Na poziv Unije svjetskih muslimanskih zajednica sa sjedištem u Abu Dabiju (Ujedinjeni Arapski Emirati) da posjetimo muslimane Kine, a posebno Ujgure, rado sam se odazvao i pridružio ekipi od 30 muftija, alima, mislilaca, predsjednika i novinara. Svrha naše posjete bila je upoznavanje sa stanjem i položajem muslimana u pokrajini Sinđijang, te da se ispitaju mogućnosti saradnje i pomoći pripadnicima islama u ovoj velikoj zemlji.

8/9. januar 2023.

Uputili smo se na aerodrom gdje je Vlada Kine organizirala poseban let za Altay, drugi grad u ovoj pokrajini koji trebamo posjetiti. Let je trajao 60 minuta i bio je veoma udoban. Svo vrijeme primjećujemo snijeg na zemlji. Oko 18 časova slijećemo na aerodrom Altay na kome je dosta snijega da je čak i pista prekrivena njime. Jako je hladno vrijeme i pada snijeg. Prava je zima i meni ovakvo vrijeme vrlo prija. Ostali članovi delegacije su nakupovali bunde, jakne i kape.

I na ovom aerodromu je špalir za doček. Nekoliko TV kamera prati nas svo vrijeme. Sa nama su neprestano predstavnici Kineske ambasade iz Emirata, predstavnici Vlade Kine i svakako Vladini činovnici pokrajine Sinđijang. Posebno nam pričinjava čast da je i domaćin u ime Islamske zajednice dr. Abdurrekib Tomurnijaz sa nama.

Sa aerodroma smo se uputili ka hotelu. Usput je svo vrijeme padao snijeg. Pred hotelom nas dočekuje folklor u špaliru. S obzirom da je nastupila Nova kineska godina, za odabrane goste pjevaju tradicionalne pjesme i kao kada svatovi uvode nevjestu u kuću bacajući po njoj razne vrste bombona, tako i oni na nas bacaju čokoladice i bombone, a kako kažu, sretan je onaj ko ih uhvati.

Odmah nakon što smo se smjestili, program je predviđao da se obiđe čuvena planina i skijalište. Malo mi je bilo čudno da je to atrakcija, ali sam primijetio da su se Arapi baš radovali tome. Jedna profesorica sa Univerziteta u Abu Dabiju reče da prvi put u životu vidi snijeg.

U povratku su nas obavijestili da Altay ima oko 700.000 stanovnika. Graniči se sa Rusijom, Tibetom i Mongolijom, da šest mjeseci traje zima i da je to veoma bogat kraj.

Sa domaćinima – predstavnicima Grada imali smo zajedničku večeru do ponoći, gdje su se obraćali kako domaćini tako i gosti. I ovoga puta su nam pripremili operski nastup u njihovom izdanju.

Drugog dana u Altayu pošli smo iz hotela u 10 časova. Prava je zimska idila. Napadalo je snijega preko 70 cm, koji i dalje pada. Krećemo u posjetu selu gdje žive Kazahstanci. To je mjesto udaljeno pola sata vožnje i u tom dijelu žive samo Kazaci, koji su svi muslimani. I oni su na stanovištu da im je vjera komunizam.

Nakon polučasovne vožnje stižemo kod porodice koja se bavi proizvodnjom drvenih skija. Na putu nas dočekuje čitava porodica: otac, majka, sin, snaha i unučad, svi sa skijama na nogama i štapovima u rukama. Odjeveni su u krznenu odjeću koja je svojstvena njima. Nazivamo im selam, na koji muškarci odgovaraju. Ljubazni i vedra rumena lica izražavaju nam dobrodošlicu. Svi bi da se slikaju sa njima. Ulazimo u radionicu i majstor nam demonstrira način izrade skija.

Uz tople pozdrave rastajemo se od njih, a jedan član porodice ostaje mašući nam ostajući da i dalje žive u zimskim uslovima šest mjeseci u godini.

Odatle se upućujemo do turističkog centra koji je napravljen u svom stilu. Tu se mogu kupiti suveniri, razni čajevi, a i dragulji. Dok su Arapi nakupovali svega i napunili kese, za oko mi je zapao jedan nakit. Pokušao sam se sporazumjeti sa prodavcem, ali nisam ništa znao ni ujgurski, ni kazački, ni kineski. Ipak su mi prevodioci kazali da to košta 33.000 eura, kao i da će mi dati popust 20%. Ne znam da li su mi dobro preveli ili je bio nesporazum, ali sam se zahvalio i izašao iz prodavnice. Rekao sam im da sam sa Balkana, iz Srbije i Sandžaka te da na takav luksuz nismo navikli.

Nakon razgledanja turističkog centra odlazimo u hotel gdje se pakujemo i iznosimo stvari kako bismo se poslije ručka uputili ka aerodromu Altay, gdje je i ovoga puta organiziran poseban let za našu delegaciju. Prolazimo posebnu proceduru. Pista je i dalje prekrivena snijegom. Kažu sa ovog aerodroma se može putovati u 15 gradova širom Kine. Na arapskom pismu piše Altay, kao i u čitavom gradu na velikim kompanijama.

Glas islama, 329