PITANJE: Koja je vrijednost posta šest dana u mjesecu ševvalu? Da li je obavezan?

ODGOVOR: Post šest dana u mjesecu ševvalu je praksa, tj. sunnet Poslanika a.s., čije prakticiranje donosi veliku nagradu, zbog čega je Muhammed a.s. podstakao svoje sljedbenike da budu od onih koji će ovaj sunnet slijediti. Shodno predaji koja se prenosi od Poslanika a.s., onaj koji posti ove dane ima nagradu kao da je postio čitavu godinu. Prenosi se od Ebu Ejjuba r.a. da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Ko isposti mjesec Ramazan i nakon njega bude postio šest dana u mjesecu ševvalu, bit će mu upisano kao da je postio čitavo vrijeme.” (Prenosi Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

Vjerovjesnik s.a.w.s. je objasnio prethodni hadis u ovim riječima: “Onaj koji bude postio šest dana u mjesecu ševvalu nakon Bajrama, kao da je postio čitavu godinu”, a u drugom rivajetu stoji: “Allah je učinio da svako dobro djelo bude kao deset istih takvih, mjesec kao deset mjeseci, a post šest dana upotpunjuje godinu dana.“ (En-Nesai i Ibn Madže). Iz prethodno spomenutog se može razumjeti da post u mjesecu ševvalu nije obavezan, to jest stroga dužnost, već sunnet, praksa Poslanika a.s. ostavljena njegovim sljedbenicima, čije izvršavanje donosi posebnu nagradu, tj. čini da sa postom mjeseca Ramazana kao da je osoba postila cijelu godinu, kako je objašnjeno u prethodnom hadisu, jer se djela nagrađuju deset puta većom nagradom. Šest dana kada se pomnoži sa 10 dobijemo rezultat 60, to jest puna dva mjeseca, a jedan mjesec, to jest Ramazan, kada pomnožimo sa 10, dobijemo 10, to jest kao da osoba posti deset mjeseci, što skupa iznosi 12, a to je ono našta nam Poslanik a.s. ukazuje u hadisu. Shodno svemu što je rečeno, zaključak koji se nameće jeste da svaki musliman i muslimanka koji su u mogućnosti da isposte ove dane ne trebaju ispustiti priliku da se okoriste njima i nagradom koju donose, a koja je potrebna svakom čovjeku. Onaj ko ne isposti ove dane nije grješan, ali će mu biti uskraćena nagrada koju post u ovim danima donosi.

PITANJE : Da li je dozvoljeno odlaganje hadža osobi koja ispunjava sve potrebne uslove? ODGOVOR: Hadž je jedan od pet temelja, ili stubova vjere islama. Za njegovu obaveznost islamska ulema je na osnovu Kur’ana i sunneta Resulullaha a.s. uslovila pet uvjeta i to: da je osoba musliman, da je pametna, da je punoljetna, da je slobodna i da je u mogućnosti, a to znači; da je osoba zdrava da podnese putovanje, da ima novca kojim može platiti prijevozno sredstvo i podmiriti druge troškove putovanja, kao i potrebe svoje porodice i toku odsustva te da je put bezbjedan. Kada se ispune prethodno spomenuti uslovi, prema mišljenju većine islamskih pravnika, osoba je dužna obaviti hadž, a to znači da ako bezrazložno odloži njegovo obavljanje za neku narednu godinu bit će odgovorna, to jest griješna. Odlaganje hadža u situaciji kada je moguće njegovo izvršenje veliki je rizik, jer niko ne zna kakve će biti prilike neredne godine i hoće li mu se pružiti mogućnost da to učini. Na to nas i sam Božji Poslanik a.s. upo[1]zorava: „Požurite sa izvršavanjem hadža, jer niko od vas ne zna šta mu se može u međuvremenu dogoditi.“ (Ahmed i Ebu Davud) U drugom hadisu Resulullah a.s. otvoreno pri[1]jeti onima koji imaju mogućnosti da obave hadž, a ne obavljaju ga, pa kaže: „Ko bude posjedovao novčana sredstva i jahalicu (prevozno sredstvo) kojima bi mogao otići do Mekke i nazad, a ne obavi hadž, taj će umrijeti kao nemusliman.“ (Tirmizi, Bejheki) Kaže Uzvišeni Allah dž.š.: „Hodočastiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti, a onaj koji neće da vjeruje – pa, zai[1]sta, Allah nije ovisan ni o kome.“ (Ali Imran, 96-97) „Upitan je Poslanik a.s.: ‘Koje je djelo najbolje?’ Odgovorio je: ‘Vjerovanje u Allaha i Njegovog Poslanika.’ ‘A zatim’ – upitaše ashabi. Odgovorio je: ‘Borba na Allahovom putu.’ ‘A zatim’ – ponovo upitaše ashabi. ‘Propisno obavljen hadž.’ – odgovorio je Poslanik a.s.“ (Muttefekun alejhi) Neizvršavanje hadža znači rušenje stuba vjere te krnjavost i nedostatak petine vjere kod čovjeka, koji je dužan vjeru upotpuniti, to jest izvršiti sve ono što se od njega traži, ako je u mogućnosti. Takođe je hadž i prilika da se čovjek zaštiti od siromaštva, jer Poslanik a.s.kaže: „Obavljajte hadž i umru, jer oni otklanjaju siromaštvo i grijehe kao što vatra odstranjuje hrđu sa gvožđa.“ (En-Nesai)

Zaključak nakon svega prethodno spomenutog jeste da pametan i punoljetan musliman, kome je Allah dž.š. dao mogućnost da obavi hadž, ne smije odlagati njegovo obavljanje, ne smije tražiti izgovore i izmišljati razloge za odlaganje hadža, već će ga obaviti odmah, a tek kada dođe u Meku i vidi sve njene ljepote shvatit će njegovu vrijednost i snagu.

PITANJE: Jedan naš čitalac nam se obratio pitanjem, nakon što je na Regionalnoj televiziji emitovan snimak ljubljenja navodne dlake Poslanika a.s. u Pljevaljskoj džamiji, tražeći objašnjenje da li je ovakva praksa utemeljena u islamu?

ODGOVOR: Pljevaljski slučaj ili praksa jeste samo jedan u nizu koji dokazuju da je i danas u 21. vijeku još uvijek prisutno dosta od izvrnutih i neutemeljenih običaja u praksi muslimana. Ja sam prije desetak godina u Glasu islama, na zahtjev džematlija iz Pljevalja, pisao o ovom adetu, ali i ovom prilikom mogu kazati da su ovakvi adeti potvrda da kod velikog broja muslimana još uvijek postoji veliko neznanje u pogledu vjere i vjerskih propisa, da je ono pokazatelj općeg stanja na jednom prostoru, što je upozorenje organima Islamske zajednice i njenim službenicima da ne mogu i ne smiju sjediti skrštenih ruku i posmatrati kako muslimani srljaju, već su ih dužni osvijestiti i ukazati na istinu. Pomnuta praksa nema utemeljenosti u vjeri, njome se krše propisi vjere, otvara se prostor zloupotreba i činjenja velikih grijeha te se stoga mora što prije prekinuti. Poslanik a.s. je za vrijeme svoga života zabranio da se podižu nadgrobni spomenici isključivo zbog opasnosti od istih, jer dolazak novih generacija i vremena to može pogrešno razumjeti. Vjerovati da je to dlaka Poslanika a.s. i da ona ima posebnu moć nešto je što je neosnovano i neuteme[1]ljeno. Poslanik a.s. u svojim hadisima ističe da su propali mnogi koji su grobove svojih poslanika uzeli za svetilišta i kultna mjesta, pa kako da neko tvrdi da se može rješavanje problema ili pomoć tražiti od vlasi kose ili groba u kojem je ukopan neko, ma ko on bio, kad Poslanik a.s. ističe da u islamu nema posred[1]ništva, već se traži direktno obraćanje Allahu dž.š. Moja poruka nadležnima u Islamskoj zajednici na čijem se pro[1]storu nalazi ova džamija i ova praksa jeste da poduzmu korake u cilju zaštite naroda od zablude i srljanja u propast te zaštite vjere islama od skrnavljenja njegove čistote, jer je to njihova obaveza i emanet za kojeg su odgovorni pred Uzvišenim Allahom. Da bi neko bio spašen na dunjaluku nije dovoljno da poljubi ili dotakne jednu dlaku ili bilo šta, zašta se tvrdi da je od Poslanika, pa čak i da jeste, već je potrebno prihvatiti i slijediti ono što nam je Poslanik a.s. prenio od svog Gospodara, to jest izvršavati sve propise vjere islama i kloniti se zabrana.