Posljednje zbogom velikom akademiku Muameru Zukorliću

Akademik Mauamer Zukorlić – potpredsjednik Skupštine Republike Srbije, univerzitetski profesor, pisac, bivši predsjednik i glavni muftija Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, neumorni borac za dobrobit i prava Bošnjaka, ne samo u Srbiji, nego i van njenih granica. Njegova iznenadna smrt postala je tragična oznaka za jednog od najčasnijih insana koji nikada nisu odustali od vizije i borbe za pravednije društvo Bošnjaka. Boreći se za svoj narod borio se da ponosno i hrabro koračamo otvorenog srca jednog tolerantnog, pravičnog i progresivnog društva kojem sa punim pravom pripadamo. Akademik Muamer Zukorlić je u svom, nažalost, kratkom životu bio odgovorna, aktivna, javna i progresivna ličnost koja nije prezala da uloži lični autoritet i nepokolebljivu harizmu za ciljeve koje mnogi smatraju da su nedostižni. Akademik Muamer Zukorlić bio je jedan od onih intelektualaca, ali i vjerskih lidera, kakvih je sve manje. On je smatrao da je njegov društveni i politički angažman ne samo pravo već i obaveza u borbi za Bošnjake. Jako izražena elokvencija, jaka argumentacija, smirenost u raspravi, upornost u insistiranju na sprovođenju prava i pravde, kao i veliko poštovanje ne samo Bošnjaka već i svih drugih naroda doprinijeli su velikom uvažavanju muftije Zukorlića. Akademika Muamera Zukorlića su krasili izuzetni lični kvaliteti, velika stručna dostignuća, široka komunikativnost, rijetka erudicija, značajna priznanja, nesebična hrabrost nepotkupljivog borca za ljudska prava i demokratiju. Njegova prerana smrt iskreno je potresla sve Bošnjake ma gdje da su, koji su dijelili njegove stavove razmišljanja, njegov duh, ali i bili njegovi prijatelji. Ali i nekako mnogo više od toga: Bošnjaci su osjetili nenadoknadiv gubitak i prazninu, kao da je sa Muamerom otišla čitava jedna epoha bošnjačkog naroda i našeg identiteta po kome su nas drugi prepoznavali. Otkinula se jedna zlatna latica ljiljana u životima bošnjačkog naroda. Zato se o akademiku Muameru Zukorliću ne govori uopšteno, stereotipno i površno. I sada kada ga nema svaka naša riječ mora biti mjerena moralnim postulatima koje nam je on ostavio u naslijeđe kao najveće bogatstvo.
Svojevremeno je Naom Čomski zapisao: ,,Uloga intelektualca sastoji se u tome da govori istinu, najbolje što zna, o stvarima koje su bitne, ljudima kojima je to bitno.“ Upravo takav je bio muftija Muamer Zukorlić koji je svim svojim bićem ispunjavao to načelo istine i istinitosti, blisko Aristotelovom shvatanju da je „zadatak svakog pravog govora da osigura pobjedu istine i pravde nad neistinom i nepravdom“. Zbog ovakvih insana postajemo odlučniji i čvršći, kada su oni sa nama, ali i kada ih nema oni nam služe kao svjetionici koji će uvijek odagnati sve tame i tmine i biti svojim duhovnim naslijeđem bastion bošnjačkog naroda. Taj duhovni put, to duhovno prosvjetljenje nešto je najvrjednije što nam je akademik Muamer Zukorlić ostavio. Jer bošnjački narod nema drugih puteva sem puta očuvanja, kulture, jezika, identiteta. Okupljajući Bošnjake oko sebe, uporno i sa radošću je gradio nove obrazovne i vjerske ustanove. Riječi ovog tihog oproštaja moraju biti izgovorene u tišini i samoći. Iako je akademik Muamer Zukorlić preselio na drugu obalu, nama ostaju njegova velika djela. Znanje, etičnost i hrabrost bila su obilježja njegove borbe. Krasila ga je ogromna hrabrost, jer dok su Bošnjaci, koji su sebe smatrali njegovim saborcima, mogli da se sakriju iza njega, on je uvijek bio vidljiv, prepoznatljiv i uvijek je stajao ispred svih.
Njegov voljeni Sandžak i cio bošnjački narod izgubili su insana čije je moralno i ljudsko dostojanstvo, etika, integritet, sloboda i elegancija misli, snaga uma i poštovanja, vjerski sklad riječi i života, bili i ostali najveći i najtrajniji dometi ovog neumornog bošnjačkog intelektualca. Vladao je oazom znanja i iskustva koje je imao, ali i zbog hrabrosti, mudrosti, dosljednosti i mjere tako karakteristične za njegovo učešće u vjerskom, javnom i političkom životu.
Ovo nije moj oproštaj, ovo nije ni vapaj, ovo je podsjećanje i uzor za sve Bošnjake ma gdje se nalazili kakvi treba da smo i čemu da težimo. Moj tekst nije samo nekrolog akademiku Zukorliću i ne radi se o njemu koji je preselio, nego se radi o nama Bošnjacima koji ostajemo iza njega, da čuvamo njegovo ime i njegovo životno naslijeđe kao jednu od najvrjednijih tekovina naše budućnosti, koja nikada nije bila lakha na uvijek nemirnim balkanskim putevima.

Piše:Prof. dr. Ibro Skenderović

Glas islama 315, decembar 2021.

Rubrika:Tema broja

Posljednje zbogom velikom akademiku Muameru Zukorliću

Pomirenje između života i smrti

Lakša je smrt jednog plemena, negoli smrt jednog učenjaka

Posljednje zbogom velikom akademiku Muameru Zukorliću