PITANJE: Da li je ispravno da se prili kom susreta i pozdravljanja dvije osobe, pored rukova nja, zagrle ili poljube?

ODGOVOR: Svaki narod ima svoj uobičajeni način pozdravljanja po kojem se prepoznaje. Tako i mi mu slimani imamo svoj način pozdravljanja, koji je usta novljen praksom Božjeg Poslanika a.s., a to je ruko vanje čovjeka sa čovjekom, a žene sa ženom. Resulullah a.s. kaže u hadisu kojeg prenose Tabe rani i Bejheki: „Zaista vjer nik kada susretne vjernika, nazove mu selam, dohva ti ga za ruku i rukuje se sa njim, sa njih obojice spa daju grijesi kao što sa dr veća spada lišće“, ili u dru gom hadisu gdje Resulullah a.s. kaže: „Kada se dvojica vjernika susretnu i rukuju, Allah dž.š. će im oprostiti njihove grijehe prije nego što se razdvoje.“ Na osnovu citiranih ha disa Resulullaha a.s. jasno se vidi kako se trebamo po našati prilikom susretanja sa našom braćom vjernici ma. Ono što slijedi poslije selama jeste rukovanje, a ono može biti kako sa jed nom tako i sa obije ruke, kako bi se izrazio još veći stepen poštovanja i topline prema bratu vjerniku. Naravno, kada govori mo o rukovanju koje je sunet, to je rukovanje muš- karca sa muškarcem, a žene sa ženom. Rukovanje između muškaraca i žena koji jedno drugom nisu bliži rod nije od sunneta (prak- se) Resulullaha a.s., stoga ga treba, kada je to mo- guće, izbjegavati, pogotovo ako će ono izazvati različita nečasna ili griješna razmišljanja. Postoje među ulemom oni koji rukovanje između muškarca i žene apsolutno zabranjuju, uzimajući kao dokaz predaju koja se pre- nosi od Poslanika s.a.v.s. u kojoj je rekao: „Da se u glavu jednog od vas zabode bodlja od željeza bolje mu je nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena.“ (Et-Taberani)

Ukoliko se ova predaja bukvalno razumije dolazi se do prethodno spomenu tog zaključka. Među islamskom ule- mom ima i onih koji su mišljenja da je namjera važan segment dozvole ili zabrane rukovanja muškarca i žene. Ukoliko postoji ili će se pojaviti kao posljedica rukovanja loša namjera, ugođaj, naslađivanje i sl., onda ga treba po svaku cijenu izbjeći. Međutim, ukoliko toga nema, a osoba je sigurna da neće ni biti, već postoje potpuno dru gačije namjere, ili ukoliko se radi o situaciji gdje će se odbijanje rukovanja po grešno razumjeti, osoba će se osjetiti povrijeđena i po nižena, ili se radi o starim ženama, onda se rukovanje može tolerisati. U svakom slučaju, u normalnim okolnostima, kada god je čovjek u mo gućnosti da izbjegne ru kovanje sa ženom koja mu nije bliski rod treba ga izbjeći, kako bi otklonio svaku sumnju da učestvu je u grijehu. Lično sam od onih koji izbjegavaju ruko vanje, osim u situacijama koje sam prethodno naveo, dakle kada se radi o starim osobama, osobama koje ne razumiju ovaj propis, ili osobama druge vjere koje ne poznaju propise islama, što mogu pogrešno razu mjeti, ili uzeti kao povod za kritike na račun islama i muslimana. Međutim, svje dok sam da kada se takvim osobama objasni stav isla- ma o razlogu, one su ga spremne uvažiti i poštovati one koji ga praktikuju. Ljubljenje i grljenje pri svakom pozdravljanju nije od prakse Resulullaha a.s., posebno ljubljenje tri puta, kako to rade pripadnici nekih drugih vjera, simbolizirajući na taj način svoja vjerska ubjeđenja. Pethodna praksa se može tolerisati, ukoliko se izbjegne oponašanje kršćana, tj. ljubljenje tri puta, onda kada se dvije osobe, koje su bliži rod, ne vide duži vremenski period, pa se poslije toga susretnu, ili se dvije osobe koje su bliski rod ispraćaju, pa se duže vremena neće viđati. U pomenutim situacija ma se, po mišljenju islam skih pravnika, dozvoljeno zagrliti i poljubiti, ali samo, kao što smo već spomenu li, osobama koje su bliži rod, to jest onim osobama koje se po šerijatskim pro pisima ne mogu međusob no vjenčati, a to su osobe koje su međusobno vezane krvnim srodstvom, srod stvom po mlijeku ili srod stvom po tazbinstvu. Kada je riječ o rukova nju, kod nas se uobičaji la praksa da se ljudi posli je svakog namaza rukuju prije nego što izađu iz dža mije. Što se tiče ove prak- se ona u Šerijatu, kako kaže islamska ulema, u ovoj formi nema utemelje- nja, međutim, nema u tome ništa loše, jer je rukovanje u osnovi sunnet Resulullaha a.s., te se stoga ne može smatrati zabranjenim, niti pokuđenim. (Fikhu-l-islami ve ediletuhu, 2661)

PITANJE: Kod nas je sve prisutnija praksa da se prilikom čestitanja, ili ra- znih svečanosti npr. svad- be, rođendana i tome slič- no, osobe poljube, što se vrlo često događa i između muškaraca i žena koji jedno sa drugim nisu rod. Da li je ovakva praksa ispravna?

ODGOVOR: Naš čitalac je dobro primijetio jednu ružnu praksu, koja se skoro odomaćila kod muslimana. Ova praksa je dospje la među muslimane izvana, ona ne pripada islamu, niti je to islamski način če stitanja. To je praksa koju prakticiraju nemuslimani, kao i mnoge druge stvari koje muslimani prisvajaju i prakticiraju tretirajući ih kao svoje, zaboravljajući ili uopće ne znajući svoje. Muslimani moraju znati da svako ima svoje običa je i postupke koje prak ticira, ne zalazeći u njihovu ispravnost unutar vjere onih kojima pripadaju, te stoga ne smiju ono što je njihovo – islamsko zaboravljati i ostavljati, a tuđe uzimati. Pored toga, takva praksa jeste vjerom zabranjena i spada u ono čega se trebamo čuvati, što nam potvrđuje i hadis u kojem Resulullah a.s. kaže: „Ko oponaša jedan narod, njemu pripada.“ Muslimani su dužni, svako prema svojim mo gućnostima, poraditi na iskorjenjivanju, tj. otkla- njanju ovih postupaka i loših adeta iz svoje prakse.

Glas islama, 227, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad ef. Plojović