ŠTA JE ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA

“Čujem i zaboravim. Vidim i zapamtim. Učinim i razumijem.” (Konfučije) “Riječ ‘obrazovanje’ podrazumijeva cjelokupni proces društvenog življenja pomoću kojeg pojedinci i društvene skupine svjesno uče razvijati se unutar sebe i za dobrobit narodnih i međunarodnih zajednica, sa svim svojim mogućnostima, stavovima, sklonostima i znanjima.” “Učenje je proces koji nije povezan samo s funkcijom škole ili drugim organiziranim obrazovnim okvirima. Ovakvo poimanje učenja temelji se na ideji i zapažanju da se velik broj naših važnih iskustva u učenju događa izvan formalnog obrazovnog sistema: na radnom mjestu, u porodici, u različitim organizacijama i knjižnicama…” (Sahlberg, P., 2009) „Obrazovanje za ljudska prava treba da obuhvati više od pružanja informacija i da bude sveobuhvatni proces kojim se ljudi na svim nivoima razvoja, iz svih društvenih slojeva, uče, tokom čitavog života, poštovanju dostojanstva drugih, kao i sredstvima i metodama obezbjeđenja tog poštovanja u svim društvima.”

Sve se više smatra da bi veću pažnju trebali posvetiti odgoju i obrazovanju mladih za ljudska prava, ne samo zato što je to vano za društvo, već i zato što mladi ljudi imaju koristi i zadovoljstva od aktivnosti koje ovakav rad sadrži. Savremena društva, a posebno mlada populacija, sve se više suočava s procesima socijalnog isključenja zbog vjerskih, etničkih i nacionalnih razlika te s prednostima i nedostacima rastuće globalizacije.

Današnji svijet jeste svijet u kojem se svugdje oko nas krše ljudska prava. U idealnom slučaju, bilo bi dovoljno kod članova vaše skupine razviti osjećaj poštovanja drugih ljudskih bića i nadati se da barem oni neće biti među onima koji će u budućnosti kršiti prava drugih. Ovo je važna značajka rada koji mi, kao odgajatelji za ljudska prava, provodimo. Možemo željeti i više: možemo poticati mlade s kojima radimo da ne rade samo na sebi, već da prorade i na onima oko sebe. Možemo ih inspirisati da postanu, zbog njihovog vlastitog prava, mini voditelji i mini aktivisti koji će pomoći u odbrani ljudskih prava, čak i kada ih se određeni problemi ne tiču lično. Nema ništa nedostižno kada je u pitanju taj cilj. To ne znači da trebamo očekivati od mladih da posvete svoj život obrani ljudskih prava; oni samo trebaju biti svjesni problema, baviti se njima i biti sposobni učiniti nešto da promijene postojeće stanje stvari kada osjete da je to potrebno.

ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA LJUDSKA PRAVA KAO POČETNA TAČKA DJELOVANJA

„Nikada se nemojte bojati suprotstaviti nepravdi, lažima i pohlepi. Kada bi svi ljudi diljem svijeta to napravili, promijenili bismo svijet.“ (Wiliam Faulkner) Prvi korak ka napretku u sferi obrazovanja, poštovanja i promjene svijesti o svačijim pravima jeste kritika. Kritika je osnova životnog toka, zapravo je ona ta koja uspijeva usmjeriti ka boljitku stvari koje nas preokupiraju, zamrle sadašnjosti i buđenje novih interakcija, polemika, diskusije i rješenja. Svijet koji živimo je u nama samima te iz ovog razloga svako od nas mora biti svjestan ove činjenice i usmjeravati svoje potencijale i duhovnu energiju u pozitivnim djelatnostima. Svejedno, sadašnji trenutak je onaj koji ostaje u našoj svijetloj ili tamnoj prošlosti i zapravo iz njega niče svijetla ili suprotna budućnost. Bitno je da svako od nas uradi jedan korak ka prosvjetljenju dobrih namjera. To mi možemo, a naročito naša omladina koja je puna energije i moći. Poznati mislilac Leo Ce kaže: „Putovanje dugo hiljadu kilometara uvijek započinje jednim korakom.“

OBRAZOVANJE O LJUDSKIM PRAVIMA I ZA LJUDSKA PRAVA

„Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje je besplatno, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje je obavezno. Tehničko i stručno obrazovanje podjednako je pristupačno, a više obrazovanje je dostupno svima, prema njihovim vlastitim sposobnostima.“ (Član 26) Kao što je već navedeno, pravo na obrazovanje osnovno je ljudsko pravo svakog čovjeka te prema Katarini Tomaševskoj taj koncept sadrži tri dimenzije: pravo na obrazovanje, prava u obrazovanju te prava putem obrazovanja. Sve spomenuto navodi na pomisao da bi obrazovanje trebalo biti prožeto ljudskim pravima, kako u teoriji, tako i u praksi. Ideal društva koje se temelji na ljuskim pravima i temeljnim slobodama svih, bez diskriminacije, može se ostvariti jedino uvedemo li ljudska prava u škole, razrede i učionice. Tako se kroz godine razvila ideja obrazovanja o ljudskim pravima i za ljudska prava.

Ono je jedan od oblika kojima se nastoji postici nediskriminacija i ravnopravnost u odgojno-obrazovnim institucijama te se stoga njime pokušava podići „individualna i kolektivna svijest o temama kao što su univerzalnost, nedjeljivost i neotuđivost ljudskih prava i sloboda, ali i osposobiti građane za borbu protiv nejednakosti koja polazi od polnih, etničkih, jezičnih, religijskih, socio-ekonomskih ili nekih drugih diskriminacijska obilježja.” (Dürr K., Martins I. F. & Spajić – Vrkaš V., 2002:537)