Za razliku od onih koji imaju čvrst jekin, postoje ljudi koji u postu ne vide nikakva značenja, haira, niti blagodati. Njihova mjerila su zasnovana na malodušnosti, dugim i truhlim nadama, na materijalističkim, ovosvjetskim mjerilima zbog kojih se oni odaju uživanjima, strastima, pa javno jedu, piju, puše duhan, ogovaraju i čine druge harame. Na takav način pozivaju na kršenje propisa, drugima dajući loš primjer koji ih navodi na širenje smutnje, nemorala i nepoštivanja vjerskih postulata.

Evo baš ovaj Ramazan iskoristi da promijeniš svoj način razmišljanja i življenja. Pokušaj ovladati svojim nefsom, samim sobom i baš u ovom Ramazanu počni novu stranicu u svom životu. Postani vladalac svojim bićem radi sopstvenog boljitka. Ramazan je najbolja prilika da promijeniš sebe na bolje. Evo baš ovog Ramazana odluči da ostatak života provedeš u pokornosti Allahu dž.š. koji nas je stvorio, pa nam poslao Poslanika i Knjigu da nam budu put u svijetlo koje vodi ka Džennetu. Naš Gospodar nam je propisao da u Njegovo ime, iz ljubavi prema Njemu obavljamo, zekat dajemo, da postimo i hadždž obavimo. On nam je rekao da ne budemo muslimani, ti imenom nas je nazvao i mi Mu zbog toga trebamo biti zahvalni. Ramazan je prilika da pođemo iz neznanja u tewbu i suštinsko pokajanje. Pa nemoj da Ramazan prođe mimo tebe, a ti ne budeš od nefalnih, koji se tame čine, znajući i čineći sam sebi i svom nefsu štetu. Evo iskrena čovječe, da se prošće grijeha i nemara te da iskoristiš ramazanski post za dobro svog ovog i onog svijeta.

Post nosi uzvišena značenja i on je u sprezi sa iskrenim vjerovanjem u Allaha dž.š. Za post se kaže da je ibadet sirr, “skriveni ibadet”. Insan može da se skriva i jede, pije i tajno griješi, ali ne može da se sakrije od Allaha dž. Zato je post skriven između roba i Raba i On Uzvišeni zna njegovu suštinu i sadržaj. Pravi vjernik je svjestan da Allah dž.š. sve zna – i ono što se radi u srcu i ono što se čini tajno; i ono što se misli i krije i u srcu i na jeziku. “On zna i što čovjkom tajno neiskre i što pomisli.” (Taha, 7)

Veoma bitna dimenzija posta jeste odgoj insana u težnji i pripremi za Ahiret. Oslobađanjem misli, srca, strasti, uživanja…, odbacivanjem ružnih misli, ogovaranja, smutnje i nereda postač teži savršenstvu, miru i harmoniji. Tako se vjernik priprema za ahiret jer zna da su to mjerila koja mu omogućuju ulazak u vječni mir i bezbjednost, užitaka i boravka u Džennetu. U postu je učvršćenje postačevog imana i vjerovanja. Postači vjeruju u sretni i nadaju se ahiretskoj nagradi za koju se i hrabro i post spremalju. On se uzdižu iznad kratkih dunjalučkih naslada i užitaka, odabiru ih kao pahulje i nadadu, a zauzvrat pružaju ruke vječnim blagodatima i užicima koje očekuju kao rezultat svog predanog vjerovanja u Stvoritelja svega što vidimo i ne vidimo.

Za razliku od onih koji imaju čvrst jekin, postoje ljudi koji u postu ne vide nikakva značenja, haira, niti blagodati. Njihova mjerila su zasnovana na malodušnosti, njima, strastima, pa javno jedu, piju, puše duhan, ogovaraju i čine druge harame. Na takav način pozivaju na kršenje propisa, drugima dajući loš primjer koji ih navodi na širenje smutnje, nemorala i nepoštivanja vjerskih postulata. Zbog takvog njihovog činjenja vjerski propisi se iskrivljuju a sve to u propast baca ummet. U njihovim srcima ne postoji ljubav prema Gospodaru niti težnja da se Njemu približe, niti se oni zadovoljavaju onim što im je On dao, već im je šejtan nagovarač, a prokletstvo put, prostranija džehennemska dolina i tamnica.

Ramazan se ne posti ustima i Ramazan, hodati ulicom i psovati, Ramazan je i drsko, ružno ponašanje koje ne narušava post u vjerski i moralno ispravno. Gradske ulice u Ramazanu izgledaju obeshrabrujuće. Ono što je u Novom Pazaru u večernjim satima, kada ljudi idu u kupovinu iftara, postaje uistinu slika, od koje se vjernik treba udaljiti. Pijanice i pijanci uzurpiraju ulice, a zadah iz njihovih usta prlja sve oko njih. Alkohol se pije i naručuje u Ramazanu, čak da ne drzak i bezobziran način od kojih vjernici dobijaju mučninu. Posebnog napora u očiti da to čine Bošnjaci i čiji tradiciji je odvajkada poštovan Ramazan i postovani Bošnjaci i nijima nikib zaboravljaju na tradiciju da su i naši vjernici komšije i pravoslavne vjere poštivali ramazanski praksu nejedanja i ne pijenja, kao i nepušenja pred muslimanima. Nadati se je da će rasti pojedinci, zavedeni halapljivošću i ujuravom za dunjalukom, shvatiti da vjernik vjeruje u Allaha i vladanje samim sobom, tj. svojim nefsom i proživima na koje nas nasše prirozno biće što se radije pokorava haramima nego li pada na sedždu. Što prije harame to svatko to bolje za njih. Inače Džehennem nije stvoren uzalud.

Pravi vjernik, postač, za razliku od dunjalčara i haramija, istinski robuje Allahu dž.š., pa kada mu Gospodar naredi da u određenom vremenu jede – on jede, kad mu u drugom vremenu naredi da posti – on posti. Kod časnih ljudi ukusi i strasti ne igraju ulogu. Časni daju prednost vjeri, karakteru i obrazu. Samo takvi ljudi su istinski slobodni, jer je prava sloboda u vjeri i pokornosti Gospodaru. Samo takvi vladaju sobom i uzdignuti su u očima drugih. Onaj koji se Allahu dž.š. pokorava i ne sluša zlu mdb pa, zasigurno u očima insana izgleda kao vladalac, uzvišeni i dostojanstven.

Neko od pametnih ljudi je rekao: “Slušao sam svoje želje i strasti, pa su me porobile, a da sam bio zadovoljan onim što imam bio bih slobodan.”

Slobodni vladaju sobom, a griješni su robovi svoje prenosnosti i grijeha kojeg čine.