Hazreti Ali r.a. o pobožnosti

– Ko nas voli radit će kao mi i pomoći će se pobožnošću, jer pobožnost je najbolje sredstvo kojim se može pomoći u dunjalučkim i ahiretskim stvarima.

– Najbolje utvrđenje je pobožnost.

– Pobožnost je štit.

– Rezultat pobožnosti je ispravnost ega (nefsa) i vjere.

– Pobožnost je prepreka od činjenja zabranjenih djela.

– Pobožnost je temelj bogobojaznosti.

– Znanje i spoznaja ne razvija se osim uz pobožnost.

– Nema koristi od obreda u kojem nema pobožnosti.

– Osnova pobožnosti je kloniti se grijeha i udaljavati se od zabranjenog.

– Pobožnost je zaustavljanje pri sumnji.

– Najpobožniji ljudi su oni koji se najviše klone od prohtjeva.

– Najoštorumniji od vas su oni koji su najpobožniji.

Veličina pobožnosti tabi’ina Ibn Vasi’a

Muhammed ibn Vasi’ el-Ezdi, pobožnjak iz Basre, kada bi čuo da ga neko pretjerano hvali zbog njegove pobožnosti i bogobojaznosti, imao bi običaj reći: “Kada bi grijesi imali miris, meni se od smrada mojih grijeha niko ne bi mogao približiti.”

Jedan je čovjek od Ibn Vasi’a tražio savjet, pa mu reče: “Savjetujem ti da budeš car na ovom i na onom svijetu.”

Čovjek se začudio i upita ga: “Kako ću to postići”, pa mu je odgovorio: “Živi skromno na ovome svijetu, pa ćeš biti kao car, jer ti neće trebati ono što drugi imaju, a na budućem svijetu ćeš biti car jer ćeš kod Allaha za to biti obilno nagrađen.”

Jednom drugom čovjeku, koji mu je rekao da ga voli u ime Allaha, odgovorio je: “Allah će te zbog ljubavi prema meni zavoljeti.” Zatim se okrenuo i otišao ponavljajući: “Allahu, utječem se Tebi da me samo u Tvoje ime drugi vole i molim Te da sa mnom budeš zadovoljan.”

Pozabavi se samim sobom

Bilo je rečeno Rebi’u ibn Husejmu: “Zašto nikada ne spominješ nikoga od ljudi”, pa je odgovorio: “Nisam još uvijek zadovoljan samim sobom. Kudim sebe, pa nemam vremena kuditi druge ljude. Ljudi se boje Allaha radi grijeha koje rade drugi mimo njih, a ne boje Ga se zbog svojih grijeha.” (Sifetu s-safve, 3/40)

Mnogi vjernici sami sebe obmanjuju

Od El-Fudajla ibn ‘Ijjada prenosi se da je rekao: “O miskinu (siromahu), loše činiš, a misliš da si dobročinitelj; neznalica si, a misliš da nešto znaš; škrt si, a misliš da udjeljuješ; ahmak si, a smatraš se pametnim. Tvoj rok života ističe, a nade su ti duge.”

Hafiz Ez-Zehebi, nakon što je naveo ovu predaju, napisao je sljedeći komentar: “Tako je, Allaha mi, istinu je rekao. Misliš da ti se nepravda čini, a onaj si koji drugima činiš nepravdu; jedeš haram, a misliš da si bogobojazan; veliki si grješnik, a misliš da si pobožan; tražiš znanje radi dunjaluka, a smatraš se da to činiš iskreno i radi Allaha!” (Ez-Zehebi, Sijeru e’alāmi n-nubela’, 2/779)

Među uglednim muslimanima najbolji su ashabi

Od ashaba Ibn Mes’uda r.a. prenosi se: “Onaj ko želi od vas da se ugleda na nekoga, pa neka se ugleda na ashabe Muhammeda a.s. Njihova srca su bila najbogobojaznija, najmanje su se opterećivali dunjalukom, slijedili su najispravniju uputu i bili u najboljem duhovnom stanju. To su ljudi koje je Allah izabrao da budu prijatelji Njegovog poslanika a.s. Radi toga, priznajte im vrline i slijedite ih u postupcima jer su oni, doista, bili na pravom putu.”

Imam Dža’fer es-Sadik r.a. o pobožnjacima

– Budite pobožni, to je uslov vjere. Tako služimo Allahu i to želimo prijateljima.

– Nije od nas i nema vrijednosti ko je u gradu od sto hiljada ili više stanovnika, a ima pobožnijih od njega.

– Od zalaganja u ibadetu bez pobožnosti nema nikakve koristi.

– Imam Sadik r.a. u savjetu ‘Amru ibn Se’idu veli: “Savjetujem ti svijest o Allahu, pobožnost i zalaganje. Znaj da nema koristi od zalaganja u kojem nema pobožnosti.”

– Upitan o pobožnim ljudima reče: “To su oni koji se čuvaju Allahovih zabrana.”

–  Upitan je o pobožnim ljudima, pa je rekao: “To su oni koji se čuvaju Allahovih zabrana; ukoliko se ne bi čuvali sumnjivih stvari upadali bi nesvjesno u harame.”

– Budite svjesni Allaha i čuvajte svoju vjeru pobožnošću.

Osobine bogobojaznih

Vehb ibn Kejsan kaže da mu je Abdullah ibn Zubejr poslao pismo u kome ga savjetuje: “Bogobojazni su oni koji se boje Allaha, oni imaju prepoznatljive osobine, a i sami te atribute uviđaju kod sebe: strpljivi su u iskušenjima, zadovoljni su odredbom, zahvalni su na blagodatima i ponizni u vršenju kur’anskih propisa.” (Hilja, 1/336)

Omer ibn Muhammed el-Verdi je rekao: “Boj se Allaha! Bogobojaznost srca uvijek je stizala cilj. Nije hrabar onaj ko presreće ljude i otima im imovinu, nego je pravi junak onaj ko se Allāha boji.” (El-Lamijja)

Međusobno podsticanje u pobožnosti

‘Avn ibn Abdullah rekao je da su pobožni ljudi iz prethodnih generacija jedni drugima slali pisma sa savjetom: “Onaj ko bude radio za Ahiret, Allah će ga poštedjeti dunjalučke brige; onaj ko popravi odnos između sebe i Allaha, njegov Gospodar će popraviti odnos između njega i ljudi; a onaj ko popravi ono što taji, Allah će mu popraviti ono što javno pokazuje.” (Ibn Kutejbe, ‘Ujunu l-ahbar, 2/378)

Imam Bakir kaže: “Najteži ibadet je biti pobožan.”

Pobožnost u čuvanju, a dosljednost u slijeđenju

Čestiti iz ranijih generacija govorili su: “Pazite se smutnje pokvarenog učenjaka i pobožnog džahila. Smutnja takvih vodi u iskušenje svakog povodljivca.” (Iktida’u sirati l-mustekim, 1/119)

Ebu Amr Evza’i je rekao: “U pobožnosti i saburu je slijeđenje sunneta Allahovog poslanika a.s. Zaustavi se tamo gdje su stali dobri prethodnici. Kaži ono što su govorili oni i sustegni se od onoga što su oni ostavili. Idi njihovim putem i bit će ti dovoljno ono čime su se i oni zadovoljili. (El-Lalika’i, Šerhu usuli l-i’tikad, 1/104)

Imam Zejnul’abidin r.a. kaže: “Pobožnost je nit obreda, ukoliko se prekine ta nit – odlazi i vjera, kao kada bi se prekinuo konac – rasuo bi se nanizani biser.”

Ibn Tejmijje je rekao: “Visoke džennetske deredže zaslužit će samo oni mu’mini i mu’minke koji su na dunjaluku u stalnoj pobožnosti i u saburu podnose iskušenja.”

Pobožnost u obuzdavanju želja

Vrsta pobožnosti je obuzdati želje prema nečemu i usmjeriti se onome što je bolje. To je rezultat spoznaje da je samo ono što je kod Allaha vječno. U mjeri u kojoj je vjernik svjestan razlike između ovog i onog svijeta, jača mu želja da varljive čari dunjaluka  žrtvuje u zamjenu za nagrade u vječnosti.

Ibn Tejmijje govorio je da su dobri prethodnici kazali: “Pripazite se ljudi koje su strasti zavele i onih koje je dunjaluk zaslijepio.”

I rekao je: “Pobožnost je u odricanju onoga od čega neće biti koristi na Ahiretu.”

Se’id ibn Džubejr kaže: “Varljivo naslađivanje sputava vjernika da ne teži Džennetu.”

Imam Ahmed kaže: “Pobožnost u odricanju dijeli se na tri vrste: prva je ostavljanje harama, što je iskaz pobožnosti običnih ljudi; druga je pobožnost u ostavljanju dozvoljenih stvari bez kojih vjernik može biti, a to je pobožnost odabranih; treća vrsta je pobožnost u napuštanju svega onoga što odvraća od spominjanja Allaha (zikr), a to je ponašanje najpobožnijih muslimana.”

Glas islama 346, R: Ahlak, A: Mr. Muharem-ef. Omerdić