PITANJE: Da li je obilježava nje 12. rebiu-l-evvela, Dana rođenja Poslanika a.s.- Mevluda, novotarija?

ODGOVOR: Obilježavanje ovog datuma na našim prostorima je tra dicija koja traje više vjekova, usu đujem se reći, od dolaska islama na ove prostore, tako da u onome što danas Islamska zajednica i musli mani čine nema ništa novo, ništa neobično, a posebno ništa štetno i suprotno vjeri. Tačno je da postoje različiti sta vovi u pogledu obilježavanja ro đendana Poslanika a.s., međutim, većina islamske uleme ehli sunneta smatra da u tome nema ničega su protnog vjeri, niti se radi o kršenju sunneta Poslanika a.s., a posebno nema ničega štetnog. Dio uleme, selefijske orjentaci je, smatraju obilježavanje rođenda na Poslanika a.s. novotarijom, koja nema utemeljenosti u tradiciji Po slanika a.s., što je po njima zabluda koja vodi u Džehennem. To svoje mišljenje potkrjepljuju sljedećim dokazima: Kažu: „Allahov Poslanik a.s. nije obilježavao svoj rođendan, niti njegovi ashabi.“ „Obilježavanjem njegovog ro đendana sa svečanostima pojava je kojom se čini svetost i veličanje Allahovog Poslanika a.s., a to ga dovodi da se stavlja iznad stepena čovjeka. To onda može odvesti da ga neko stavi na stepen božanstva.“ „Obilježavanje Mevluda obično bude sa pohvalama i pretjeranim hvaljenjem Poslanika a.s., a to je suprotno njegovim riječima:  Ne mojte me pretjerano hvaliti kao što su kršćani hvalili Isa a.s. sina Mer jemina.“ (Zabilježili Imam Ahmed i Buharija) Međutim, većina islamske uleme smatra da dokazi koje navode nisu dovoljni i u njima nema jasne zabrane, tako da njihova tvrdnja da je mevlud bid’a i da ga nije prakticirao Resulullah a.s., niti ashabi, niti njihovi sljedbenici, ne ukazuje na zabranu, jer niko od spomenutih nije zabranio obilježavanje Mevluda. Mnogo je pojava koje nisu radili Poslanik a.s. ni ashabi, a iste su prakticirane u vremenu koje je uslijedilo poslije njih. Obično se je gledalo u sadržaj datih pojava, pa ako su sadržavale nešto što je u suprotnosti sa islamskim stavovima onda bi se to osuđivalo i zabranjivalo, a ako bi se aktuelne novosti poklapale sa propisima vjere onda bi se te pojave smatrale dozvoljenim ili poželjnim. Što se tiče njihovog stava da je „izvođenje Mevluda pojava kojom se veliča Poslanik a.s. takvim veli čanjem da to nadilazi stepen čovjeka poslanika“, također je netačan i neprihvatljiv zato što se svečanost sjećanja na njegovo rođenje ni u kom svome elementu ne smatra, niti sadrži bilo koji vid posebnog veličanja ili posvećivanja. U njima su izrazi poštivanja i ljubavi prema Allahovom Poslaniku a.s., a oboje je utemeljeno islamom. Mevlud skom svečanosti iskazuje se za hvalnost Allahu dž.š. na blagoda tima koje je dao sa njegovim rođe njem. On je spasio čovječanstvo i uputio ga na pravi put. Zbog svega toga nemoguće je da poštivanje Poslanika a.s. i iskazivanje ljubavi prema njemu bude faktor posveći vanja ili njegovog uzdizanja iznad stepena čovjeka-poslanika i njego vo stavljanje na stupanj božanstva. Jer kada bi bilo tako, onda bi to Allah dž.š. strogo zabranio. A nije tako, jer Allah dž.š. traži da se voli i poštuje Poslanik Muhammed a.s. U Kur’anu Allah dž.š. naglašava da On i Njegovi meleki donose sala vat na Poslanika i poziva vjernike da i oni to čine. Njihov dokaz zabrane održava nja mevludskih svečanosti potkre pljuju hadisom Poslanika a.s.: „Ne mojte pretjerivati sa mnom, kao što su kršćani pretjerali sa Isaom sinom Merjeminim.“ Oni smatra ju da je hvaljenje Muhammeda a.s. i prevelika ljubav prema Poslani ku ono što se zabranjuje ovim ha disom. Ovakvo shvatanje poruke ovoga hadisa je, bez sumnje, po grešno. Sljedbenici Isa a.s. su Božjeg poslanika Isa a.s. proglasili sinom Božjim, čime su učinili širk Alla hu dž.š. „Kršćani kažu: Mesih je sin Božji…“ (Kur’an) . Suština Poslanikove poruke svome ummetu ovim hadisom je da ne bi neko sličnu stvar uradio sa Poslanikom Muhammedom a.s., a nije nikako cilj da saopći kako ne treba voljeti i poštovati Poslanika Muhammeda a.s.. S druge strane, brojni su dokazi onih koji obilježavanje Mevluda smatraju dozvoljenim i pohvaljenim postupkom, kao što su: Ajeti koji govore o obaveznosti poštivanja i iskazivanja počasti Allahovom poslaniku Muhammedu a.s., kao npr. „O vjernici, nemojte dozivati Allahova Poslanika kao što vi dozivate jedni druge“, pa su, temeljeći se na tome, rekli da je iskazivanje počasti i poštivanja prema Muhammedu a.s. da se svake godine sjećaju Mevludom njegovog rođendana. Allah dž.š. kaže: „Reci, ako volite Allaha i Njegovog Poslani ka onda me slijedite, vas će voljeti Allah…“ Ovi učenjaci kažu: „Sjećanjem na rođendan Poslanikov a.s. uče njem mevluda, na kojima se reci tiraju odlomci iz Poslanikova a.s. života, postiže se gore traženi cilj. Na mevludskim svečanostima se ljudi pouče o Poslaniku a.s. i na činu slijeđenja njegova Sunneta, a to sve rezultira plodovima ljubavi prema Allahu dž.š. i ljubavi prema Njegovom Poslaniku. Svi koji pri sustvuju mevludima su ljudi koji vole Poslanika a.s. i koji mnogo donose salavate na njega.“

Hadis Allahovog Poslanika a.s. u kome je rekao: „Mnogo donosite salavate na mene, jer ko donese na mene salavat jedanput Allah dž.š. će na njega deset puta…“  Hafiz Ibn Hadžer El-Askalani je dozvolio obilježavanje Poslani kovog rođendana (Mevluda) sve čanostima kijasom (analogijom) na slučaj koji je zabilježen u Buhari ji i Muslimu. Riječ je o situaciji u kojoj je zatekao Poslanik a.s. me dinske Jevreje kako poste (Ašuru) deseti dan Muharrema, pa ih je upitao zbog čega to rade? Oni su odgovorili da je to iz zahvalnosti prema Allahu dž.š. koji je na taj dan pomogao i spasio Musa a.s. i Izraelićane. Poslanik a.s. je to odo brio i rekao da smo mi muslimani preči da obilježavamo ove dane i iskazujemo zahvalnost Allahu dž.š. Analogno ovome slučaju uzima se da je dan Poslanikovog rođenja najveća blagodat data ljudskome rodu, pa bi muslimani iz zahvalno sti prema Allahu dž.š. trebali da se raduju tome danu. Nakon svega navedenog može se zaključiti da su svečanosti ko jima se obilježava Poslanikovo a.s. rođenje utemeljene islamom, po željne su i preporučene. Ono što bih lično sugerirao organizatorima jeste: da svečanost počne odlom cima iz Kur’ana, da se čita što više teksta koji sadrži detalje iz Posla nikova a.s. života, navođenje nekih mu’džiza i momenata iz kojih se može uzeti pouka, da prisutni pro uče salavat kada god se spomene ime Poslanika Muhammeda a.s., da manifestacija sadrži kaside o Muhammedu a.s., da se izbjegava prenošenje predaja iz života Mu hammeda a.s. koje nisu zasnovane na autentičnom izvoru, da se tom prilikom vodi računa o islamskom edebu (kulturi ponašanja) i ne do zvoli da se bilo kojim gestom izađe iz okvira Šerijata, da sadrže prigod ne vazu-nasihate putem kojih će se prisutnima ukazati na najznačajnije poruke i pouke iz rođenja, života i
poslaničke misije Muhameda a.s.

Glas islama, 226, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad ef. Plojović