PITANJE: Da li je u islamu dozvoljeno muslimanu ili muslimanki proklinjati osobe koje su im činile brojne nepravde i pričinjavale razne probleme: otimale imovinu javno i tajno, ponižavale, maltretirale ili čak fizički zlostavljale?

ODGOVOR: Islam nije vjera koja svojim pripadnicima dozvoljava očaj i osjećaj slabosti i bezizlaznosti, već je vjera koja uči svoje sljedbenike da sve što se dešava na dunjaluku biva po Allahovom znanju i dozvoli, kao iskušenje čovjeku, opomena, nagrada ili kazna za učinjene stvari koje je lično, svojim postupcima, zaslužio. Stoga, prije nego što se čovjek okrene prema nekome od ljudi koji ga je ponizio ili mu čini neku nepravdu, neka razmisli o svojim postupcima koje je činio.

Rekao je Allahov Poslanik, a.s.:
„Zaista je čudno stanje vjernika, šta god mu se desi, on se zahvaljuje Allahu. Ako ga zadesi radost, on se zahvaljuje Allahu pa mu bude dobro, a ako ga zadesi iskušenje, on se strpi i opet mu bude dobro.“

Proklinjanje nije osobina pripadnika islama, stoga je treba izbjegavati. Proklinjati se ne smije niko, osim onih na koje je Allahovo prokletstvo, to jest koje je prokleo Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik.
Rekao je Poslanik, s.a.v.s.:
„Nije vjernik onaj koji potvara ljude (ta’an), niti onaj koji ih proklinje (lea’an), niti onaj ko je bezobraznog jezika (el-fahiš el-bezi’)!“

Umjesto proklinjanja ljudi koji čine razne prijestupe, vjera islam nas uči da pokušamo dospjeti do njihovih srca mudrom i blagom riječju, savjetom ili preporukom – direktno ili indirektno, ukoliko nismo u stanju to lično učiniti.

Upućivanje kletve je opasno, jer se spominje u hadisima da ukoliko se proklinje osoba koja ne zaslužuje proklinjanje, kletva se vraća na onoga ko proklinje. To je još jedan razlog zbog kojeg treba izbjegavati proklinjanje.

Posebno je zabranjeno proklinjanje djece od strane njihovih roditelja, što se nerijetko dešava zbog njihove neposlušnosti. Proklinjanje djece spada u velike grijehe. Isti slučaj je sa proklinjanjem onoga ko to nije zaslužio.

Poslanik, a.s., je rekao:
„Proklinjati vjernika je ravno njegovom ubistvu.“
Takođe se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
„Vrijeđanje muslimana je veliki grijeh, a njegovo ubistvo je kufr.“

Navodi se još jedan hadis u kojem Poslanik, a.s., kaže:
„Zaista oni koji proklinju, na Sudnjem danu neće biti svjedoci, niti šefa’adžije.“

Sve prethodno spomenuto ukazuje da vjernik mora nastojati da ostvari potpunu kontrolu nad svojim jezikom i ne smije dozvoliti da ga bilo čiji postupak dovede u situaciju da proklinje, tj. čini grijeh koji se nekada smatra ravnim grijehu ubistva čovjeka. Posebno je proklinjanje djece ozbiljna i opasna stvar koje se roditelji moraju čuvati, jer posljedica kletve može biti nesreća u njihovom životu, koja će teško pasti svakom roditelju. Momenti srdžbe koji rezultiraju proklinjanjem prolaze, brže ili sporije, a onda nastaje kajanje i bol zbog učinjenog, čije se posljedice vrlo često ne mogu promijeniti niti otkloniti.

Umjesto proklinjanja, svaka osoba treba koristiti dovu Allahu, dž.š., jer je ona efikasno sredstvo za otklanjanje brojnih nedaća i problema. Ona je oružje vjernika kojim se brani od dunjalučkih iskušenja i poniženja i svih onih koji ih uzrokuju od ljudi.

PITANJE: Poštovani, živim na Pešteri, držim ovce kod kojih je savremenom bezbolnom metodom odstranjen dio repa, oko dvije trećine, iz razloga bolje gojaznosti i higijenskih uslova. Da li takve ovce, ako ispunjavaju sve ostale uslove: da nisu ćorave, da nisu bolesne, da nisu sakate, to jest da ne hramaju i da nisu mršave, mogu biti zaklane za kurban? U posljednje vrijeme veliki broj stoke se drži sa kratkim repovima iz naprijed spomenutih razloga, te smatram da se pitanje ne odnosi samo na mene lično, već na veliki broj čitalaca „Glasa islama“ i posjetilaca vašeg sajta.

ODGOVOR: Kada je riječ o mahanama za kurban, islamska ulema je, oslanjajući se na sunnet Poslanika, a.s., zaključila da ih ima više vrsta:

1. Mahane zbog kojih je kurban neispravan, koje su potvrđene sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.w.s., i na čemu su svi islamski učenjaci složni. Kao što stoji u hadisu Berra’a b. Aziba, r.a., koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:

   „Četiri mahane nisu nikako dozvoljene kod kurbana: oštećenost oka (el-‘avra’), izrazita bolest (el-merida), oštećenost ekstremiteta/nogu (el-‘ardža’), oštećenost koštane srži (el-meksura, el-hezila, el-‘adžfa’).“
   (Sahih, Nesa’i 7/215, Ibnu Madždže 3144, Ahmed 4/284)

   Dakle: ćoravost ili sljepilo oka, izrazita i vidna bolest (za razliku od lakše bolesti), slomljenost ili prekinutost noge, mršavost ovce koja je rezultat slabosti koštane srži – mahane su koje se ne smiju naći kod kurbana.

2. Mahane koje su mekruh i pokuđene kod kurbana, ali i pored kojih je kurban ispravan za klanje, poput: prekinutost uha ili dijela uha, polomljenost roga ili njegovog većeg dijela.

   Većina islamske uleme smatra da nije dozvoljeno klati kurban sa oštećenim ili prekinutim uhom, što je upitno jer je Poslanik, s.a.w.s., hadisom naznačio koje su to četiri mahane koje su zabranjene. Alija, r.a., je rekao:
   „Naređeno nam je da dobro provjerimo oči i uši (hajvana).“
   (Nesa’i 7/217, Ahmed 1/95, Tirmizi br. 1498, Ebu Davud br. 284, Ibnu Madždže br. 3142)

   Ova predaja nam ukazuje na to da treba izbjegavati hajvana koji ima probijano, oštećeno ili prekinuto uho, ali ne i da nije dozvoljeno zaklati tog hajvana za kurban.

   Ebu Hanife, Malik i Šafija smatraju da nije dozvoljeno klati za kurban hajvana koji od rođenja nema uši, a ako hajvan ima uši, ali su mu sitne – dozvoljeno je zaklati ga za kurban. Većina islamske uleme smatra da je dozvoljeno za kurban klati hajvana kojem je rog polomljen ako ne krvari, jer predaje koje govore o zabranjenosti klanja kurbana sa polomljenim rogovima nisu sahih/ispravne.

3. Mahane koje se nalaze kod kurbana, a nisu ni haram ni mekruh, tj. nema sahih predaja koje te mahane uvrštavaju u zabranjene ili pokuđene mahane, iako ima nekih islamskih učenjaka koji ih smatraju zabranjenim, poput hajvana bez zuba, ili bez repa, ili oštećenog nosa.

Dakle, shodno pomenutom, ovce kod kojih je odstranjen rep iz razloga spomenutih u pitanju mogu biti prodavane i zaklane kao kurban, jer se ne radi o mahani koja umanjuje njihovu cijenu, već naprotiv – zahvatu koji omogućava da one dostignu što je moguće veću težinu, a samim tim i maksimalnu cijenu na tržištu.

Glas islama, 234, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad ef. Plojović