Ovih dana ušli smo u Novu 1445. hidžretsku godinu. Dakle, prošlo je punih 1444 godine od kada je Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Hidžru iz Meke u Medinu. To je historijski događaj koji su muslimani uzeli za početak svoga računanja vremena, tj. za nultu polaznu tačku svoga kalendara.

Koliko nas zna koji je danas hidžretski datum? Koja je godina, mjesec i dan? Da li je to uopće bitno? Ima li to ikakav značaj za muslimana kao pojedinca i za muslimansku zajednicu?

Nastanak hidžretskog kalendara

Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i smrti prvog pravednog halife, Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anh, a za vrijeme vladavine halife Omera El-Faruka, radijallahu anh, došlo je do zabune oko državnih dokumenata koji nisu imali naznačen datum pisanja, tj. izdavanja. Tako je Musa El-Eš’ari, radijallahu anh, napisao primjedbu halifi Omeru da mu od njega, halife, dolaze pisma bez datuma, te da dolazi do zabune.

Tada je mudri halifa Omer sazvao svoje savjetodavno tijelo sačinjeno od najuglednijih ashaba tražeći rješenje za novonastali problem. Znali su muslimani da Perzijanci imaju svoj način računanja vremena, i to po smrti svoga vladara i preuzimanju prijestola od strane sljedećeg. Međutim, to se nikako nije svidjelo ashabima, da svoje računanje vremena vežu za ljude, za njihovu vlast i smrt. Također, znali su za kršćanski kalendar, koji računa vrijeme od rođenja Isa a.s., a po kome je računala Bizantijska imperija i cijela Evropa. Međutim, ni to nije bilo prihvatljivo za muslimane, jer je taj kalendar kultno vezan za trojstvo i širk kojim je zamućeno kršćanstvo.

Tada su neki ashabi dali prijedlog da se računa vrijeme od rođenja Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Drugi su, pak, smatrali da bi trebalo vrijeme računati od kada je on, sallallahu alejhi ve sellem, dobio prvu Objavu. A treći da je njegova Hidžra ta koja treba biti početna tačka kao najznačajniji događaj u historiji islama.

Posljednji prijedlog je dobio podršku. I sam halifa Omer je potvrdio da je to događaj koji je konačno i jasno razdvojio istinu od laži, te da zaslužuje da po njemu muslimani računaju vrijeme, tako da nisu odabrali rođenje nekog čovjeka, jer ono prije poslanstva nije imalo veliki značaj. Niti su odabrali trenutak primanja prve Objave, jer za širu društvenu zajednicu Arapa u momentu Objave to nije imalo veliki značaj. Naprotiv, odabran je historijski momenat u kome muslimani postaju organizirana društvena zajednica, samostalna, na svojoj teritoriji – Medini, sa ustavom – Medinskim poveljom i sa vođom – Poslanikom Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, dakle trenutak kada islam dobija pravu državu.

Tako je ustanovljeno mubarek hidžretsko računanje vremena, po kome računaju svi muslimani, po njemu pišu datume na svojim pismima, knjigama, po njemu pamte bitne događaje i po njemu pišu datume na svojim nišanima.

Hidžretski kalendar – lična karta muslimana

Kada su muslimani ustanovili svoj originalni kalendar, ušli su u rang svjetskih civilizacija. Kina, Indija, Stara Grčka, kršćanska Evropa, sve su one u kulturnom smislu bile potpuno neovisne o drugome, imajući svoj način računanja vremena, svoj jezik, vjeru i, uopće, svoju kulturnu posebnost. Tako je islam postao suverena civilizacija, takmac dotadašnjim gigantima u geostrateškom i političkom smislu.

To je potrajalo dugi niz godina, zapravo vjekova, kada su apsolutno svi muslimani u svakodnevnoj svijesti imali samo hidžretski datum. Tako sve do najezde kolonijalnih sila i porobljavanja većine islamskog svijeta. Tada je udareno na sve kulturne odrednice muslimana – na vjeru, jezik, odijevanje, pa i na njihov kalendar. Naglo su se, čak i silom, nametali evropski jezici, način odijevanja, moda i gregorijanski kalendar.

Kršćanske kolonijalne sile znale su koliko je za njih bitno da izbrišu kulturno-civilizacijske odrednice muslimana, pa se, kada je Egipat zvanično prešao na gregorijanski kalendar, u Evropi slavilo.

I tako, malo po malo, došli smo do današnje tužne situacije, u kojoj skoro sve muslimanske zemlje u svim državnim institucijama nemaju osim gregorijanski kalendar. Prolaze godine i decenije, došle su nove generacije muslimana koje nikada nisu čule da se negdje računa ili računalo po Hidžri, nemaju svijest da je jedino to njihovo, a sve ostalo tuđe, te da je to vjersko pitanje koje, ako se zapostavi, za sobom povlači kolektivno poniženje, puko slijeđenje drugoga i totalnu ovisnost.

Na muslimanima pojedincima i muslimanskim zajednicama jeste da vrate svijest o bitnosti poštivanja sebe, svetkovanja svojih tradicionalnih vrijednosti i vraćanju njima. Svi pojedinci i cijela ova generacija ima tu odgovornost i emanet da, dok se ikako može, tok ove globalizacijske bujice zaustavi, da ne iščupa još ovo malo što je od “zelenila” ostalo. Da se narednim pokoljenjima, ako ih bude, ostave zdrave osnove, na kojima mogu graditi staru slavu islama.

Glas islama 334, Naše viđenje