Pitanje postojanja Boga jedno je od najstarijih i najvažnijih pitanja u ljudskoj historiji. Ljudi svih epoha tragali su za odgovorima na pitanje: Postoji li Bog? Ko je to stvorio čovjeka? Ko je kreator univerzuma? Mnogi filozofi, naučnici, mislioci, pa na poslijetku i svaki razuman čovjek sebe je mučio ovim pitanjem.

Islam, kao monoteističku vjeru, Allah dž.š. je slao ljudima da im olakša boravak na ovom i da se pripremaju za budući svijet gdje će pobijediti apsolutna Istina. Dakle, islam kao takva religija daje jasne odgovore na postojanje Jednog Stvoritelja kroz Kur’an, racionalne argumente i posmatranje svijeta oko nas. Kur’an ne poziva ljude da slijepo vjeruju, kao što se to dešava u pojedinim religijama, gdje je nemoguće dokazati ispravnost njihove vjere te svoje sljedbenike kontroliraju na način da je za vjeru vezano samo vjerovanje te da je ona i dobila ime po tom principu, što je apsolutno netačno, već vjera mora da daje argumente za svoju tvrdnju i da podstiče čovjeka  da koristi razum, istražuje prirodu i razmišlja o svom postojanju.

Ono što je  najvažnije za svakog vjernika jeste da dobije odgovor na postojanje Boga iz Svete knjige, s obzirom da mi vjerujemo čvrsto da je islam vjera od Jednog i Jedinog Allaha dž.š. Evo argumenta iz Kur’ana.

Dokazi iz Kur’ana – poziv na razmišljanje

Kur’an je Knjiga koja na više mjesta direktno poziva čovjeka da posmatra svijet oko sebe i pronađe dokaze Božijeg postojanja.

Jedan od najsnažnijih ajeta koji upućuje na dokaz Božijeg postojanja glasi:

“Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim i u dušama njihovim dok im ne bude potpuno jasno da je Kur’an istina. Zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj Svjedok nad svim?” (Fussilet, 53)

Ovaj ajet ukazuje na dva osnovna načina spoznaje Boga:

– Posmatranje svemira i prirode, gdje uočavamo red, sklad i zakonitosti koje nisu mogle nastati slučajno.

– Razmišljanje o ljudskoj svijesti i moralnosti, koje ukazuju na postojanje Stvoritelja. Također, u ovom kur’anskom ajetu Allah dž.š. poziva čovjeka da razmisli o duši i njenom mnijenju. Šta obični čovjek danas zna o univerzumu? Šta danas čovjek zna o sebi? Mnogi ljudi se rode, žive i presele, a da nisu razmišljali o ovim stvarima.

Stvaranje svemira kao dokaz zasigurno je jedan od glavnih argumenata postojanja Stvoritelja. Danas, ukoliko bi nekome kazali da se jedna obična stvar sama stvorila svi bi nas ismijavali. Međutim, kada je u pitanju svemir šejtan je ljude uspio da ubijedi u takvo uvjerenje za koje na ovome svijetu ne možete naći argument ma gdje ga tražili. Ako ne postoji argument za neki uređaj, kako je moguće da neko tvrdi da je svemir nastao u ovakvom savršenom stanju bez Stvoritelja, reda radi, nekakvom slučajnošću.

Kur’an spominje postanak svemira u ajetu:

“Zar ne vide nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? Zar neće vjerovati?” (El-Enbija, 30)

Ovaj opis sličan je modernoj naučnoj teoriji Velikog praska, koja tvrdi da je svemir nastao iz jedne tačke, nakon čega se širio i razvijao. Također, naučno je dokazano da je voda osnova života, što se u Kur’anu spominje prije više od 1400 godina.

Precizni zakoni u prirodi

Savremeni svijet kakvog danas poznajemo funkcionira po zakonima, a ti zakoni su tu da bi olakšali čovjeku da se slobodnije kreće, da ima reda u saobraćaju i u ostalim svakodnevnicama. Zamislite saobraćaj bez pravila, propisa, svako vozi koliko hoće, gdje god hoće. Nepoštovanjem ovih pravila dešava se da dođe do tragedije. E sada, zamislite prirodu bez pravila, propisa. Kiša, sunce, vjetar, snijeg – sve to bude nekontrolirano u isto vrijeme. Pa čovjeku bi život na ovoj planeti bio nemoguć. Ko je onda onaj koji uređuje prirodu? Ko je onaj koji joj naređuje? Čovjek? Apsolutno nije, već Stvoritelj Allah dž.š.

Zato nam Kur’an često ukazuje na preciznost i sklad u svemiru:

“Sunce i Mjesec se kreću po tačno utvrđenim putanjama.” (Er-Rahman, 5)

Astronomija potvrđuje da se nebeska tijela kreću po preciznim orbitama zahvaljujući gravitaciji. Da su ti zakoni malo drugačiji, život na Zemlji ne bi bio moguć. Ovaj savršeni red ukazuje na Mudrog Stvoritelja Koji je sve uredio s ciljem i svrhom.

Ono što smo spomenuli u uvodnom dijelu teksta jeste i činjenica da je čovjek odlikovan nad ostalim stvorenjima razumom, te da onoga trenutka kada namjerno počne koristiti razum u svrhu spoznaje vidi zapravo stvarnu prisutnost Stvoritelja.

Stoga ću ovdje navesti racionalne dokaze, kao i filozofske argumente o postojanju Boga.

Pored kur’anskih dokaza, islamski učenjaci i filozofi razvili su brojne racionalne argumente koji ukazuju na postojanje Boga.

Kozmološki argument (argument uzročnosti)

Jedan od najpoznatijih filozofskih argumenata jeste argument uzročnosti, koji glasi:

– Sve što postoji ima svoj uzrok.

– Svemir nije vječan, što znači da je imao početak.

– Sve što ima početak mora imati uzrok.

– Taj Prvi uzrok, koji sam nema uzrok, jeste Bog.

Kur’an na sličan način postavlja ovo pitanje:

“Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?” (Et-Tur, 35)

Ovo je duboko filozofsko pitanje – ako negiramo Boga, dolazimo do apsurdnog zaključka da je svemir nastao ni iz čega ili da se sam stvorio, što je logički nemoguće.

Imam dojam da onog trenutka kada čovjek počne da razmišlja o svom nastanku ili svojoj smrti, uplaši se i to mu zatvara vrata razmišljanja, dokazivanja, ne znajući da mu to, zapravo, otvara vrata gdje ga očekuje smirenost, zadovoljstvo, spoznaja.

Zato Allah dž.š. na mnogim  mjestima podstiče čovjeka, kao razumno biće, da razmisli o ovim stvarima. Najljepši događaj koji je argument gore spomenutom jeste događaj između poslanika Ibrahima, alejhisselam, i vladara Nemruda, koje je spomenut u Kur’anu u suri El-Bekare, ajet 258:

“Zar nisi čuo za onoga koji se s Ibrahimom o Gospodaru njegovu prepirao kada mu je Allah dao carstvo? Kad Ibrahim reče: ”Gospodar moj je Onaj Koji daje život i smrt!” – on odgovori: ”Ja dajem život i smrt!” Ibrahim reče: ”Allah čini da Sunce izlazi sa istoka, pa učini ti da izađe sa zapada!” I onaj nevjernik se zbuni. A Allah ne upućuje narod koji nepravdu čini.” (El-Bekare, 258)

Ovaj događaj opisuje raspravu između Ibrahima, alejhisselam, i tadašnjeg vladara Nemruda, koji je sebe smatrao bogom zbog svoje moći i vladavine.

– Ibrahimov argument: On jasno kaže da je Allah Onaj koji daje život i smrt. Ovim je mislio na stvarno darivanje i oduzimanje života, odnosno da samo Allah može stvoriti živo biće i usmrtiti ga.

– Nemrutov odgovor: On pokušava pobiti Ibrahimov argument rekavši: “Ja dajem život i smrt!” Kako? Postoji predaja da je Nemrud doveo dvojicu zarobljenika – jednog pogubio, a drugog oslobodio, želeći time dokazati da i on “daje život i smrt”.

– Ibrahimov drugi argument: Vidjevši da se Nemrud koristi sofizmom, Ibrahim mu postavlja jasan i neoboriv dokaz: “Allah čini da Sunce izlazi sa istoka, pa učini ti da izađe sa zapada!” Ovim argumentom Ibrahim je pokazao pravu moć Stvoritelja, jer Nemrud nije mogao ni pokušati odgovoriti na ovaj izazov.

Ovaj događaj pokazuje snagu tewhida (vjere u Jednog Boga) i kako poslanici koriste razum i logiku da dokažu istinu. Također, vidimo da moćnici često koriste površne argumente, ali pred Božijom istinom nemaju odgovor. Na kraju, Kur’an jasno kaže: “I onaj nevjernik se zbuni.”

Ovo je primjer kako Allah upućuje one koji žele istinu, a ostavlja u zabludi one koji je svjesno odbijaju.

Argument reda i svrhe (teleološki argument)

Jedan od najjačih dokaza Božijeg postojanja jeste savršenstvo i sklad u prirodi. Svuda vidimo precizne zakone:

– Zemlja se nalazi na idealnoj udaljenosti od Sunca. Malo bliže – bila bi pretopla. Malo dalje – prehladna.

– Sastav atmosfere tačno odgovara potrebama života. Dakle, ko je taj ko je mogao znati šta treba čovjeku? Da li beba sa svojim “znanjem” može da preživi?

– Ljudsko tijelo je izuzetno složen sistem koji funkcionira s nevjerovatnom preciznošću koju čovjek spozna tek kada se razboli ili prilikom posjete ljekaru. Ako smo sami stvoreni, zašto ne znamo ovo o sebi ? Zato nas Allah dž.š. u Kur’anu podsjeća:

“Na Zemlji su dokazi za one koji čvrsto vjeruju, i u vama samima – zar ne vidite?” (Ez-Zarijat, 20-21)

Naučni dokazi koji potvrđuju Božije postojanje

Mnogi savremeni naučnici, iako nisu svi vjernici, priznaju da nauka ne može objasniti sve i da iza svemira mora postojati viša inteligencija.

DNK – jezik života

Savremena biologija je otkrila da je DNK molekul kodiran preciznim informacijama, slično programskom jeziku u računarima. DNK sadrži informacije koje određuju izgled, funkcije i razvoj svakog živog bića. Ono što se ovdje naučnicima nametnulo kao pitanje jeste: Može li informacija nastati slučajno?

Ako na plaži u boci pronađemo napisanu poruku, znamo da ju je neko napisao. Isto tako, složenost DNK ukazuje na Inteligentnog Tvorca Koji je kodirao život. Zbog toga Allah dž.š. u  Kur’anu kaže:

“Zaista smo čovjeka stvorili u najljepšem obliku.” (Et-Tin, 4)

To podrazumijeva apsolutno sve kod čovjeka – od njegove vanjštine do njegove nutrine.

Put traganja za istinom

Postojanje Boga nije samo vjersko uvjerenje, već logičan zaključak koji proizlazi iz promatranja svijeta, razmišljanja i naučnih otkrića. Kur’an poziva ljude da koriste razum, istražuju prirodu i sami donesu zaključak.

Sve ono što smo spoznali – svemir, priroda, ljudska svijest i moralnost – ukazuje na postojanje Stvoritelja. Onaj ko iskreno traga za istinom, kroz refleksiju i proučavanje, doći će do neizbježnog zaključka: Bog postoji i On je Stvoritelj svega.

Glas islama 356, A: Džemal Jusović, R: Akaid