PITANJE: Kakav je status kupo vine na lizing ili putem banke?

ODGOVOR: Savremeno doba i savremeno ekonomsko poslovanje donijeli su brojne novine sa kojim čovjek dolazi u vezu, bez obzira htio on to ili ne. Osobina vjernika jeste da brine o svojoj vjeri, to jest da u svom ekonomskom poslova nju ne pređe granicu vjerom do zvoljenog, pa da sebe i svoju poro dicu opskrbi na haram način. Jedna od mogućnosti pri kupo vini, koju savremeno doba poseb no potencira, jeste kupovina na li zing, ili posredstvom banke, gdje kupac dobije određenu stvar ili robu, sa mogućnošću njenog pot punog korištenja, a koju otplaćuje postepeno u toku određenog vre menskog perioda, ali uz određeno povećanje. Uzvišeni Allah dž.š. jasno zabra njuje svaku vrstu kamatnog poslo vanja, a Njegov Poslanik a.s. prokli nje svakog onoga ko ima bilo ka kvog kontakta sa kamatnim poslo vanjem, te na osnovu toga sva rele vantna islamska ulema je saglasna u zabrani kamatnog poslovanja. Međutim, postoje određene si tuacije i okolnosti u kojima važe posebna pravila, odnosno, u koji ma je dozvoljeno odstupanje od osnovnog stava Šeriata, a to je situ acija nužde ili prijeke potrebe. Pitanje nužde ili potrebe se u Šeriatu posebno tretira, a naravno sve to na osnovu jasnih kur’anskih i sunnetskih dokaza. Postoji u narodu rašireno pravilo koje glasi “nužda zakon mijenja”, a ono je vjerovatno povezano i ute meljeno na fikhskom pravilu koje je utemeljeno na izvorima Šeria ta, a koje glasi: “U nuždi se dozvo ljava ono što je inače zabranjeno”, i drugo pravilo: “Ono što se dozvolja va u nuždi, svodi se na mjeru nužde.” Nuždu ili prijeku potrebu kao še rijatski termin islamski pravnici de finišu kao stanje izuzetne ili van redne tegobe, pa i opasnosti, koja čovjeka tjera da ostavi ili privreme no odgodi naredbu (farz ili vadžib), ili uradi zabranjenu stvar (haram) kako bi na taj način zaštitio neku od univerzalnih vrijednosti (vjera, život, razum, imetak i čast). Imajući u vidu argumente na ko jima su ustanovljena prethodno pomenuta pravila, jedan dio savre mene islamske uleme smatra da određena ekonomska poslovanja koja u sebi sadrže određeni proce nat kamate mogu biti dozvoljena u slučaju kada se ono što se rješa va na taj način ne može riješiti na drugi, dozvoljeni način Primjer za to jeste i kupovina kuće, stana, automobila, osnovnih aparata potrebnih za domaćinstvo i sl. na kredit ili na lizing uz određe ni procenat kamate. U dozvoli ova kvog poslovanja nikako nije dozvo la kamate u osnovi, već ona ostaje zabranjena, a njena zabrana se od nosi na redovno stanje ili normalne okolnosti u kojima čovjek živi i radi. Dozvola učešća u ovakvoj trgo vini se zabranjuje ukoliko čovjek ima mogućnosti kupovati na drugi način, bez učešća u kamati, ili uko liko se radi o kupovini robe koja nije prijeka potreba, to jest nužda, već luksuz. Savjet svima koji razmišljaju o kupovini na ovaj način jeste da dobro razmotre okolnosti u koji ma se nalaze i uslove koje prihva taju, da pristaju samo na ono zašta su sigurni da mogu ispuniti, jer u suprotnom to neće biti rješavanje problema, već zapadanje u još težu situaciju i probleme, a to se doga đa ukoliko onaj koji kupuje u odre đenom vremenskom roku ne bude u stanju ispoštovati ono našta se obavezao kreditnim ugovorom ili ugovorom o lizingu.

PITANJE: Kako će postupi ti osoba koja prispije na džena ze namaz, a imam je već otpočeo obavljanje namaza?

ODGOVOR: Obzirom da dže naze namaz ima četiri tekbira koji su rukn namaza, to jest obavezni su i namaz nije ispravan bez njih, hanefije smatraju da onaj ko zaka sni zanijetit će i donijeti prvi po četni tekbir i nastaviti ostatak na maza sa imamom, vodeći računa o broju tekbira koje će imam dono siti. Nakon što imam završi namaz, to jest izgovori posljednji tekbir i preda selam, onaj ko je zakasnio će donijeti preostali broj tekbira jedan za drugim sam, gdje ne mora uopće učiti između njih ono što se inače uči u normalnim prilikama, ukoliko će se odmah pristupiti no šenju mejita. Ukoliko ima dovoljno vremena da prouči ono što je po trebno između tekbira to će i uči niti, a nakon izgovorenog četvrtog tekbira predat će selam i time je namaz završen. Ukoliko se dogodi da osoba za kasni toliko da je imam izgovorio i četvrti tekbir u tom slučaju namaz je završen i onaj ko je zakasnio ostao je bez mogućnosti da namaz, koji je farzi kifaje -kolektivna duž nost, klanja sa imamom, te će, uko liko je u mogućnosti, nastaviti slije diti dženazu do ukopa i dove, zašta će takođe imati nagradu od Uzviše nog Allaha.

PITANJE: Da li treba naklanjati rekate suneta koji se klanjaju prije farza, ukoliko osoba bude opravda no spriječena da ih obavi u njiho vom propisanom vremenu?

ODGOVOR: Kada se spome ne naklanjavanje namaza ili “kada”, uglavnom se misli na naklanjava nje propuštenih farz namaza, me đutim i kada je riječ o sunetima po stoje određeni suneti-nafile, koje ne treba propuštati već ih je bolje obaviti, bilo da se radi o njiho vom pravom vremenu ili vremenu nakon toga. U pomenutu vrstu suneta spada sabahski, a takođe podnevski i akšamski sunet. To su takozvani suneti muekkede, to jest pritvrđeni suneti, koje je Poslanik a.s. redov no obavljao kada god bi za to imao mogućnost. Ukoliko osoba prispije u džemat, a imam je već otpočeo sa farzom, ako se radi o sabahskom namazu, a osoba zna da je u pitanju prvi rekat i da imam uči duže, to jest da može stići da obavi sunete, pa da se onda priključi džematu, tako će i učini ti. Ako se osoba boji da će imam završiti prije nego što ona obavi sunet, onda će pristupiti i klanjati farz sa imamom, to jest neće kla njati sunet. Postavlja se pitanje šta sa pro puštenim sunetom, da li ga nakla njati odmah poslije farza ili sače kati, pa ga naklanjati poslije izlaska sunca, pošto je poznato pravilo da je klanjati nafile-sunete poslije sa bahskog farza mekruh. Ulema hanefijskog mezheba nema jedinstveno mišljenje. Imam Ebu Hanife smatra da se naklanja vaju samo propušteni farzovi, što znači da po njegovom mišljenju sa bahski sunet se neće naklanjavati po izlasku sunca, a može se obaviti odmah poslije farza, ali uz kerahet – pokuđenost. Za razliku od svog učitelja, imami Muhamed smatra da će se propu šteni sabahski sunet klanjati tek nakon izlaska sunca, to jest nakla njat će se, jer je njegovo klanjanje odmah poslije farza mekruh. Imam Ebu Hanife se slaže da će se sabahski sunet naklanjati poslije izlaska sunca samo ukoliko bude is pušten i sabahski farz, pa se namaz naklanjava u cjelosti. Ukoliko osoba ispusti neki drugi sunet, npr. četiri rekata podnevskog suneta, pomenute rekate može kla njati poslije farza, jer Poslanik a.s. daje posebnu važnost ovim reka tima. Kada ih obavlja nakon farza, obavit će ih i nakon nafile koja sli jedi nakon farza, to jest dva rekata suneta. Neće dakle ponovo remetiti redosljed nafila poslije farza. Znači, obavit će farz za imamom, pa onda dva rekata, pa tek nakon toga četiri propuštena rekata suneta kojima je bilo mjesto ispred farza. Ukoliko osoba naklanjava farz namaze ona je dužna voditi računa o redosljedu, to jest, prvo klanja ti propušteni namaz, pa tek onda namaz u čijem se vremenu nala zi. Na redosljed se po hanefijama mora voditi računa sve dok broj propuštenih namaza ne bude veći od pet. Ako se propusti više od pet dnevnih namaza, onda se ne mora voditi računa o redosljedu već se može odstupiti od njega i naklanja vati onako kako osoba želi.

Glas islama, 236, R: Pitanja i odgovori, A: Rešad ef. Plojović