MUHAMMED A.S. NE MOŽE BITI NI LAŽOV NI LUĐAK

Specifična grupa „istraživača“ kaže: „Možemo sa sigurnošću reći da je Muhammed imao mentalni poremećaj.“ Ubijeđeni su da je on na neki način bio zaveden. Na kraju svoje priče i argumentacije kažu: „Zbog svega toga, smatramo da je taj čovjek bio i lažov.“ (Ne dao Allah!) Priču započinju tvrdnjom da je bio lud, a završavaju stavom da je bio lažov. Sami sebe hvataju u laži, jer nikako da razumiju da osoba ne može biti i luđak i lažov istovremeno. Ako je neko lud, on sve govori iz ubjeđenja i ne koristi laži. Ukoliko je neko lažov, on planira koju će laž izgovoriti, a cijela njegova priča ima određenu svrhu. Nijedan od njihovih argumenata nije održiv.

MUHAMMED A.S. NE MOŽE BITI NI OBMANJIVAČ NI FALSIFIKATOR

Druga grupa ljudi je slična prethodnoj. Govore da je Poslanik s.a.v.s. bio obmanjivač, jer kada god bi mu neko postavio pitanje govorio bi da mu je melek Džibril donio odgovor. Ista grupa ljudi u drugim nastupima govori da je Muhammed a.s. bio falsifikator, jer je na postavljena pitanja odgovarao tako što bi sakupio najbolje odgovore iz drugih religijskih knjiga. Poput prethodne grupe i ova sama sebe obmanjuje jer zaboravljaju da osoba ne može biti istovremeno i obmanjivač i falsifikator. Osoba koja je obmanuta i druge obmanjuje ubijeđena je da mu melek dostavlja objavu i na svako pitanje odmah odgovara, ne razmišljajući o tome da li je odgovor tačan ili pogrešan. Falsifikator, sa druge strane, traži najbolji mogući odgovor na postavljeno pitanje istražujući druge knjige, samo da bi dokazao da je dostojan povjerenja. Svi koji zastupaju obje teze ne shvataju da se, ustvari, kreću u začaranom krugu svojih laži. Časni Kur’an odgovara na sve ove zablude i podvale. „Pa zašto oni ne razmisle da njima poslani Poslanik nije lud; on samo otvoreno opominje.“ (El-A’raf, 184) „ Ti (Muhammede) nisi, milošću Gospodara svoga, lud.“ (El-Kalem, 2) „A vaš drug (Muhammed) nije lud.“ (Et-Tekvir, 22)

MITOMANIJA

Jedna grupa ljudi smatra da je Muhammed a.s. patio od mitomanije. Mitomanija je psihički poremećaj u kome osoba govori laži, a zatim povjeruje u njih. Kur’an govori o činjenicama – stvarima koje su realne i koje možete u svako doba provjeriti. Mitoman to ne može, jer mu činjenice predstavljaju problem. Psiholozi se protiv takvog poremećaja bore postavljanjem pitanja koja bolesnika suočavaju sa činjenicama. Na primjer, ako bolesnik tvrdi: „Ja sam kralj Engleske“, psiholog mu neće odmah reći: „Ti si lud.“, nego će ga kroz pitanja suočiti sa činjenicama: „Kažeš da si kralj Engleske? Možeš li mi reći gdje se sada nalazi tvoja kraljica?“ Mitoman će pokušati izmisliti odgovor: „Kraljica je otputovala kod majke.“ Psiholog nastavlja: „Gdje ti je premijer“, a mitoman odgovara: „Umro je.“ Na pitanje: „Gdje ti je garda“ možda neće moći odgovoriti jer će se konačno suočiti sa činjenicom. Reći će: „Izgleda da zaista nisam kralj Engleske…“ Na isti način, Časni Kur’an čitaoce suočava sa činjenicama koje mogu provjeriti i na taj način se bori protiv njihove umišljenosti. Česti su ajeti sa formom sličnoj ovoj: „O ljudi, vi kažete to i to, a zar ne znate to i to…“ N

OVE INFORMACIJE U KUR’ANU

Časni Kur’an ima jedinstven način informisanja čitalaca o nečemu što ranije nisu znali. Na cijelom svijetu ne postoji knjiga sa takvim stilom. Postoje drevni spisi sa mnoštvom historijskih podataka, ali se u njima navode izvori informacija i ljudi koji ih prenose. Kur’an, međutim, kaže: „Ovo su informacije koje ranije niste poznavali. Provjerite, pa ćete se uvjeriti u njihovu istinitost.“ Na primjer, Uzvišeni kaže: „To su nepoznate vijesti koje ti Mi objavljemo; ni ti ni narod tvoj niste prije ovoga ništa znali. Zato budi strpljiv, ishod će, zaista, u korist čestitih biti.“ (Hud, 49) „Objavljujući ti ovaj Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi, doista, ništa znao.“ (Jusuf, 3) Zanimljivo je da dok je trajalo objavljivanje Kur’ana niko nije javno ustao i rekao: „Griješiš, Muhammede! Ja sam, također, Arap, a ove informacije sam znao od ranije!“ Da je Muhammed a.s. autor Kur’ana, bilo bi ravno samoubistvu nadmeno izazivati sve ljude informacijama koje bi neko od njih mogao poznavati, riječima: „…a o ovome ništa niste znali.“ Ipak, niko se nije usudio istupiti protiv ovog izazova.

„KUR’AN JE OBMANA“

Oni koji se ne mire sa činjenicom da je Kur’an objava od Gospodara svjetova, dolaze sa beznadežnom idejom da je on obmana. Ako je to obmana, šta je njeno porijeklo? O čemu nas obmanjuje? Gdje tačno leži ta obmana? Niko ne može naći nijednu obmanu, jer ne postoji. SVJESNO BRANE SVOJU ZABLUDU Neki ljudi bez razmišljanja donesu neku pogrešnu odluku i stav o nekome. Ovako izgleda njihovo razmišljanje: „Mislim da mi je ovaj čovjek neprijatelj. Nemam razloga ni dokaza, ali vjerujem da mi je neprijatelj, pa ću se prema njemu ophoditi kao prema neprijatelju. Pošto ja tako nastupim, on će se braniti od mene kao od svog neprijatelja, pa ću imati razlog i dokaz da ga proglasim neprijateljem.“ To je mehanizam odbrane svojih nakaradnih stavova. Ljudi zauzimaju pogrešan stav, a onda na svaki mogući način traže dokaz da ubi[1]jede sebe i druge u ispravnost tog stava.

OBJAVA NE PROTURJEČI RAZUMU

Prema Časnom Kur’anu, Objava je u skladu sa razumom. Sve što je u Kur’anu objavljeno je podložno provjeri, raspravi i razgovoru. Da je Objava iznad razuma i nedostupna njemu, ne bismo se mogli odlučiti koju religijsku knjigu slijediti. Imam Gazali je, s pravom, rekao: „Vjera i razum se ne mogu sukobiti, jer su oboje dar od Allaha.“ Kur’an podstiče na diskusiju Mnogi muslimani vjeruju da Kur’an ne dozvoljava nikakvu raspravu u vezi temeljnih istina vjere, pa se uzdržavaju od toga. Međutim, Časni Kur’an podstiče zdravu diskusiju: „Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj!“ (En-Na[1]hl, 125) Odgovori na većinu pitanja i sumnji u vezi kur’anskih učenja se nalaze u samom Kur’anu. Arapska riječ kalu – oni govore se u Kur’anu spominje 332 puta, a riječ kul – reci (Muhammede) također 332 puta.

Nastavit će se…

Glas islama, 246; R: Prijevodi – Iz knjige “Vjera za sva vremena” dr Zakira Naika Preveo: Senad Redžepović