Ovih dana, kao i bezbroj puta do sada, propali su pokušaji destabiliziranja Islamske zajednice i dezorijentiranja bošnjačkog naroda od strane njihovih dugogodišnjih neprijatelja, podanika nehumanoj politici koju vodi srbijanski režim. Metode kojima je ovaj napad izvršen su iste, već napamet naučene: tragati i pronaći labilnog člana zajednice, preko njega izvršiti napad na jedinstvo zajednice nakon što čuvari jedinstva ustanu da ga brane, svim sredstvima medijski udarati na čast i lik tih čuvara i ne osvrtati se na novinarsku etiku. Sad se i mala djeca čude višegodišnjoj upotrebi sve jednog te istog scenarija kojeg izvodi srbijanski režim da bi postigao svoje nehumane ciljeve, zaboravljajući da se svoj napredak nikad nije mogao izgraditi na temeljima kršenja prava drugoga.

Posljedica svakog takvog napada bilo je još snažnije zbijanje redova branitelja slobode tih prava. Čovjekova narav se najbolje otkrije preko njegovog ponašanja u specifičnim situacijama i nema napretka onom ko ne preza da pogazi osnovne principe morala i etike. Kako se pri ovakvim situacijama ponašaju neki licemjeri iz diskriminiranog naroda? Odglume zauzetost usmjeravanjem stranih investicija u gradove sa većinskim srpskim stanovništvom, „resocijalizacijom“ srpskih zločinaca koji su haški optuženici i sličnim angažmanima. Spomenuti ljudi su bez časti, ali postoje opasniji po društvo od njih. To su manipulatori ljudima bez časti. Kada se u svojim nedjelima udruže jedni i drugi, ne preostane nam ništa drugo nego da zbijemo redove i sjetimo se hadisa Poslanika s.a.v.s.: „Držite se džemata, jer vuk pojede ovcu koja se izdvoji iz stada!“ Iz dosadašnjeg iskustva zaključujemo da je svakom takvom izdajniku naloženo da ne ode u srpski tor sam, već da nastoji na svoju dušu natovariti i odvesti još neke ovčice. I po hiljaditi put se treba sjetiti bitke na Bedru i kako je mala grupa iskrenih vjernika pobijedila veliku grupu nevjernika. I sjetiti se treba riječi muftije Zukorlića kada kaže: „Istina se mora uvijek iznositi! Istinu treba govoriti čak i onda kad nema dovoljno odvažnih koji bi je podržali!“ Kao što u svakom žitu ima kukolja, tako i u svakom narodu ima izroda.

Izrodi su ljudi bez časti, koji su omalovaženi kako od naroda iz kojeg su potekli, tako i od naroda čijim su se interesima priklonili. Narod čijim su se interesima priklonili takođe nema u njih povjerenja, niti poštovanja prema njima zato što oni nisu imali poštovanja prema samima sebi. Svi se od njih ograđuju kao od kuge, obzirom da njihova lakomislenost i pohlepa donose tegobu cijelom narodu. Kad se skloni mulj sa čiste vode, kad se „borci sa Uhuda vrate“ i „iskopa hen[1]dek oko Medine“, onda se postave čuvari slobode koji, kada se jednom obavežu, do kraja temeljito i odgovorno dužnost ispoštuju. Požrtvovani, odani, hrabri i odvažni Bošnjaci su srbijanskom režimu „noćna mora“, obzirom da on traži saradnju samo kroz slijepo podaništvo. Predvodnici i nosioci baklje slobode moraju biti oni koji će i u najtežim vremenima biti uz narod, koji će braniti njegovo pravo na vjeru, naciju, kulturu i ostale vrijednosti do posljednjeg atoma energije, koji će biti sposobni da se nose sa medijskim i političkim udarima na njihovu ličnost i koji će uvijek imati na umu Poslanikov s.a.v.s. odgovor mušricima, kad su mu vlast obećavali: „Kad biste mi dali Sunce u desnu ruku, a Mjesec u lijevu, ja ne bih odustao od svog Puta!“’ Možemo, nažalost, konstatovati da koliko se god vlasti u Srbiji mijenjalo, njihov odnos prema Bošnjacima je ostajao uvijek isti: diskriminacija prava u skoro svim oblastima života, insistiranje na podaništvu i proganjanje boraca za slobodu prava. Na nama je da istrajemo do vremena kada svoj emanet, baklju slobode, trebamo predati narednoj generaciji, a hvala Bogu izrastaju generacije koje su sve više svjesne potrebe čuvanja svoje časti i slobode svih svojih prava.

Glas islama, 241, R: Analize, A: Mersada Nurddina Agović