

Moj prvi susret sa pčelama koje sam trebala upoznati zahtijevao je da me, zbog mog straha, suprug opremi kao astronauta da bi im smjela prići i prvi ubodi mojih pčelica su obavezno bili propraćivani suzama. Čudila sam se kako to da im on bezbrižno prilazi bez rukavica i ponekad bez pčelarskog šešira, pa sam odlučila da im i ja jednom priđem bez predrasuda.
Šesnaesta sura u Kur’anu a.š. nosi naziv En Nahl (Pčele). U toj se suri nalaze ajeti: ,,Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: ‘Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” (En Nahl, 68-69.)
Moja se spoznaja o funkcioniranju pčelinjeg društva vremenom povećavala, a sa njom i divljenje ovim fascinantnim stvorenjima. Nabavili smo pčelarsku opremu i našem malom Nuruddinu i uključili ga u pčelarstvo. I on je veoma brzo naučio razlikovati maticu, truta i radilice.
Graditeljice su neumorno izlučivale vosak i gradile saće u kojem se nalaze svi pčelinji proizvodi: med, polen, matična mliječ i ličinke (bebe) kao buduće pčele. Svaka pčela u svom društvu zna koja joj je zadaća i predano radi na njenom izvršenju. Pčele se mnogo žrtvuju za buduće generacije koje se tokom godine ubrzano mijenjaju, za razliku od nekih pripadnika ljudskog društva koje ne zanima šta će sa zajednicom i društvom biti kad njih ne bude. Za razliku od pčele koja nikad ništa ne radi protiv svoje zajednice, čovjek često puta zna biti veoma štetan za svoju zajednicu. On licemjerstvom i raznim mešetarenjima uništava firme, fabrike i razna društvena dobra, sklapanjem štetnih ugovora po radnike, a za svoj lični šićar. Tako uzrokuje nezadovojstvo radnika koji ponekad ni štrajkovima ne mogu odbraniti svoja radnička prava.
![]() Pčela proizvodi med, skuplja polenov prah na cvijetu |
Kad je godina plodna i rodna, pčelice proizvedu veliku količinu meda koji koriste i pčele i ljudi. U Kur’anu a.š. se med naziva ‘pićem različitih boja koje je lijek ljudima’.
,,Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.” (En Nahl, 69.)
Iz četrdesetak košnica pčela, koliko ih moja porodica posjeduje, proizvede se zaista med različitih boja, zavisno od sezonske pčelinje paše, pa se može razlikovati bagremov med, livadski, lipov, kestenov i druge vrste čija se boja razlikuje po nijansama od svijetlo žute do smeđe. U materijalnom svijetu med je najčistija hrana, lišena nekorisnih i štetnih elemenata, a u duhovnom bi se mogao smatrati simbolom za najljepše moralne vrline čovjeka.
Matica jeste kraljica pčela, ali društvo ne priznaje njen individualizam i požrtvovane hranilice joj organizirano daju znak kad da počne polagati jajašca, a kad da prestane s tim. Trutovi kao mužjaci ljeti rashladjuju košnicu i ako ima dovoljno hrane ostaju u njoj do jeseni, a ako nema izbacuju se vani gdje se ne mogu sami prehraniti, a stražarice im ne daju da se vrate unutra. (Eh, kad bi se samo mogli ovako lahko zbaciti s vlasti naši trutovi – političari!)
Međusobna solidarnost pčela je velika, a solidarnost je snaga koja pomaže održavanju svake zajednice. To nije osjećaj površnog sažaljenja zbog patnje drugoga ili recipročna zabrinutost, kako shvataju neki pojedinci, već čvrsta i postojana odlučnost da se zauzme za opće dobro svoje zajednice i društva u cjelini.
Ako miš ili neki drugi stranac uđe u košnicu, sve pčele se mobilišu da brane svoje društvo. Neki ljudi kad treba da brane domovinu pobjegnu u drugu zemlju, pa kad opasnost prođe i kad drugi izvojuju pobjedu, vrate se s novcem, kupe sebi stambene i radne prostore, položaje i funkcije, ne podliježući nikakvoj sankciju za svoje dezerterstvo.
Glas islama, 250, R: Analize, A: Mersada Agović