Poklon lišenima

Posvećujem ovo predavanje onima koji su lišeni blagodati imana, onima koji su izgubili njegov ukus, osjećaj i slast. Posvećujem ga onima koji su lišeni slasti suza i plakanja iz straha i bojazni prema Allahu. Onima koji su lišeni slasti sedždi i skrušenih molitvi Onome Koji je Znalac svega skrivenoga… Onima koji su lišeni slasti čitanja Kur’ana, razmišljanja o njegovim dokazima i naslađivanja u njegovim značenjima. Onima koji su lišeni slasti bratstva i ljubavi u ime Allaha. Onima koji su lišeni blagodati opskrbe i jedenja halal hrane. Onima koji su lišeni blagodati života i onima koji ga troše u razonodama i udovoljavanjima. Onima koji su lišeni radosti, smiraja i sreće. Onima koji su lišeni dobročinstva prema roditeljima i lijepog postupanja sa njima, sjedenja sa njima. Zbog svega ovoga kažem: posvećujem ovo predavanje onima koji su lišeni čednosti, pokornosti Allahu i odgovornosti. Onima koje su zadesile zle misli i sumnje, pa ih je obuzela žalost i briga, a oborila muka i nepravda, pa se u njima nastanili jad i žalosti. Onima koji su lišeni povećavanja imana i svjetlosti islama. Onima koji su jadni i siromašni, iako žive u raskoši i blagostanju. Onima koji su lišeni blagodati imana – doista ste sve izgubili, bez obzira što ste došli do imetka i ugleda. Onima koji su lišeni slasti smiraja i svježine odmora – doista ste izgubili sve, pa makar posjedovali dunjaluk sa svim njegovim bogatstvima. Onima koji su lišeni sreće i ugodnog osjećaja, pa su zalutali s uzima onima kažem: pitajte one koji su se pokajali onda kada su osjetili slast imana, onda kada su spoznali istinu.

Tako mi Allaha, i opet tako mi Allaha, nećete vidjeti onoga koji se pokajao, a da vam ne kaže i otvoreno ne saopšti o bolnim vapajima, dubokim uzdisajima grješnika i stenjanjima pokajnika. Rezimirajući sve ovo kažu: „Osjećamo sreću nekoliko trenutaka, samo dok traje zabava i u momentu griješenja i udovoljavanja, a nakon toga muku, teško stanje, strah i nemir, propast, zlo, sumnje i nesigurnost, plač i žaljenje, teškoće i duševne boli…“ Istinu je rekao Uzvišeni Allah: „Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.“ (Ta-ha, 123) Dakle, on je siguran od zabluda i nesreća, a čime? Uputom, čednošću i slijeđenjem Allahove Upute.

Nesreća je rezultat zablude, a onaj ko je u zabludi, makar utonuo u užitke dunjaluka sa njegovima blagostanjima, neka zna da nema užitka u haramu bez patnje koja će ga progoniti i muke koja će ga pratiti. Zbog ovoga, Allah Uzvišeni kaže: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.“ (Ta-ha, 124) Ibn Kesir kaže: „Dakle, za njega nema smiraja niti radosti, njegova su prsa tijesna i tjeskobna zbog zablude, pa iako dobro izgleda i oblači šta hoće, jede šta hoće i živi gdje mu je volja – njegovo srce neće doći do čvrste vjere i upute, ono je u muci, nesreći i sumnji, a sve dok sumnja daleko je od toga. Ovo je ono što čini život teškim.“

O, vi koji ste lišeni, zašto ste okrenuli glavu od Allahove Knjige? Zašto ste lišili sebe uzimanja pouka i prisustvovanja ondje gdje se spominju Allahove riječi? Pozvani ste, ali ne dolazite; dobijate savjete, ali ne slušate; bezbrižni ste ili se samo pravite da ste bezbrižni, ili se možda ismijavate i rugate. Ali, poslušajte posljedice toga, poslušaj zbog bolnog kraja, kraja koji će neminovno doći. Uzvišeni Allah kaže: „A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti.“ (Ta-ha, 124) Ovo na dunjaluku, a na Ahiretu: „I na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. ‘Gospodaru moj’ – reći će – ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’ – reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.’“ (Ta-ha, 124–126)

„Zaboravljao si ih. Okretao si glavu od njih. Zanemarivao si ih. Ignorisao ih. Zato: nagrada ili kazna shodna je onome što si činio, kako postupaš prema drugima tako će se prema tebi postupati, ‘pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen’.“ (Ta-ha, 126)

„Sada ćemo Mi njih zaboraviti, zato što su zaboravljali da će na ovaj Dan pred Nama stajati.“ (Al-A’raf, 51) „Pa trpite zato što ste zaboravljali da ćete ovaj dan doživjeti – i Mi ćemo vas zaboraviti.“ (Es-Sedžda, 14) „…Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici.“ (At-Tawba, 67)

„Oprosti nam Bože, ono najbolje želimo samo, Gospodaru, nismo znali za ono što radili smo. Griješili smo i gluposti činili, zaboravljali se i provodili, Pa ako smo i griješili, o Tebi loše nikad nismo pomislili. Zato, da u dobru, blagodati i dobročinstvu mrijemo, Ti učini da to postignemo.“

O, lišeni. Zašto ste zaboravili susret sa vašim Gospodarom? Zašto glavu svoju okrećete? Lišili ste sebe same. Lišeni ste sreće, odmora, duševnog mira, zašto zaboravljate ili se pravite da ste zaboravili na posljedice onoga što ste učinili? Zašto ste nemarni? Zašto ne marimo za grijehe? Poslušaj riječi Allaha Uzvišenog: „I ima li nepravednijeg od onoga koji, kad se dokazima Gospodara svoga opomene, za njih ne haje, i zaboravlja na posljedice onoga što je učinio?“ (Al-Kahf, 57) Zaboravlja na posljedice onoga što je učinio. Gdje je duša koja sama sebe kori? Gdje osjećaj za grijehe? Gdje je želja za činjenjem dobra? Gdje je nježno i blago srce? Gdje su vrele suze? Poslušajte i upamtite: „Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kome će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: – Da sam, bogdo, zemlja ostao!“ (An-Naba’, 40)

Neki od onih koji su se pokajali zaklinju se – kao što ranije rekoh – da nikada nijedan rekat nisu klanjali Allahu, niti su pali na sedždu, pa ima li veće lišenosti od ove?! Ima li veće lišenosti od ove?!!

„Oprosti nam Bože, ono najbolje želimo samo, Gospodaru, nismo znali za ono što radili smo. Griješili smo i gluposti činili, zaboravljali se i provodili, Pa ako smo i griješili, o Tebi loše nikad nismo pomislili. Zato, da u dobru, blagodati i dobročinstvu mrijemo, Ti učini da to postignemo.“

O, lišeni! Nema odmora niti smiraja za srce, osim u Allahovom prostranstvu, na pravom putu, u čednosti i izvršavanju onoga što je Allah naredio. Nekima koji su lišeni čini se da je smiraj i sreća u imetku, položaju i putovanjima. Spominjao sam novine Srednjeg Istoka od datuma 21.04.1415. h.g. Prema zapisima supruge prethodnog američkog predsjednika (Džordža Buša) stoji da je rekla kako je više puta pokušavala izvršiti samoubistvo, autom je sletjela u provaliju kako bi umrla, pokušavala se ugušiti kako bi se oslobodila briga i žalosti.

U povijesti se spominje kako je Alija ibn Me’mun El-Abasijj, sin halife, živio u ogromnom dvorcu, sve mu je bilo dostižno i na raspolaganju. Međutim, jednoga dana se sa terase dvorca razgledao, pa zapazi jednog radnika kako se cijeli dan muči radeći, a prije nego nastupi podne uze abdest i na obali rijeke Tigris klanja dva rekata, a kada je sunce već počelo polako zalaziti, ode svojoj porodici. Vidjevši to, sin halife ga je pozvao jednoga dana i priupitivao ga. On mu reče da ima suprugu i dvije sestre, te da se trudi radi njih, jer nema hrane niti prihoda osim onog što on zaradi na pijaci. Posti svakog dana, a iftari se kada nastupi vrijeme onim što mu se zadesi. A sin halife ga na to upita: „I ima li nešto našto bi se požalio?“ „Ne, hvala Allahu Gospodaru svih svjetova“ – odgovori radnik. Nakon toga sin halife napusti i dvorac i vlast, kao lud je tumarao tamo-amo, te nakon nekoliko godina nađe jedno selo. Počeo je obavljati jako teške poslove. Neka je Allah slavljen! Od visokog položaja koji je uživao prije, dokle je dospio, ali to je zato što u ovom svom poslu nađe sreću koju u dvorcu nije uspio naći.

Nastavit će se…

Glas islama, 218, R: Prijevodi PREVELA I PRIREDILA: SELMA PLOJOVIĆ