Kur’an je savršena posljednja Božja objava, koja sadrži osnovne principe vjere i morala sa ciljem da opomene ljude da je krajnje vrijeme da napuste sve vrste lošeg ponašanja i svega onoga što stvara nered na Zemlji. U tom kon- tekstu Uzvišeni Bog poziva ljude pa kaže: „I okreni svoje lice vjeri pravoj i istinitoj, prije nego dođe Dan kome nema povratka od Boga.“ (30:43) U sljedećem ajetu Uzvišeni Bog po ziva sve konfesije na međusobni suživot, toleranciju, dogovor, mir i blagostanje.  „Reci, Muhammede: O sljedbenici Knji ge, dođite da se suglasimo na jednoj riječi: da ne obožavamo drugih božanstava osim Boga Jednog Jedinog, da Mu ništa drugo ne pridružujemo kao božanstvo, da ne uzimamo jedni druge kao zaštitnike, po srednike ili božanstva pored Boga, pa ako okrenu glavu, recite im: Posvjedočite bar da smo mi muslimani (da smo samo Jed nom Bogu odani).“ (3:64) U ajetu su naznačene mnoge blago dati koje ako se budu poštivale i sprovo dile u djela ljudska zajednica će živjeti u velikom blagostanju, upravo onako kako je to naš Gospodar osmislio. U protivnom, ljudska zajednica će doživjeti kolaps u svakom pogledu – mo ralnom, bezbjedonosnom, socijalnom, društvenom, ekonomskom, pa i politič kom. Ako pogledamo i razmislimo malo konciznije, ljudska zajednica na mnogim dijelovima Zemlje doživljava svoj kolaps, upravo zbog nepoštivanja ovih Božjih smjernica. Čak i u sredinama gdje pre težno žive muslimani u većini, a uzroci su velika udaljenost od Božjih propisa, a samim tim velika udaljenost od Božjeg rahmeta i milosti. Naravno, Božji poziv je sve do Ki jametskog dana važeći, pa ukoliko se ljude o njega ogluše proći će kao i oni prije njih.

„Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih!? Kad bismo htjeli u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.“ (3:64) Općenito, iz misije Kur’ana zaključu jemo da je njegova uloga općečovje čanska, da njegova svjetlost treba da osvijetli sve četiri strane svijeta, da iskre svjetlosti treba da uđu duboko u srce njegovih pristaša i da se njegova misi ja prezentira praksom sljedbenika, a ne mrtvim slovima na papiru i praznim pri čama od kojih je svakoga glava zaboljela. Dakle, uloga Kur’ana je preporodi teljska i u ovome leži njegova glavna snaga. Kur’an je, kao što nam to histo rija pokazuje, od poludivljih plemena uspio da, skoro preko noći, napravi no sioce svestranog progresa i napretka na svim poljima ljudskog života: političkom, ekonomskom, socijalnom, vjersko-mo- ralnom i prosvjetnom. Muslimani uspješe da formiraju drža- vu na temeljima Božje demokratije koju priželjkivahu svi susjedi muslimana, dr- žavu u kojoj svi imahu ista prava i oba- veze. Muslimani uđoše u historiju, a sve uspjehe koje postigoše – postigoše upra vo primjenjujući propise Kur’ana. Musli mani, dakle, postadoše prezenteri savre mene Božje misli i spokoja na Zemlji, a sve zbog toga što sjediniše praksu i teo riju i postadoše pravi muslimani. Da pojasnim šta znači riječ musli man? Čovjek koji je u svojim djelima i govoru odan svome gospodaru Allahu dž.š., čvrsto vjerujući u Njega, izvršava jući sve naredbe, a kloneći se svih zabra na. Cilj i intencija Kur’ana je da od čovje ka napravi pravog čovjeka kao socijalno, humano-altruističko biće i nosioca najvi ših moralnih vrijednosti, da napravi pra vog muslimana. Kur`an opisuje karakteristike pravih muslimana na desetine mjesta, a spome nut ćemo sljedeće ajete:  „Pravi vjernici su oni koji se skruše no kaju kada griješe, klanjaju i obožavaju Boga, poste, pregibaju se, ničice padaju, naređuju dobra djela, zabranjuju poroke i nevaljalštine i Božje odredbe potpuno ču vaju i izvršavaju. Obraduj ove pravovjerne Božjom nagradom u oba života!“ (9:113) „Koji sve trpe i podnose (sve napore ulažu) da bi stekli zadovoljstvo Gospodara svoga, potpuno molitvu izvršavaju, dari vaju i troše (na Božjem putu), tajno i javno od onoga što smo im mi dali i sa dobrom zlo suzbijaju – to su oni koje čeka lijep kraj i svršetak rajske bašče u kojima će vječno boraviti.“ (13:24-25)

Svakako, ako bismo se upustili u tu- mačenje ovih ajeta daleko bi nas odve- lo, ali oni su dovoljno jasni. Rezime ovih ajeta je izgradnja čovjeka i društva, kao i uspostava najviših moralnih principa koji su od općeg i društvenog dobra. Kao što je Muhammed a.s. rekao:  „Nema vjere bez dobrih djela, niti ima dobrih djela bez vjere (imana).“ Kao što smo već napomenuli, prvi muslimani primjenom vjere u praksi po stadoše nosioci novog poretka i civiliza cije u toku čitavog Srednjeg vijeka. Takvi muslimani, čim se obogatiše, počeše pa dati na mnoge kušnje i ispite kojima ih Uzvišeni Bog iskušava tokom čitavog ži vota. Potpadoše pod značenje ajeta: „Čovjek prelazi granicu i griješi čim vidi da se je obogatio.“ (96:6,7) Sladak život i pohlepa za strastima, kao i borba za udobne fotelje učini še one, a i ove muslimane da utonu u duhovno i tjelesno mrtvilo, a obaveze prema Bogu, sebi i drugima dođoše na zadnje mjesto. Ummet se rascijepa na mnoge dijelove, stranke i vilajete koji ne žale i glave dati, a i drugima skidati za dunjalučki šićar. Takav unutarnji košmar muslimana i zavađu koristi vanjski duš- manin ostvarujući svoje šićare preko iz- dajica i njima sličnih. Taj takav odnos mu- slimana prema vjeri košta ih najezdom Mongola u trinaestom vijeku, na čelu sa Džingis-kanom, koji porobiše istočno islamsko carstvo, popališe ga i u pepeo pretvoriše. Za nepunih dvjesta godina zapadno islamsko carstvo Andaluziju. Sva ta katastrofa muslimana bila je kazna za odstupanje od Kur’ana uzvišenog, a to se isto i dan-danas događa. Neki od učenjaka podijelili su musli- mane na grupe: 1. iskreni, gorljivi muslimani; 2. formalni muslimani bliži prvoj vrsti; 3. formalni indiferenti; 4. nazovi muslimani. Čuveni islamski učenjak Hasan El Basri još u II vijeku po Hidžri išao je po džamijama i opominjao muslimane da su odstupili od suštine islama toliko da Muhammed a.s., kada bi ustao, ne bi među njima našao nijednog pravog mu- slimana. Prva grupa muslimana su idejni no sioci, ideolozi islama i njegovo ogleda lo u praktičnom životu. Nažalost, njih nema puno, oni su manjina, oni su, ako Bog da, nada ovog ummeta, jer su uspjeli da spoje i teoriju i praksu. Druga grupa muslimana su formal ni muslimani i ovo je nabrojnija grupa muslimana. Oni kažu da vjeruju i da su muslimani, ali nije to dostiglo nika kav stepen jakog ubjeđenja. Oni obav ljaju neke propise više formalno nego iz ubjeđenja, nisu shvatili zašto klanja ju, zašto daju zekat, zašto idu na hadž. Dakle, njihovi ibadeti su svedeni na obični formalizam, od koga će oni sami slabe koristi imati, a i njihov praktič ni produkt i korist od njih je mala. Oni, dakle, nisu shvatili suštinu ibadeta, nisu shvatili suštinu namaza, posta, zekata, hadža. To je sve na nivou forme i obi čaja. Treća grupa su formalisti ili indife rentni muslimani. To su oni muslimani koji kada bi ih upitao da li vjeruju ne bi rekli da su nevjernici, ali svojim postup cima to dokazuju. Oni ne obavljaju ni jednu vjersku dužnost i obavezu. Malo ih klanja i posti, a ako klanja ili eventualno posti ne zna zašto to radi. Oni žive samo za sebe, za stomak i stolicu, dakle, nema ju nikakve obaveze prema Islamskoj za jednici, niti hoće da imaju. I ova vrsta je brojnija od druge. Četvrta vrsta muslimana je nazovi muslimani. To su oni koji nose samo mu slimansko ime, a iskreno rečeno ima ih dosta što žale što ga nose. Oni su pot puno materijalizirani. Oni imaju samo jedan ideal, a to je dunjalučki interes, ne gledajući način i sredstvo – bitno je samo do njega doći. Oni svoje antiislamsko ras položenje na svakom koraku dokazuju, skrnaveći vakufe i sve islamske institu cije, samo da dođu do ostvarenja svojih interesa. To su „muslimani“ koji nemaju svoje vrijednosti, s njima se drugi igra- ju i zloupotrebljavaju ih i koriste, nano- seći time štetu općeislamskim interesi- ma i unoseći na taj način razdor i mržnju među muslimanima. To su, dakle, oni koji se mogu kupiti i prodati, i to za vrlo malu cijenu, često puta i za dvadest eura. To je njihova cijena. Ili za džak brašna. To je cijena njihovog islama, njihovog imena, njihovog morala, njihove vrijednosti. To- liko košta jedan glas pojedinih stranaka koje kupuju ovakve muslimane za dva deset eura. Na treću i četvrtu grupu muslimana odnosi se sljedeći ajet iz Kur’ana a.š.  „Mi smo mnoge ljude i džine stvorili radi pakla, jer imaju srce i um kao i ostali, ali neće da razmišljaju; imaju oči, ali njima neće da gledaju; imaju uši, ali njima neće da slušaju. Oni su kao četvoronožne životi nje, pa i gori. To su nehajnici i zalutala če ljad.“ (7:178)  Moja poruka: Dužnost muslimana je da upozna suštinu svoje vjere islama, a to će posti ći koristeći se relevantnom literaturom koje ima na svakom koraku, jer znanje ne pada s neba, a neznanje koje je, naža lost, našlo danas najviše utočišta među muslimanima nije opravdanje za čovjeka ni pred ljudskim ni pred Božjim sudom.

Glas islama, 229, R: Kur’an A: Dr. Mehmed Mešić