Kako koji dan mjeseca Šabana prolazi, u vjerniku jača onaj uzbudljivo lijepi osjećaj iščekivanja nekog vrlo dragog. Poslanik a.s. je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka lijepo dočeka i ugosti svoga gosta!” Obzirom da Ramazan nije bilo kakav gost, to i ovaj osjećaj iščekivanja nije bilo kakav. Trema i uzbudljivost rastu, pripreme su intenzivnije, a vjernikova briga je da li će spremno dočekati ovog gosta, i ako dočeka, strahuje da se neće obrukati. Kod našeg su Bošnjaka uvijek postojala ta dva prsta obraza kad je musafir u pitanju. Uvijek su se posebno spremale musafirske sobe, i uvjeti da se musafir lijepo i ugodno osjeća, i da ode sretan i zadovoljan, te da sutra punih usta priča sve najljepše o tome kako mu je u gostima bilo. Bogami će i ovaj naš dugo iščekivani gost doći i proći, ali će, kao i svaki drugi, pričati kako mu je u gostima bilo. Međutim, ovaj će pričati Rabbu. Hvaliti se ili žaliti. Blagosiljati ili kuditi.

Blago onom na kog se ovaj musafir pohvali, jer je njegova pohvala šefaat. U hadisu stoji da će se post zauzimati kod svoga Gospodara za onoga koji ga je lijepo ispostio i na najljepši način, ona[1]ko đumretanski, Ramazan ugostio. Zato je mjesec Šaban, koji je u toku, prilika da se još malo za ovaj veseli događaj pripremimo i da ono što nemamo spremimo. Čak je i Poslanik a.s. u Šabanu poduzimao posebne pripreme za Ramazan, intenzivirajući u njemu svoje ibadete do te mjere da je njegova hanuma, hazreti Aiša, govorila kako on, Alejhiselam, i po cijeli mjesec Šaban posti. Ako je najboljem insanu bila potrebna priprema, nama je onda još potrebnija. Ovo su mubarek trenuci svetih Allahovih mjeseci u kojima je posebno zabranjeno nasilje, nepravda i ubijanje, jer se to, između ostalog, kosi sa duhom ovih priprema. Ono što je ugrozilo ovakav ambijent u našem gradu u mjesecu Šabanu jeste nekoliko nemilih događaja na njegovim ulicama. Kao da šejtan pokušava da nam pokvari osjećaj i užitak, da nas odvrati od ovih priprema i da naruši svetost ovih mjeseci. Jedno ubistvo, nekoliko povrijeđenih ljudi, ugrožena sigurnost građana ovog grada. Kao vjernici se moramo ovom zlu usprotiviti, svoj glas dići i nasilnike osuditi, kao i odgovorne za sijanje smutnje i nereda.

Želimo da ovaj grad miran i siguran dočeka mjesec Ramazan, te da takav i ostane, a da narod u njemu bude zadovoljan i bezbjedan. Nadati se je da će nas Allah dž.š. svojom milošću u Ramazanu obasuti, te da će nam stanje popraviti. Da bi se adekvatno pripremili za nastupajuće mubarek trenutke činimo dovu Allahu dž.š. da dočekamo mjesec Ramazan i zaslužimo milost i oprost. Enes r.a. kazuje da je Allahov Poslanik s.a.w.s, kada bi nastupio mjesec Redžep, govo[1]rio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu i daj da dočekamo Ramazan.” (Ahmed i Taberani) Prenosi se, takođe, da su prve generacije muslimana po nekoliko mjeseci prije Ramazana ponavljale ovu dovu i strahovali da neće ovu veliku blagodat dočekati, a onda su po nekoliko mjeseci poslije Ramazana Allaha molili da im ukabuli. Zamislimo koliko je onih koji ovaj Ramazan nisu dočekali, a nama se pruža prilika da ga dočekamo, da ga u postu provedemo i da nam se Allah smiluje, oprosti nam grijehe i oslobodi nas od vatre. Onaj ko ne iskoristi Ramazan i ne zasluži Allahovu milost u njemu, sam je sebi kriv i niko mu na Sudnjem danu neće moći pomoći.

Radujmo se ovom posebnom gostu, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema, a otvaraju vrata Dženneta, a dobra djela mnogostruko vrednuju. Allah dž.š. je rekao u hadisi kudsiju: “Post je Moj (isključivo radi Allaha) i Ja za njega nagrađujem posebnom nagradom.” Planirajmo unaprijed kako da provedemo Ramazan, i to na način gdje će najviše biti mjesta za ibadete, a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više proučimo Kur’ana, klanjamo na[1]file namaza pored obaveznih, zikrimo, dovimo, udjeljujemo sadaku, kajemo se Allahu i zahvalju[1]jemo Mu na svim blagodatima, čitamo islamsku literaturu i sl. Najbitnije od svega za uspješno proveden Ramazan jeste da napravimo dnevni plan naših aktivnosti, počevši od ustajanja na se[1]hur, pa do lijeganja u postelju. Ima onih koji se za Ramazan pripremaju više fizički, a manje psihički, tj. duhovno. Pune se frižideri i zamrzivači, špajzevi i ostave raznim na[1]mirnicima, a takvima ne pada na pamet da se snabdiju vjerskom literaturom, pa da je iščitava[1]ju, niti da se naoružaju imanom i takavalukom te da putem ibadeta traže Allahovu milost. Dočekajmo Ramazan sa pokajanjem od naših grijeha i sa čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. “I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.” (En Nur, 31) Susretnimo ga sa novom stranicom u našem životu: sa tevbom, sa čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika s.a.w.s, sa dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, komšijama i siromašnima, te jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu. Takođe je bitno da očistimo naše duše i osvježimo naše znanje o pitanjima Ramazana, razumijevanjem ramazanskih propisa. Ne zanemarimo pozivanje u našu vjeru, upućivanje na dobro, a odvraćanje od loših djela. Pozivajmo našu braću i sestre muslimane da prakticiraju post, da uče Kur’an, da klanjaju namaz, daju zekat, sadekatu-l-fitr itd. U hadisu Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem se navodi: “Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najboljeg blaga.” (Muttefekun alejhi) U toku Ramazana bi trebali što je moguće više da se družimo i zijaretimo, da jedni druge na iftare pozivamo, jer onaj ko nahrani postača ima nagradu tog postača, a i nagradu za svoj post. Na posljetku, znat ćemo da su nam ibadeti u Ramazanu primljeni – kabul samo ako iz njega izađemo bolji ljudi i jači vjernici, sa više moralnih vrijednosti i kvaliteta, a manje loših navika i hrđavih djela.

Prenosi Selman, radijallahu anhu: – Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam se obratio na kraju mjeseca Ša’bana, rekavši: “Ljudi, dolazi vam veliki, mubarek mjesec. U njemu je noć vrjed[1]nija od hiljadu mjeseci. Allah, dželle še’nuhu, je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, dželle še’nuhu, u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je Džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed, ssallallahu alejhi we sellem, reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se postač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome podčinjenom u tom mjesecu, Allah, dželle še’nuhu, će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojite u ovom mjesecu činiti četiri stvari: dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha dželle še’nuhu) i da od Njega tražite oprost.

Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dželle še’nuhu, molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre. Ko napoji postača, Allah, dželle še’nuhu, će ga napojiti sa moga izvora, tako da nakon toga neće ožednjeti i kao takav će ući u Džennet!” (Ibn Huzejme)

Glas islama, 243, R: Duhovnost, A: Irfan Malić