PITANJE: Da li je ispravan emanet mog rahmetli oca, kojim ostavlja dio imovine, u čijoj sam kupovini i ja učestvovao svojim sredstvima, mojem bratu? Moj brat tvrdi da je otac ostavio takav emanet, a ja takve riječi nisam čuo od mog rahmetli oca. Takođe, to ne potvrđuje niko drugi od članova rodbine, osim brat?

ODGOVOR: Problemi ovog tipa su vrlo rasprostranjeni u narodu, mada, imajući u vidu da su porodične prirode, mali broj želi o njima javno govoriti. Pitanje nasljeđivanja jeste vrlo osjetljivo, zato što suprotstavljeni interesi vrlo često mogu dovesti do nesuglasica i konflikata, koji nekada rezultiraju nesagledivim posljedicama. Uzvišeni Allah dž.š. je baš iz tog razloga propise o nasljeđivanju detaljno objasnio, za razliku od nekih drugih koji nisu pojašnjeni na takav način. Međutim, možemo reći da se Alllahov zakon po pitanju nasljeđivanja vrlo slabo ili uopšte ne primjenjuje, jedino se postavi pitanje “kakav je stav islama” onda kada bude ugrožen nečiji interes, naravno da postoje izuzetci, ali su oni rijetkost.

Allah dž.š. je odredio nasljednike, takođe je odredio koliko pojedinačno svako od njih nasljeđuje u različitim situacijama. Poslanik a.s. je takođe pojasnio ono što je bilo nejasno, tako da je nama, Njegovim sljedbenicima, preostalo samo da ga slijedimo u onome što nam je od Uzvišenog Allaha prenio i na taj način riješimo sve probleme koji mogu nastti podjelom imovine suprotno propisima Šeriata. Kada se govori o nasljeđivanju u islamu, u startu moramo reći da islam ima drugačiji pristup u odnosu na zakonsko nasljeđivanje koje važi u državi u kojoj mi živimo, ili na zapadu općenito. Po zakonskom nasljeđivanju osoba koja ostavlja imetak ima pravo da odredi kome će i koliko od nasljednika da pripadne, bez obzira kakva bila volja nasljednika po tom pitanju, što vrlo često uzrokuje porodične svađe. Islam daje pravo osobi koja posjeduje imetak da ostavi testament ili oporuku, kojom se određuje da dio imovine pripadne nekome od članova rodbine, međutim, da bi on bio ispravan potrebno je da njegov primalac ne bude neko od nasljednika, jer se time jedan nasljednik favorizuje u odnosu na druge, Resulullah a.s. u jednom hadisu kaže: “Nema oporuke nasljedniku.” Iz ovoga se jasno razumije kakav je stav i odgovor islama na prethodno postavljeno pitanje. U pitanju je upotrebljena riječ emanet, to jest, da je roditelj ostavio emanet, a to je u stvari njegova oporuka ili testament, jer ona može biti izražena u pismenoj ili u usmenoj formi, ali uz prisustvo dva pravedna svjedoka. Oporuka koju ne potvrđju dva svjedoka nije ispravna i ona se poništava, a takođe i ukoliko je namjenjena nasljedniku, pored kojeg postoje i drgi nasljednici koji polažu pravo na dio imetka svog roditelja. Roditelj može u toku svoga života pokloniti nešto od svoje lične imovine jednom od svoje djece, budućih nasljednika, ali je to pokuđeno da čini, jer će izazvati zavist i ljubomoru među potomcima, osim ukoliko svojim ponašanjem i odnosom prema vjeri dijete to ne zaslužuje, pa se na taj način želi kazniti i podstaći ono drugo koje se ne ponaša onako kako je to potrebno. Dobro bi bilo da brat koji tvrdi da je otac ostavio takav amanet, ispravno razumije ove riječi i prihvati ih, to jest, ono što tvrdi da je njegovo, podijeli sa svojim bratom, jer će na taj način sačuvati sebe i brata od grijeha, na kojeg ih može prokleti šejtan navesti, a ujedno ispraviti grešku svoga roditelja, ukoliko ona postoji. Imetak je nešto čime Allah dž.š. ljude iskušava, znajući čovjekovu neutoljivu pohlepu za njim koju jedino zemlja može ugasiti i utoliti.

PITANJE: Kada će osoba koja je bila dužna napostiti (nadoknaditi) određeni broj dana iz mjeseca Ramazana to učiniti? Može li nadoknadu tih dana ostaviti nakon sljedećeg mjeseca Ramazana?

ODGOVOR: Osoba koja je opravdano, zbog bolesti, puta ili nečega drugog propustila određeni broj dana mjeseca posta dužna je nadoknaditi isti broj dana i to po mogućnosti što prije, ne čekati da vrijeme prolazi a da ona svoj dug ne izvršava, jer je dužina ljudskog vijeka nešto u čemu čovjek nema udjela i ne zna koliko će dugo živjeti. Sva se islamska ulema slaže da je zabranjeno bez opravdanog razloga odlagati nadoknađivanje propuštenih dana nakon sljedećeg mjeseca Ramazana, već se to mora učiniti prije nastupanja narednog mjeseca Ramazana. Ukoliko odlaganje bude uzrokovano opravdanim razlogom (bolest, trudnoća ili dojenje kod žene, i sl.) onda nema grijeha, a osoba je dužna napostiti onda kada joj se za to pruži mogućnost. U prvom slučaju osoba koja bez valjanog razloga odlaže nadoknađivanje i ako time čini ono što je zabranjeno, nastupanjem novog mjeseca Ramzana ne oslobođa sebe nadoknađivanja propuštenog, već je, iako je grešna zbog odlaganja, dužna napostiti propuštene dane posta nakon isteka mjeseca ramazana koji je nastupio. Drugim riječima, dug kojeg osoba ima prema Uzv[1]šenom Allahu neće spasti zbog protoka vremena, neće zastajeti, već se mora izvršiti.