Poštovani čitaoci. Ljudi, ma kojoj vjeri i narodu pripadali, imaju urođenu sklonost za potragom onoga što će im donijeti izlječenje, dobro, snagu i blagoslov. Na tom putu, u potrazi za lijekom, duševnim smirajem, ljudi su spremni uložiti nadljudske napore, utrošiti i posljednje atome energije, prevaliti megalomanske trase, sve to kako bi došli do željene katarze, za kojim im biće čezne. Allah je ljude stvorio slabima, što potvrđuje i Kur’an Časni, i oni kao takvi u svojim životima često puta nailaze na slabosti i poteškoće, prilikom čega upravo i kreću na put potrage za izlazom i olakšanjem. Ono što je evidentno, ali isto tako i neobjašnjivo, jeste da ljudi u svojim potrebama, u svojim potragama, zaobilaze i preskaču istinsko nebesko stjecište snage, dobra, blagoslova, koje se zove Kur’an i okreću se lažnim zemaljskim. Ovaj izvor snage je dostupan svakom pojedincu, haman da se nalazi u svakoj kući, ali… zašto su ljudi toliko udaljeni od ovog izvora? Zar može biti razumno okrenuti leđa istini koja nam se nalazi na dohvat ruke, u našim kućama, a tražiti spokoj i snagu tamo gdje je nema? Ovo je slučaj sa onima koji nisu svjesni istinitosti i snage Kur’ana, a kojih je, nažalost, podosta u našoj zajednici.

ŠTA JE, ZAPRAVO, KUR’AN

Kur’an je najodabranija Allahova knjiga, objavljen je u najboljem mjesecu, u najboljoj noći, najboljem Poslaniku, na najboljem mjestu i na najboljem jeziku. Časni Kur’an spušten je kao cjelina na dunjalučko nebo u Noći Kadr, a potom je postepeno objavljivan Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, tokom njegovog poslaničkog života, 23 godine ukupno. On je mudžiza – nadnaravno djelo kojim je Allah dž.š. potvrdio poslanstvo Muhameda s.a.v.s. i jedina postojeća mudžiza u našem vremenu. U narednim redovima ćemo pokušati približiti Kur’an ljudima sa svim onim što on zapravo jeste, kako bi ga ljudi, inšaAllah, prigrlili i živjeli sretno oba svijeta.

ALLAHOV GOVOR

Najbitnija kur’anska referenca je ta da je on govor Uzvišenog Allaha. Kur’an je Allahov govor kojeg je On stvarno izgovorio, sa svim njegovim harfovima, ajetima i surama. On nije samo izraz koji ukazuje na značenje niti je prepričan. Allah je mogao oduvijek i kad god je htio govoriti. Allah Uzvišeni kaže : Allah je, sigurno, sa Musaom razgovarao. (En-Nisa, 163) I veli: – I kad Nam Musa dođe u određeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov progovori. (El-E’araf, 143) Od onoga što upućuje na to da je Kur’an Njegov govor je i ajet: Allah govori samo istinu. (El-Ahzab, 4) Sama činjenica da se radi o božanskom, a ne ljudskom, dovoljno upućuje na istinu da se radi o nečemu jedinstvenom i nesvakidašnjem. Ništa slično u Kosmosu ne postoji.

KUR’AN JE MIRAZ – NASLJEDSTVO ALLAHOVOG POSLANIKA S.A.V.S.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom čuvenom govoru na Oproštajnom hadžu, između ostalog, kazao je: “Ostavljam vam nešto, pa ako se toga budete čvrsto držali, nećete zalutati: to je Allahova Knjiga. Vi ćete biti pitani o meni, pa šta ćete reći?” Prisutni su rekli: “Svjedočimo da si dostavio, izvršio obavezu I savjetovao.” (Muslim) U drugom hadisu kaže se: “Zaista vam ostavljam nešto, pa ako se toga budete čvrsto držali, nikada nećete zalutati: Allahovu Knjigu i sunnet vašeg Vjerovjesnika.” (Hakim, sahih) Sulejman b. Mihran el-A’meš kazuje da je neki pustinjak prolazio pored Ibn Mesuda, radijallahu anhu, dok je poučavao ljude Kur’anu, pa je upitao Ibn Mesuda: “Šta rade ovi ljudi?” “Dijele nasljedstvo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”, odgovorio je Ibn Mesud. Talha b. Musarrif kazuje: “Upitao sam Abdullaha b. Ebu Evfaa, radijallahu anhu: ‘Da li je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nešto oporučio?’ ‘Nije’ – odgovorio je on. ‘Pa kako je onda ljudima propisana oporuka’ – upitah, a on reče: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je Allahovu Knjigu.’“(Buhari) Ebu Zerr, radijallahu anhu, rekao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Oporuči mi nešto”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “Oporučujem ti bogobojaznost, to je najbitnije!” Ebu Zerr reče: “Allahov Poslaniče, oporuči mi još nešto.” “Uči Kur’an, to ti je svjetlo na Zemlji i ukras na nebu” – reče mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Ibn Hibban, Taberani, hasen)

ALLAHOVO UŽE

Ibn Mesud, radijallahu anhu, je rekao: “Ljude na pravom putu presreću šejtani i govore im: ‘Dođi, Alahov robe’, da bi ih odvratili od Allahovog puta. Držite se Kur’ana, to je Allahovo uže!” (Ebu Ubejd, fedaailul Kur’an). Imam Ebu Ubejd kaže: “Riječima: ‘Allahovo uže’, ibn Mesud, radijallahu anhu, aludira na ajet u kojem Svevišnji kaže: I svi se čvrsto Allahovog užeta prihvatite i ne razjedinjujte se. (Alu Imran, 103) Ebu Šurejh el-Huzai, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ovaj Kur’an je jedno uže. Jedan njegov kraj je u Allahovoj ruci, a drugi u vašim rukama. Čvrsto ga se držite, jer nećete zalutati i nikada nećete biti uništeni ako ga se budete držali.” (Ibn Ebi Šejbe, Ibn Hibban, sahih) Habbab b. Erett je rekao: “Približavaj se svome Gospodaru koliko više možeš, a znaj da Mu se ne možeš približiti ničim Njemu dražim od Kur’ana.” (Hakim)

KUR’AN JE LIJEK

Da je Kur’an lijek nedvojbeno ukazuje ajet u kojem Uzvišeni Allah dž.š. kaže: A od Kur’ana objavljujemo i ono što je lijek i milost vjernicima. (El-Ista, 82) Kur’an je lijek, kako za ljudska tijela, tako i za ljudska srca, odnosno duše. Allah u Kur’anu kaže: O ljudi, već vam je stigla opomena od Gospodara vašeg i lijek za ono što je u prsima, i uputstvo i milost vjernicima. (Junus, 57) Ibn Mesud, radijallahu anhu, rekao je: “Uvijek koristite dva lijeka: Kur’an i med.” (Ibn Ebi Šejba) Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Kur’an predstavlja izvor života i lijek za ljudska srca. Ne postoji ništa korisnije za srce od učenja Kur’ana uz pomno

razmišljanje o njegovim porukama. Takvo učenje rezultira ljubavlju prema Allahu, čežnjom za susretom s Njim, povećava strah, nadu, oslonac na Allaha, zadovoljstvo Njegovom odredbom, zahvalu, strpljenje i druge odlike koje su izvor života za ljudsko srce. S druge strane, udaljava čovjeka od loših osobina koje umrtvljuju njegovo srce. Kada bi ljudi znali kakva je korist u pomnom učenju Kur’ana, to bi im predstavljalo osnovnu preokupaciju.”

ALLAHOVO SVJETLO

Kur’an je, također, sredstvo upute. Uzvišeni Allah ga je učinio svjetlom kojim upućuje robove. Tako Mi tebi objavljujemo Kur’an iz odredbe Naše. Ti nisi znao šta je Knjiga niti šta je vjerovanje, ali smo je Mi učinili svjetlom pomoću kojeg upućujemo one robove Naše koje želimo. (Eš-Šura, 52) On je Knjiga koja vodi ispravnom i samo ispravnom putu. Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika. (El-Isra, 9) Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kur’an je istinski zagovornik. Ko ga stavi ispred sebe, odvest će ga do Dženneta, a ko ga zapostavi, odvest će ga u Vatru.” (Ibn Hibban, Bejheki, Taberani, sahih)

IZVOR BEREKETA

Bereket je benefit, premija, velika blagodat koju Allah daje u određenim stvarima, radnjama, mjestima i vremenima. Kur’an, u svakoj formi, u svakom smislu i na svaki mogući način je bereket. Bereket je onome ko ga čita, proučava, podučava njemu, radi i život na osnovu njega prilagodi. Bereket je onome ko ga gleda, poštuje, uči napamet. Bereket je za vrijeme čovjekovo, bereket za mjesto, bereket u čovjekovom zdravlju, imetku, porodici. U 154. ajetu sure ’En’am, Allah nam kazuje kako je Musau a.s. dao Knjigu u kojoj je uputa i objašnjenje za sve, a onda u narednom ajetu kaže: ْ َ َ A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala. (ElEn’am, 155) Ovim ajetom, Uzvišeni na neki način izdvaja Kur’an i daje nam do znanja da je u njemu, za razliku od prethodnih objava, berićet.

PONOS I MOĆ

Mi vam objavljujemo Knjigu u kojoj je ponos vaš, pa zašto se ne opametite?! (El-Enbija, 10) On je, zaista, Knjiga čudesa, u kojoj se krije neviđena moć i snaga. Moć i snaga nadljudska, Božija, kako to samo Njemu odlikuje. O njegovoj istinskoj moći govore dva naredna ajeta, u kojima Uzvišeni pojašnjava ljudima da je Kur’an toliko snažna knjiga, kojom bi se, da On Uzvišeni hoće, mogle načiniti stvari koje prkose zakonima koje poznajemo. ْ Kad bi se kakvom knjigom brda pokrenula ili zemlja iskomadala ili mrtvi dozvali, bio bi to Kur’an. (R’ad, 31) Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. Takve primjere navodimo ljudima da bi razmislili. (Hašr, 21) Osim toga što ovi ajeti govore o moći Kur’ana i njegovoj snazi, oni nas navode neminovno na jako bitan zaključak: ako Kur’an ostavlja ovako upečatljiv trag na zemlju, brda, planine i mrtve, kakav bi trag trebao ostaviti na žive ljude?! Zar čovjek koji je zadužen šerijatskim obavezama nije preči da osjeti veličinu Kur’ana od mrtve prirode?! Na samom kraju, cijenjeni čitaoci, počastio bih sebe i vas jednim hadisom i jednim eserom.

Ebu Musa el-Eš’ari, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernik koji uči Kur’an sličan je utrudži – miris joj je lijep, a i ukus prijatan; a vjernik koji ne uči Kur’an sličan je hurmi – ona nema mirisa, ali njen je ukus lijep i sladak.” (El-Buhari)

Osman b. Affan, radijallahu anhu, rekao je: “Kada biste vi očistili svoja srca, ne biste se zasitili Allahovih riječi. Ne volim da dočekam nijedan dan ni noć, a da ne pogledam u Allahove riječi.” (Ebu Nuajm El-Asbehani)

Glas islama, 310; Autor: Berin ef. Ljajić