U mjesecu oktobru tekuće godine svjetlo dana ugledala je knjiga iz pera msc. Harun-ef. Eminagića, glavnog imama Medžlisa IZ-e Priboj i asistenta na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru, pod nazivom ZNAMENITI PRIBOJSKI VELIKANI – od vakifa do alima. Ovo kulturno-historijsko djelo, koje predstavlja jedan korak u pravcu očuvanja kulture pamćenja naših vakifa i alima, a od kojih su se u Limskoj dolini posebno istakli Hasan-aga kao veliki vakif i prof. Kasim Hadžić među ulemom, sažeto je na 170 strana, bogato, sa do sada neobjavljenim materijalom i fotografijama kao krucijalnim elementima pribojskog nacionalnog blaga oličenom u bogatoj materijalnoj kulturi. Vrijednost ovog djela je, nesumnjivo, utoliko veća što dolazi od čovjeka koji je bio imam Hasan-agine džamije, a s druge strane, i jedan od loze prof. Kasima Hadžića, što je rezultiralo posebnom emocijom u pisanju i željom da se na koncizan i iscrpan način predstavi život i djelo ove dvojice pribojskih velikana, u čemu se i uspjelo. Teme su logički povezane i tako koncipirane da zajedno sačinjavaju jednu koherentnu kompozicijsku cjelinu, gdje je svako poglavlje metodološki strukturirano da zasebno ne gubi svoj smisao i značenje, a pritom komprimira obilje podataka, dokumenata, fotografija i drugog, do sada neobjavljenog, materijala. Pored lahkoće stila, posebnost u ovom djelu naročito se ogleda u drugom dijelu knjige, gdje na jednoj strani imamo Hasan-agu, koji ostavi svoje brojno potomstvo da o njemu pišu i govore i koji će, pored njegovih hajrata i vakufa, čuvati spomen na njega, dok na drugoj strani prof. Kasim Hadžić je bio bez svoga poroda. Mnogo je pisao, a o njemu se malo, gotovo nikako nije pisalo. Ipak, prvi put, na ovakav sveobuhvatni način ostade i on ovjekovječen između dvije korice. A kako i ne bi kada je svojim vizionarskim stavom i spremnošću u jednoj od najznačajnijih sfera našeg života – vjeri, promovirao vrijednosti na kojima su stasavale generacije njegovih učenika, od kojih su i danas mnogi među živima. Za razliku od Hasan-age koji ostavi vakufe u formi veleljepne džamije, mekteba i ostalih koristonosnih objekata, prof. Kasim Hadžić je svoj vakuf i trajnu sadaku vidio u stipendiranju stotina učenika Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, čiji je bio dugogodišnji profesor, u kojoj je iškolovao brojne generacije imama pazeći na njih kao na svoju djecu. U tom smislu, autoru knjige, msc. Harun-ef. Eminagiću, pripala je, doista, velika čast što je imao priliku da, kao potomak prof. Hadžića, ali i kao glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Priboj, piše upravo o ova dva pribojska velikana. Malo više ću se osvrnuti ovdje na ono što je msc. Eminagić kvalitetno obradio u drugom djelu svoje knjige, gdje je riječ o profesoru Kasimu Hadžiću, inače najobimnijem pisanom materijalu koji je do sada ponuđen naučnoj javnosti.

Pojava profesora Kasima Hadžića među učenicima u Gazi Husrev-begovoj medresi sa svojim predavanjima i skriptama, mnogim tekstovima u Preporodu, Glasniku i Zemzemu, pojedinačnim člancima i dugim serijalima, značile su i činile svjetiljku na horizontu javnosti Islamske zajednice u vrijeme rigidne komunističke vladavine. Javio se Hadžić pristupom, riječju i temama sa kojima se dugo ozbiljno nije okušavao. Čvrstim izričajem, koherentnim nastupom, lijepim i jasnim domaćim jezikom osvojio je svoje učenike i čitaoce. S njim je započinjala nova generacija pedagoga, odgajatelja i pisaca iako je on već bio među starijom ulemom i intelektualcima. Njegov nastup, govor, kontakt, komunikacija – sve je bilo poletno mlado, bitno izmjenjujuće i obećavajuće da je bio iznenađenje onima koji su ga znali u drugim i drugačijim životnim situacijama i u «kokuznim» vremenima. Profesor Hadžić svojim ponovnim dolaskom u javnost predstavio se kao misijski bard kakvih je sve manje bilo, posebno u ustanovama Islamske zajednice, pritisnute i stegnute željeznim obručem državnog ateističkog režima. Bio je 50 mjeseci u zatvoru u Zenici, a zatim tri godine uslovno. Iako je iskusio višegodišnji boravak u zeničkom zatvoru, to se u njegovom ponašanju, govoru, pisanju i nastupu nije moglo primijetiti. Zračio je punom slobodom, hrabrošću, čvrstoćom, nepokolebljivošću i uvjerljivošću, iako su mu i dan i noć za petama bili oni koji su u njegovoj dobroti i učenosti stalno gledali “neprijatelja” tadašnje države. U septembru 1967. godine vraća se u Gazi Husrev-begovu medresu. Kao profesor radio je do odlaska u penziju 1. septembra 1978. godine.

Predavao je Povijest islama, Akaid, Arapski jezik i Vaz-hatabet. Za predmete Povijest islama i Akaid izradio je skripte za sve razrede medrese. Zahvaljujući naučnoj pozornosti na njegov rad i doprinos, stekao je takav autoritet da bude već nakon smrti proučavan u naučno priznatim časopisima, enciklopedijama, leksikonima i publikacijama. Njemu su bile posvećene tribine i naučni skupovi. Njegova biografija i bibliografija radova već više od trideset godina se objavljuju na raznim jezicima. Profesor Hadžić je snagu i ideje crpio iz svog bogatog iskustva, pobožnosti i znanja. Ostao je novim generacijama kao primjer kako pojedinac u teškom vremenu može činiti velika djela, a da se za nečinjenje ne može naći valjano opravdanje. Msc. Harun-ef. Eminagić rođen je 26. avgusta 1983. godine u Priboju gdje završava osnovnu školu, nakon koje upisuje Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu na kojoj diplomira školske 2001/02. godine.

Iste godine upisuje Fakultet islamskih nauka u Sarajevu na kojem uspješno diplomira septembra 2007. godine. Master studije okončao je na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru u maju 2020. godine, na kojem, trenutno, pohađa doktorske studije. Prisustvovao je i učestvovao na nekoliko međunarodnih naučnih konferencija gdje je imao svoja zapažena izlaganja, od kojih ćemo spomenuti: Doprinos vjeronauke kvalitetu odgojno-obrazovnog procesa u BiH u kontekstu euroatlantskih integracija, održane u Sarajevu, BiH; Uloga imama u prevenciji protiv nasilja i ekstremizma, održane u Prijepolju, Sandžak; Retrospektiva i perspektiva mekteba i mektebske pouke Islamske zajednice, održane u Sarajevu, BiH; te prisustvo na Međunarodnoj islamskoj konferenciji u Moskvi, Rusija itd. Također, sa izlaganjima je učestvovao na stručnim seminarima Predramazansko savjetovanje u organizaciji Mešihata IZ-a u Srbiji, kao i na seminaru Vjersko-prosvjetne službe Mešihata na temu Koliko su nam hutbe produktivne i u skladu sa vremenom. Redovno piše tekstove i članke za Glas Islama, a bio je dopisnik u lokalnom časopisu Pribojske novine. Imao je više medijskih nastupa na TV Sandžak i TV Priboj, kao i u nekoliko televizijskih kuća sa nacionalnom frekvencijom.