Zašto sam musliman (2. dio)

Zašto sam musliman
April 28, 2024
Sreća jednog patuljka
May 8, 2024

Zašto sam musliman (2. dio)

Čitao sam ajete koji veličaju Allaha, a mnogo ih je u osnovama islama, pa potom uporedio njihov sveobuhvatni sadržaj, prizore stvaranja i dokaze o univerzumu i tajnama svijeta kako ih predstavljaju otkrića moderne znanosti i vidio kohezivnost i podudarnost koja potvrđuje da je Gospodar univerzuma i islama Jedan.

Potom moja spoznaja da je islam put svih poslanstava, da se islam do nas prenosio stoljećima na čijem dostavljanju su radili Adem, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa, Muhamed, poveća moje poštovanje prema islamu. Kada se toga pridržavam idem pravim putem kojeg je prije mene slijedio svaki čestiti čovjek. Nijedna razumna osoba ne treba odstupiti od takvog puta. Ashabi Allahovog Poslanika naglašavali su pridržavanje te istine i govorili bi: „Osvanuli smo na čistoj prirodi islama, na vjeri našeg Vjerovjesnika Muhameda a.s. i na vjeri oca našeg Ibrahima a.s. koji nije bio od mnogobožaca.“

Sada ću navesti razloge zbog kojih se jedan musliman smatra muslimanom shodno razumijevanju učenjaka koji nije studirao vjerski fakultet i koji nije svoje znanje stekao pred učenjacima specijalistima u islamskim naukama, ali može sve o islamu kazati u nekoliko rečenica. On je Egipćanin koji je emigrirao u Ameriku, nije prešao u kršćanstvo niti judaizam, niti je postao ateista, kao što čine oni koje zapadna civilizacija zavede i smatraju da je najkraći put asimilacije napuštanje islama i osjećaj stida zbog pripadnosti njemu.

Dr. Ebu Šadi kaže, odgovarajući na pitanje: Zašto sam musliman?

  1. Islam u koji vjerujem predstavlja vjerovanje koje se podudara sa racionalnom logikom. To je vjerovanje čija je osnova vjerovati u Jednog Boga Koji je stvorio ovaj svijet, Koji ga uređuje prema zakonitostima vječne mudrosti. Ne postoji čistiji opis Boga od onog kojeg islam sadrži.
  2. Islam odbacuje pridruživanje druga Allahu u bilo kojoj formi, kao što odbacuje bilo kakvo miješanje tevhida sa drugim metodama koje ljude povezuju sa Bogom.
  3. Islam, uz nebeske vjerozakone koji su mu prethodili, predstavlja kompletno zdanje, a koji pod zastavom islama vodi ispravnim ciljevima. Učenja Isaa a.s., u prvom planu mir i samilost, nemaju pomagača niti zaštitnika kao što islam ima. Miroljubivi Jevreji i kršćani u islamskim zemljama prema islamu su muslimani po državljanstvu, makar se pridržavali svojih vjerovanja. Premda islam odbacuje uvođenje u islam prisilom, on njima jednaka prava i obaveze daje na osnovu pravila da oni imaju ista prava i obaveze kao i mi.
  4. Islam je protiv nasilja i nereda. Islam od početka poziva na slobodu, pravdu i nema ništa zajedničko sa despotizmom i nepravdom.
  5. Islam je svjetska religija, ne može se ograničiti na neku posebnu sredinu, niti na određenu rasu ili stoljeće. Islam je apsolutna činjenica koja nadilazi sva vremena i mjesta.
  6. Islam sadrzi fleksibilan ustav propisa i bontona ponašanja, a to je Časni Kur’an. Baziranje Kur’ana na općim pravilima vjerovanja i morala ostavlja muslimane slobodnim u donošenju adekvatnih zakona za svoje sredine, vremena u skladu sa općim interesom i prihvatljivim idžtihadom.
  7. Islam tretira nauku osnovom u tumačenju kur’anskih poruka, što dokazuje istinitost poruke islama. Iz tog razloga islam se bori protiv neznanja i primitivnosti, a slavi znanje i mudrost.
  8. Islam ne prihvata posredništvo između čovjeka i njegovog Gospodara. U islamu ne postoji nikakav oblik sveštenstva. Islam poštuje ličnost čovjeka i vjeruje da čovjek može napredovati ukoliko se odazove uputi čiste prirode i na poziv vjerovanja.
  9. Islam je socijalnom pravdom i suštinskom demokratijom kreirao političku situaciju vlasti, čemu ništa slično ne postoji ni u jednom stoljeću i još uvijek je osnova velike blagodati narodima koji su ga iskreno prihvatili. Vlast će propasti kada se odvoji od islamskih učenja i potčini ljudskim prohtjevima.
  10. Islam je praktična vjera koja garantira materijalni i duhovni uspjeh, u potpunosti je čista od sujevjerja, beskorisnih stvari, besmislenog okultizma i iluzija koje proizvodi neznanje ili slijepa netrpeljivost, kao što je čist od prepuštanja fatalizmu.
  11. Islam smatra znanje uzvišenijim od formalne pobožnosti, jer se znanjem istina otkriva, a na kojoj se vjerovanje temelji i u čijem prisustvu sujevjerja nestaju.
  12. Plemeniti Kur’an donio je razne nagovještaje koji se podudaraju sa ljudskim razvojem i njihovim otkrićima i izumima, o čemu niko nije sanjao prije 14 stoljeća. Da je Kur’an danas objavljen ne bi se promijenilo niti jedno slovo, jer je on valjan za sva stoljeća.
  13. Indžil je donio nagovještaje o poslanstvu Muhameda a.s., kao što je prije njega to i Tevrat donio, o čemu ne postoji drugačija interpretacija, iako bi učenjaci kršćanstva i judaizma osporili značenje tog nagovještaja.
  14. Osnove islama izviru iz racija i čiste ljudske prirode. Zato je islam svoja prsa otvorio kako bi primio sve sisteme koji se podudaraju sa visokim odgojnim principima i garantira ljudsku sreću gdje god se čovjek nalazi. Tako je islam podržao sve uzvišene civilizacije i sačuvao ih, a koje su ostale pod okriljem islama, čija ih je filozofija inkorporirala tako da su se proširile, odrasle i doprinijele muslimanskom blagostanju, te blagostanju cijelog čovječanstva.
  15. Islam uopće ne prihvata vraćanje u prošlost, već je konstantni simbol progresa. Svako ograničavanje slobode i napretka suprotno je islamu i ravno je poricanju islama. Svaka osoba koja poštuje svoja prava, na čijem prvom mjestu je pravo na razmišljanje i iznošenje svojih stavova, mora pomoći islam, makar i ne bio sljedbenik islama.
  16. Islam sebe smatra odgovornim za spas čovjeka na Budućem svijetu, tako da ne postoji posredništvo, zagovorništvo niti otkup koji bi spasio čovjeka ukoliko ga njegova djela ne spase. Sve suprotno od toga, što druge vjere navode, islam odbacuje.
  17. Također, islam je bio i još uvijek je kompetentan voditi svijet na ispravan demokratski način natopljen ljubavlju i mirom.

 

Dr. Ebu Šadi kaže:

„Zbog ovih i drugih razloga odlučio sam ostati musliman i biti ponosan na islam, ostavljajući tefsirska istraživanja i praktičnu primjenu onima čija je to specijalnost, obrazovanim i svjesnim učenjacima koje to interesira i koji su posvećeni ovoj pohvalnoj djelatnosti.“

Ne možemo na kraju ovog djela, a da ne iznesemo omaž Tomasa Karlajla kojeg je uputio Poslaniku islama (junaku u liku Poslanika), koji je značajniji od bilo koje poezije koju mi sastavimo o Poslaniku a.s.

Karlajl kaže:

„Vjerovanje Muhameda među Arapima najjasniji je primjer fenomena izražavanja poštovanja junacima, gdje se junak ne posmatra kao bog, već kao neko inspirisan od Allaha kao poslanik. Stoga, trebamo pokušati razumjeti šta je ovaj svijet bio za Muhameda ili šta je ovaj svijet bio za njega. On sigurno nije bio lažov, niti varalica, niti falsifikator. Izrečene pretpostavke da je takav bio samo su rezultat gluposti i ateizma, a što razotkriva o kakvim vrstama duhovne paralize se radi, što je zaista jadno. Da li je falsifikator sposoban donijeti vjeru? Falsifikator ne može ništa napraviti, čak ni kuću od cigli. Ko su bili Mirabu, Perez, Kromel. Ni oni niti jedan čovjek ne može nešto uraditi ukoliko prije nego to uradi iskreno u to ne vjeruje. Iskrenost i iskreno vjerovanje najviše odlikuje sve ove koji su učinili herojska djela.“

On također kaže:

„Islam poziva, na poseban način, na samoodricanje i samorepresiju. Ovo je najveća mudrost koju je Bog otkrio našem zemaljskom svijetu. U Muhamedu i Kur’anu nalazim istinoljubivost, iskrenost i ništa svojstveno devijaciji i zabludi prije svega. Njegova vjera je opstala svih stoljeća vodeći petinu ljudske populacije i ostala je, prije svega, biti mjestom mog dubokog srčanog vjerovanja.

Arapi su bili uskoumni narod kojima je poslan Poslanik heroj. Nije ni stoljeće prošlo, a Arapi su stigli do Granade – s jedne strane i do Delhija – s druge strane.“

Ovo je vjera koju sam zavolio i druge pozivao da je zavole.

Ovo je islam kakvim ga treba spoznati, to jest iz njegovih osnovnih izvora, a ne iz riječi onih koji ga ne poznaju ili ga mrze.

 

Glas islama 342, R: Prijevosi A: Gazali

Sa arapskog preveo: Hfz. dr. Almir Pramenković