Vjerujemo kao muslimani da uspjeh, sreća, spokojstvo i spas leže u Božijem zakonu i sprovođenju istih u praksu i vjerujemo da nas je Allah, Stvoritelj svega, stvorio kao ljude, učinio insanim a time nas uzdigao nad drugim stvo­renjima, jer darovao nam je pamet i uputu.

Allah kao Stvoritelj svega zna šta je korisno, a šta nekorisno; šta je dobro, a šta loše za nas. Vjera je ta koja čovjeka čuva, daje mu nadu i snage za rad i produktivnost. Zato je u historiji čovječanstva nepoznat period gdje je ljudski rod bio bez vjere, makar je ljudi sami izmi­slili. Ništa čovjeka ne može cjelosno sačuvati od današnjih svjetskih po­roka, počev od cigareta, alkohola, pa do droge i nevaljalih kriminal­nih i neljudskih djela, osim vjera. Čak i obrazovanje i vaspitanje, ako je bez vjere, ništavno je. Neki su rekli: „Daj da spasimo omladinu sportom“, a očevi smo da mnoge svjetske sportiste sport nije saču­vao poroka. Nepotrebno je ovdje navoditi dokaze i davati primjere kada su svima nama poznati.

Jako je bitno da postoji svijet kod koga se uči vjera jer bez vjere ne može. Sveoma nas je obradovalo što je u Srbiji postojav vjeroučitelja i što tako djeca muslimana izučava­ju vjeru. Uvjereni smo da je to bo­žija odredba i da će kroz to obrazo­vanje doći do boljeg razumijevanja i poštovanja muslimana.

Međutim, kod izučavanja vjere veoma je bitno na kome je da se ona izučava, kome je povjerena omladina, kome je povjerena naša budućnost. Jer vjera je Allahova svetinja i Allah je obećao da će je čuvati, i zato ona ne može biti povjerena svakome, niti je dozvoljeno da se o vjeri izučava onako kako se nekom sviđa ili da se povjerava i propovijeda islam na način kako ga neko nameće ko nije musliman. To je, bez sumnje, neprihvatljivo za islam i njegove sljedbenike, za sve iskrene Allahove robove.

Shodno tome, ne može svako govoriti o islamu, ne može svako pojašnjavati islam. Da bi vjerona­uka bila prihvatljiva i sa šerijatske strane odobrena postoje uvjeti.

Prvi uvjet je da nastavni plan i program za vjeronauku bude pri­premljen od strane eminentne islamske uleme, tradicionalne vjerske institucije, nekoga ko je dobar poznavalac Allahove vjere. Nepri­hvatljivo je da plan i program pre­maju nepoznati autori, nemuslimani, ili pak neka vjerska institucija koja nema legitimitet u narodu, jer samo tako se može osigurati ispravno učenje o islamu i samo tako se može sačuvati svetost Alla­hove vjere. Zamislite, prve odabra­ne generacije, kojima je Allah zakonom, nisu prihvatale hadis od čovjeka koji ima mana, koji laže, pa kad griješi kada prenosi hadis. To su institucijski koji bi umanjili i sakrili šerijatsku ulemu da odgaja generacije islamske, i da prenose islam u pravim namjerama, a ne da od nekog griješnika, lažova i sumnjiva prenosi vjere, jer to je šejtanska ista priča i smutnja.

Drugi uvjet su ljudi koji predaju vjeronauku, a to su profesori i školski i vjerski službenici. To moraju biti odabrani ljudi koji svojim znanjem i autoritetom odgajaju generacije. Oni će prenijeti znanje da mogu predavati i prenijeti čisto znanje. U suprotnom, osoba bi se bavila islamom i govorilo o vjeri ono što misli i onako kako je to shvatio, ali to je u islamu neprihvatljivo. To je jedan od znakova posljednjeg dana – pojava neznalica, džahila koji će se predstavljati ule­mom i govoriti ljudima o islamu. Oni su u zabludi i vodit će druge u zabludu i stramputicu. Baviti se islamom i tumačiti ljudu vjeri sveta je stvar kojom su se bavili najodabra­niji Allahovi robovi, počev od Alla­hovog poslanika a.s., pa do uleme i koji je Allah dao znanje.

Treći uvjet je da postoji potpu­no jasnoća u izučavanju i inter­pretaciji islama, da se islam ne prilagođava i ne interpretira onako kako bi odgovarao ljudima i njiho­vim prohtjevima. A Allah je objavio, a nama Muhammed a.s. prenio, a to je da nije arapski, ni turski, ni neki „Božiji narod“, ni monopol nema za ono što je Allah rekao halal – halal je, a za ono što je Allah rekao haram – haram je. Samo je to islam, vjera kojom je Allah zadovoljan, to je uputa i spas, to je sreća na ovom i garancija spas na budućem svijetu.

Ova tri uvjeta uslovljavaju vjer­nika, u ovom slučaju učenika, da ispravno shvati Allahovu vjeru, da bude na Allahovom putu, koristan sebi, porodici i društvu u kojem živi, pokoran svome Gospodaru, i tada će zadovoljstvo Allahovo do­biti, a i dobit će sreću i dobrobit na oba svijeta u njegovoj islavi. Ako nema ovih uvjeta onda nije pravo izučavanje vjeronauke, nego pre­varljivih i lažna, a svrha vjerona­uke je da mladi naraštaj prenese pravo stanje kako ga je Allah za­dogodio na ovom svijetu i kako je obećao da dođe.

Glas islama, 222, R: Analize, A: Enver Omerović