U Šerijatu vakuf označava zadužbi nu u ime Allaha dž.š., od nosno izuzimanje predme ta iz svoje imovine i da vanje na Allahovom putu, sve dok je svijeta i vijeka. Najstariji vakuf je, svaka ko, Ka’ba, koju je izgradio Ibrahim a.s., po čemu je ovaj veliki Allahov Posla nik poznat kao prvi pravi vakif. Čak se smatra prvim direktnim osnivačem insti tucije vakufa. Ibrahimov a.s. vakuf služi: duhov nom, vjerskom, prosvjet nom, socijalnom i svakom drugom životu svih musli mana svijeta u svim vreme nima. Ova šerijatsko-prav na institucija svoje uporište i legitimitet crpi iz etičkih smjernica Kur’ana, Poslani kovog a.s. sunneta, tradici je i konsenzusa prve gene racije muslimana. Vakuf se u Kur’anu spominje samo posredno: ُّ َون َّماُت ِحب ِ ُِق ْوا م تىُتنف َّ َحَّ ْبِر ُ ْوا ال تَنال َن َ ل ِ ٌيم ِ َعل َّه بِه َِّن الل ٍ َفإ ِن َش ْيء ُِق ْوا م َوَماُتنف „Nećete zaslužiti nagra- du sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je naj draže; a bilo šta vi udije lili Allah će sigurno za to znati.“ (Alu Imran, 92) Vakuf je utemeljen ne- posredno na sunnetu Mu hammeda a.s. Poslanik a.s. je i sam uvakufio svoju ze mlju u Medini, i ne samo to, već svu svoju ostavštinu nakon svoje smrti, izuzev onog što je bilo potrebno njegovoj porodici za op skrbu. Ebu Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: „Neka se mojim na sljednicima ne dijeli nijedan dinar (od moje zaostavšti ne). Ono što ostane posli je mene je vakuf, izuzima jućci opskrbu mojih žena i zaradu službenika moga vakufa.“ (Buharija) Mnogi ashabi slijedili su praksu Muhammeda a.s. i njego vu preporuku, tako da je za vrijeme njegovog živo ta osnovano više vakufa, a nakon njegove smrti to je nastavljeno. Tradicija go vori da je Omer r.a. prvi od ashaba osnovao vakuf. Naime, Omer r.a. je upitao Muhammeda a.s., nakon objave citiranog ajeta iz sure Alu Imran, šta da radi sa svojom najboljom ze mljom u Medini, a da ste kne Allahovo zadovoljstvo. Muhammed a.s. je sugeri rao Omeru r.a. da ako hoće izuzme zemlju iz svog vla sništva, te da odredi da se prihod dijeli kao milostinja siromašnim, bližnjoj rod bini, robovima za otkup i putnicima koji na putu osi romaše, ako se svojim ku ćama ne mogu vratiti. Imam Šafija je rekao: „Ljudi koji su živjeli u pre dislamsko doba, koliko je meni poznato, nisu davali ni kuće ni zemljište za opće dobro, nego su to učini li pripadnici islama.“ Spo minje se da je imam Šafi ja govorio da ne postoji nijedna pouzdana predaja o postojanju vakufa kod predislamskih Arapa. Na osnovu citiranog mišljenja moglo bi se zaključiti da vakuf kao institucija, u nje govom punom značenju, nije bio poznat u narodima koji su živjeli prije pojave islama. Međutim, islamska ulema kaže da imam Šafija ovime nije negirao posto janje povijesno sličnih in stitucija, već je osporio po- stojanje zadužbina osnova nih radi približavanju Alla hu i činjenju općeg dobra, jer predislamske zadužbine su nastajale primarno radi hvalisanja. Vakuf – sastavni dio islamske doktrine Islam, kao posljednja Allahova objava upućena cijelom ljudskom rodu i za sva vremena i prostore u budućnosti, sadrži smjerni- ce za osnovne zadatke čo vjeka na ovom svijetu: čistu i iskrenu vjeru u Allaha i etičko ponašanje, kao i uv jete za trajnu sreću. Kur’an redovno povezuje iman i ihsan – vjeru i dobročin stvo, do te mjere da je prava vjera neodvojiva od moral nih vrijednosti. U tom smi slu se i u Šerijatu, kao prak tičnom dijelu vjere, pokor- nost Allahu očituje kroz dva dijela: ibadet šahsijje i ibadet malijje (osobni i imovinski ibadet). Druga bitna doktri na, koju sve više ističu sa vremeni islamolozi, jeste: islam svojim principima i metodama najprije nasto ji mijenjati čovjeka, među ostalim i u etičko biće, da bi takvi ljudi mogli čini ti viši tip sretnog društva. Bez preporoda pojedin ca nema dubljih promje na niti u ponašanju sku pine. Otuda se i sadržaj Objave u mekanskom pe riodu usmjerava na mije njanje mušrika u vjernike, da bi tako izgrađena, makar i mala, skupina mogla u medinskom periodu pri mati socijalne i ekonomske norme Kur’ana radi izgrad nje nove zajednice. Kriterij razvijenosti u modernim društvima mjeri se, između ostalog, i mo gućnošću da se mobilizira ju svi raspoloživi potencija li u zajednici. Dobrovoljni rad i donacije u novcu i na turi preko vakufa doprino se socijalnom razvoju. Mnogi učenjaci, tuma čeći poznati ajet o prvim ashabima kao najboljoj ge neraciji koja je ikada posto jala, nemaju drugo objaš njenje za nagli, ne samo ekonomski, već i kulturni i duhovno-etički preporod, već da je to bila posljedica dosljedne primjene odreda ba Kur’ana u praksi, koje mi nazivamo imanski i islam ski šarti. Tako je nastala nova kultura, koja je u sebi nosila duboki humanizam i razvoj brige za nauku, pro svjetu i socijalnu zaštitu. Najprije pojedinačno, a ka snije organizirano dobro činstvo, u kome vakuf ima posebnu ulogu, otvorilo je čovječanstvu nove vidike, pa su mnogi narodi traži li da islam čim prije dođe u njihova područja ogre zla u brutalnostima vlasnič kog i feudalnog društva. Ti ciljevi bijahu mnogobrojni i veoma različiti, od čisto vjerskih, do krajnje druš tveno-socijalnih. Zavještati se, dakle, može u razne ko risne svrhe, a vakuf je uvi jek bio jedan oblik poseb no dobrotvorne djelatno sti. Tako su se vakufi osni vali za podizanje i održava nje džamija, mekteba i me dresa, za podizanje i odr žavanje biblioteka, banja, česama, svratišta i kuhi nja za putnike, siromašne ljude i siromašne učenike, za izgrad¬nju i održavanje mostova i puteva itd. Oči gledno je da je vakuf bio temelj funkcioniranja živo ta muslimana. Stoga, musli mani su, slobodno može mo reći, opstali i napredo- vali isključivo zahvaljujući vakufu. Osim toga, uvaku fljenjem, podsticanjem na uvakufljenje razvija se kul tura davanja. Time se jača odgovornost muslimana za probleme drugih muslima na u društvu, a to je suština islama i imana. Privlačnost vakufa traj nim osiguravanjem dobro biti zajednici i vakifu dje lovala je privlačno, pa su iz stoljeća u stoljeće nastala utrkivanja. Izgradnja obje kata za vjerske, prosvjet ne i općedruštvene potrebe posljedica su uvakufljenja, ali i odraz velike kulture i religiozne svijesti poje dinaca i masa. Ustanove i gradovi su nastali zahva ljujući vakufu. U tom smi slu interesantan je seminar koji je UNESCO održao o vakufu na Oxfordu 1976. godine. Islamski život u prvim stoljećima je bio is- punjen odricanjima jer su vjernici shvatili da vjera nije riječ, već odlučnost da se na Allahovom putu daruju materijalna dobra, za koja su ljudi tako privrženi. Va kifi su mislili ne samo na sebe i sevab koji ih očeku je na oba svijeta, već i na svoje sugrađane i svoju za- jednicu, koju su željeli vi djeti bogatom ustanovama. U žiži islamske misli stalno je bilo prisutno dobročin stvo prema drugima koje je obogatilo islamsku kul turu, za razliku od potro šačkog društva današnjice, gdje su materijalna dobra osnovna preokupacija gra đana radi višeg standarda i lakšeg života. Općenito, najviše hajra- ta u povijesti muslimana ve zano je za vakuf. Zapravo, ukupni napredak ummeta je organski vezan za vakuf. I danas, napredovanje mu slimana na vjerskom, soci jalnom, naučnom i mnogim drugima poljima uveliko je naslonjeno na vakuf. Ima jući dvojnu ulogu – eko nomsku i socijalnu, vakuf se može tretirati i kao dio vjerske doktrine, ali i kao dio islamskog prava. Vakuf služi kao svojevrsni poticaj za istinsko ispunjenje vjer ske obaveze prema Stvori telju i ljudima putem odri canja materijalnih dobara za uzvišene opće ciljeve.

Glas islama, 225, R: Šerijat i pravo, A: Hafz. dr. Almir Pramenković