Od Abdullaha b. Omera, r.a., se bilježi: Prišao nam je Allahov Poslanik, s.a.w.s., pa reče:
„O skupino muhadžira, pet stvari — ako njima budete kušani, utječem se Allahu, dž.š., od toga da vas one snađu:

1. neće se u nekom narodu pojaviti javni nemoral i razvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga i bolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima;

2. neće zakidati na mjeri i vagi, a da ih ne snađu sušne godine, ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast;

3. zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba — a da im nije stoke, nikada im kiša ne bi ni pala;

4. neće prekršiti ugovor sa Allahom, dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., a da im Allah, dž.š., neće dati neprijatelja od drugog naroda koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama;

5. njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom Knjigom i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah, dž.š., objavio, a da Allah, dž.š., neće dati da se sami međusobom krve!“
   (Hasen: Sunen Ibn Madždže, br. 4019; Musned Bezzar, br. 6175; El-Mustedrek, Hakim, br. 8623; El-Mu’džem el-Evsat, Taberani, br. 4671; Šu’abul-iman, Bejheki, br. 3042).

„Neće prekršiti ugovor sa Allahom, dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., a da im Allah, dž.š., neće dati neprijatelja od drugog naroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što je u njihovim rukama.“

Priznavanje Allahovog, dž.š., gospodarstva (rububijjet)

Četvrta stvar koju Poslanik, a.s., spomenu u ovom hadisu jeste kršenje priznanja i ugovora kojeg su naše duše sklopile sa Allahom, dž.š., Tvorcem nebesa i Zemlje i svega što postoji, obavezavši se na poslušnost i odanost Allahu, dž.š., priznavši Njega za svoga Gospodara, o čemu nam govori kur’anski ajet:
„I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe: ‘Zar Ja nisam Gospodar vaš?’ — oni su odgovarali: ‘Jesi, mi svjedočimo’ — i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: ‘Mi o ovome ništa nismo znali.’“ (El-A’raf, 172)

Kada god su se muslimani o ovome oglušili, kada god su ovo zaboravili i za vrhovnog vladara i gospodara uzimali i priznavali nekog drugog mimo Allaha, dž.š., tada bi Allah, dž.š., dopustio da nad njima zavlada strani neprijatelj koji im je oduzimao imetak, život, čast i dostojanstvo. Koliko puta smo se uvjerili u ovo i koliko puta su zbog toga muslimani gubili imanja i živote te bili obeščašćeni pred očima svojih najbližih? Skora agresija na našu Bosnu i Hercegovinu i Kosovo, i na naš bošnjački i albanski narod, klasični je primjer ovoga o čemu govorimo. Zaboravili smo na Allaha, dž.š., pa je i nas Allah, dž.š., „u zaborav bacio“, zbog čega smo doživjeli neviđenu katastrofu.

Kršenje ugovora i date riječi

Značenje ovog hadisa pobliže pojašnjava i predaja od Burejde, r.a., u kojoj Poslanik, s.a.w.s., kaže:
„Neće ljudi početi s kršenjem ugovora i date riječi, a da se među njima ne rasprostrani stradanje i ubistva!“ (Musned El-Bezzar, br. 4463; Es-Sunen el-Kubra, El-Bejheki, br. 6625); a u drugoj predaji kod imama Bejhekija i Taberanija stoji:
„Neće ljudi početi s kršenjem ugovora i date riječi, a da njima neće ovladati njihov neprijatelj!“ (Es-Sunen el-Kubra, El-Bejheki, br. 6626; El-Mu’džem el-Kebir, Taberani, br. 10830).

Varanje i kršenje date riječi razlog je da neprijatelji ovladaju muslimanima i njihovim zemljama. Od Ibn Abbasa, r.a., također se bilježi da je rekao:
„Neće ljudi kršiti ugovore i datu riječ, a da ih njihovi neprijatelji neće savladati!“ (Taberani).

Imam Kadi Ebu Bekr Ibnul-Arebi kaže:
„Kada ljudi budu nepravedno vladali, oholeći se nad ostalim svijetom, uzvraćajući im svakom vrstom laži i nepravde, Allah, dž.š., dat će im ljude koji će ih uništiti; a isti je slučaj i ako se protiv Allahovih neprijatelja pomognu kršenjem zakletve Allahovim imenom. Allah, dž.š., obrće situaciju i presuđuje u korist neprijatelja muslimana zbog toga što su ti muslimani varali!“ (El-Kabes fi Šerhil-Muvetta’, 5/595).

Bilježi se da je jedan od glavnih razloga invazije Tatara na islamske zemlje bio to što je jedan od muslimanskih vladara, po imenu Havarizm-šah, prevarao neke tatarske trgovce koje su pustili da uđu radi trgovine u islamsku zemlju, a potom su ih pobili i imetak im pokrali. Tatari su krenuli u osvetu njihovih života, pa su sukobi toliko eskalirali da su muslimani Istoka gotovo zbrisani s lica zemlje u toku samo jedne godine! (Pogledaj: El-Kamil fit-tarih, 12/358–371).

Neposlušnost prema Allahu, dž.š., i Poslaniku, s.a.w.s.

Kršenje zavjeta i ugovora sa Allahom, dž.š., i Njegovim Poslanikom, s.a.w.s., može označavati i samu neposlušnost prema njima, koja se manifestuje oglušavanjem o njihove naredbe (farzove) ili zabrane (harame), o čemu nam pobliže govore i sljedeći ajeti:
„O sinovi Israilovi, sjetite se blagodati Moje koju sam vam podario i ispunite zavjet koji ste Mi dali — ispunit ću i Ja svoj koji sam vama dao — i samo se Mene bojte! Vjerujte u ono što objavljujem, čime se potvrđuje da je istinito ono što vi imate, i ne budite prvi koji u to neće vjerovati. I ne zamjenjujte riječi Moje za nešto što malo vrijedi i samo se Mene bojte! I istinu s neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne tajite! Molitvu obavljajte i zekat dajite i zajedno s onima koji molitvu obavljaju i vi obavljajte! Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete? Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima, koji su uvjereni da će pred Gospodara svoga stati i da će se Njemu vratiti.“ (El-Bekara, 40–46)

Imam Ebu-l-Alije kaže: „Ispunite zavjet koji ste Mi dali“ — tj. držite se islama i islamskih propisa i revnosno ih slijedite; „ispunit ću i Ja svoj koji sam vama dao“ — tj. nagradit ću vas Džennetom. (Tefsir, Et-Taberi, br. 810).
Imam Es-Suddi kaže: „Ispunite zavjet koji ste Mi dali“ — tj. pridržavajte se onoga što vam je propisano u Mojoj Knjizi; „ispunit ću i Ja svoj zavjet koji sam vama dao“ — tj. nagradit ću vas Džennetom; ako Mi se budete pokoravali i budete Mi robovali — uvest ću vas u Džennet. (Tefsir, Et-Taberi, br. 811).

Allah, dž.š., kaže:
„Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu — On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio — On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka sramna patnja.“ (En-Nisa’, 14)

Imam El-Menavi kaže: „Ovdje je riječ o ugovoru kojeg čovjek ima sa Allahom, dž.š., a i sa ostalim ljudima; tj. zbog namjernog varanja i kršenja bilo kakvog ugovora i obaveze prema svima njima — čovjek će zbog toga stradati!“ (Fejdul-Kadir, 3/602).

Borba na Allahovom, dž.š., putu

Jedan od vidova kršenja ugovora sa Allahom, dž.š., i Njegovim Poslanikom, s.a.w.s., jeste i zapostavljanje obaveze džihada i borbe na Allahovom, dž.š., putu, o čemu govori ajet:
„Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati — oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i ginuti. On im je to zbilja obećao u Tevratu, Indžilu i Kur’anu — a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje? Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste s Njim ugovorili, i to je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 111) — što su riječi imama Ibn Zejda. (Tefsir Et-Taberi, br. 814).

Neobavljanje namaza

Neobavljanje namaza je još jedan od vidova kršenja ugovora sa Allahom i Njegovim Poslanikom, s.a.w.s., jer se u hadisu Burejde, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.w.s., rekao:
„Ugovor koji je između nas i njih jeste namaz — pa ko ga ostavi, uznevjerovao je!“ (Sahih: Sunen Tirmizi, br. 2621; Sunen En-Nesa’i, br. 463; Sunen Ibn Madždže, br. 1079).

Veći dio islamske uleme tumači ovaj hadis time da je ovdje u pitanju malo djelo nevjerstva koje ne izvodi muslimana iz vjere, a da je negiranje same obaveznosti namaza veliko djelo nevjerstva koje izvodi muslimana iz vjere. Za razliku od većine, postoji i manji dio islamskih učenjaka koji nevjernikom smatraju svakog muslimana koji ne obavlja namaz.

Neobavljanje namaza može se smatrati jednim od najvećih činova putem kojih ljudi zakidaju Allahovo, dž.š., pravo, ne priznavajući Mu rububijjet i gospodarstvo. Ako čovjek ne obavlja namaz, koji mu je obaveza prema Allahu, dž.š., šta će on to drugo sačuvati i koju će riječ održati!? Neobavljanje namaza klasični je vid neposlušnosti prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s. Nestajanje iz džamijskih saffova jedna je od glavnih naznaka da taj čovjek neće stati ni u druge redove gdje se brani islam i njegove ustanove.

Sve u svemu, Poslanik, s.a.w.s., ukratko nam je pojasnio šta je razlog svake muslimanske pobjede, ali i svake muslimanske dekadence i propasti: razlog svake pobjede jeste ispunjavanje ugovora i zavjeta datog Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, s.a.w.s., dok je kršenje zavjeta i ugovora sa Allahom, dž.š., i Njegovim Poslanikom, s.a.w.s., razlog svakog gubitka, dekadence, poniženja i propasti — na ovome svijetu, ali i na budućem.

Nastavit će se…

Glas islama, 220, R: Hadis, A: Sead ef. Jasavić