Islam je došao radi upute o vječnosti dobroti, ljepoti i pravome putu. Islam traži od ljudi da streme svakoj vrsti perfekcije i savršenosti, sprovodeći Božju uputu i mudrost u svom svakodnevnom životu, usklađujući svoj um i razum, svoju dušu i tijelo, svoje stavove, misli i osjećaje sa Allahovim dž.š. propisima i odredbama.

Nije bilo dovoljno dostaviti Objavu samo Muhammedu, s.a.w.s., već je lično on bio najviše angažiran i zadužen za dostavljanje Božje riječi ljudima na Zemlji, a nakon njega tu obavezu prenošenja Božje upute preuzimaju ashabi, pa zatim oni koji se za njima povode, pa oni koji se za njima povode, sve do naših dana. Dostavljanje Božje Objave je nužno, ali ono samo po sebi nije cilj, već je cilj svega sprovedba Allahove dž.š. riječi na Zemlji, u svakoj sferi našega života, te živjeti i umirati u skladu sa Allahovom voljom.

Najbolji način pomoću kojeg se Allahova dž.š. Objava može sprovesti na Zemlji jeste baviti se, iskreno i ispravno, institucijom naređivanja dobra i odvraćanja od zla, što je bila glavna preokupacija svih Božjih poslanika i svih njihovih sljedbenika. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je put Allahovih poslanika i Njegovih dobrih robova. To je veličanstveni propis čijom sprovedbom dobijamo uspostavu vjere sa svim svojim postulatima i pravima. Putevi bivaju bezbjedni, zarada sigurna, nasilje zaustavljeno, zemlja se izgrađuje, od neprijatelja se čuva i brani, i sve u životu kreće se naprijed, onako kako to Allah dž.š. hoće!

1. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla u domenu akide

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je prvenstveno nužno i potrebno u domenu akide – iskrene vjere i ispravnog ubjeđenja, gdje je nužno raditi na širenju ispravnog islamskog ubjeđenja i vjerovanja, koje je u skladu sa samom prirodom i fitrom čovjeka. Islamsko vjerovanje počiva na načelu poricanja svega što se obožava mimo Allaha dž.š. (el-kufru bil-tagut), uz potvrdu imana i iskrene vjere prema Allahu dž.š. (el-imanu billah).

Islamsko vjerovanje traži od vjernika iman u gajb – vjeru u nevidljivi svijet koji je oličen u melekima, knjigama, poslanicima, Sudnjem danu i Božjem određenju. Islamsko vjerovanje upoznaje svakog čovjeka sa njegovim pravima, ali i sa njegovim obavezama, kako prema Allahu dž.š., tako i prema svome okruženju i prema samome sebi. Islamsko vjerovanje insistira na iskrenosti u svakom aspektu našega života, kako u ibadetu Allahu dž.š., tako i u poslovanju i odnosu prema Allahovim stvorenjima!

Islamsko vjerovanje traži od muslimana iskren odnos prema svim Božjim poslanicima, a pogotovu prema posljednjem od njih, Muhammedu, s.a.w.s., zahtijevajući od nas da ga slijedimo u svakom domenu života gdje nam se to naređuje ili preporučuje. Islamsko vjerovanje traži od čovjeka da se preda ilmu i znanju, učenju, studiranju i iščitavanju Božje riječi oličene u Objavi i Božjeg djela oličenog u svemu stvorenom. Sve se to iščitava, istražuje i proučava, nakon čega se dolazi do neminovnog rezultata koji glasi: „Allaha dž.š. se najviše boje učeni!“

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzije kaže:
„Šerijat se temelji na mudrosti i interesima ljudstva, kako ovog tako i budućeg svijeta. Šerijat je sav pravda, sav je rahmet i milost Božja. Šerijat je sav od interesa i koristi ljudstvu. Šerijat je sama mudrost. Svako pitanje koje izlazi iz okvira pravde u nepravdu, iz milosti u kaznu, iz koristi i interesa u štetu, iz mudrosti u glupost – nije Šerijat, iako će to neko nazivati Šerijatom zbog svog te’vila – pogrešnog rezonovanja i tumačenja Šerijata. Šerijat je sušta uspostava pravde među ljudima i same milosti među stvorenjima. Šerijat je Allahova sjena na Zemlji, mudrost koja najbolje i najiskrenije upućuje na Njega i na istinitost poslanstva Njegovog Poslanika, s.a.w.s. Šerijat je svjetlo pomoću kojeg gledaju oni koji oči imaju i kojim se upućuju oni koji su upućeni. Šerijat je apsolutni lijek za svaku bolest i pravi put za one koji misle hoditi pravim putem. Šerijat je radost oka, život srca, slast duša. Šerijat je život, hrana, lijek, svjetlo, iscjeljenje, čuvanje. Šerijat je dobro ovoga svijeta i svako dobro proizilazi iz njega i nastaje pomoću njega…“ (I’lamul-Muvekki’in, 3/3).

2. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla u domenu ahlaka

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je nužno i potrebno u domenu ahlaka, razvijanja morala i lijepog ponašanja kod ljudi, kako na relaciji čovjeka i njegovog okruženja, tako i na relaciji čovjeka sa samim sobom i sa Allahom dž.š.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla priprema samog čovjeka i cjelokupno društvo na to da pobijede same sebe i da savladaju svoje strasti i pohote. Moral čini čovjeka takvim da je u stanju savladati svoju pohlepu i gramzivost koja ga može u životu itekako srozati. Ljudska duša je nalik biljki: voli da se razvija, da ide u širinu i visinu, ako se oko nje na ispravan način poradi, pa se zalijeva i od korova trijebi. Duša je nebeskog karaktera, zato ona voli dobro, pa ako joj se naredi dobro i dobru se primakne, i ako joj se zabrani zlo i od zla se odbije – duša na pravi način izdanke svoje pruža prema nebu, dajući svoje ukusne plodove.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla čini od čovjeka ne samo to da se odbije od zla i loših stvari, već ga čini i borcem za dobro, osobom koja se transformira u afirmistu svih pozitivnih vrijednosti u društvu. Duša nakalemljena dobrom, pročišćena od zla, postaje korisnim članom svoje zajednice i od nje ljudi odmah mogu vidjeti hajra poput nakalemljene voćke, lijepo obrađene, od koje se očekuju krupni i ukusni plodovi.

Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ima ljudi koji su pravi ključevi dobra, a katanci zla, a ima ih i takvih koji su pravi ključevi zla, a katanci dobra! Blago onome kome je Allah dž.š. dao ključeve dobra u ruke, a teško onome kome je Allah dao kantce u ruke.“ (Hasen-sahih, Sunen ibn Madže, br. 237)

Glas islama, 224, R: Akaid, A: Sead ef. Jasavić