PITANJE: Kakav je status braka ako se dvoje vjenčaju šerijatski, a to ne daju u javnost? Da li je to grijeh?

ODGOVOR: Za sklapanje braka, tj. ispravnost bračnog ugovora, uslovljava se ispunjenje nekoliko uslova: da su bračni drugovi halal jedno drugom, da stupaju u brak svojevoljno, tj. bez ičije prisile, da se utvrdi mehr – vjenčani dar, kao i da prilikom sklapanja braka pred ovlaštenim licem – imamom postoje svjedoci, najmanje dvije muške osobe. Naravno, podrazumijeva se i da postoji saglasnost roditelja ili staratelja za brak.

Što se tiče javnog oglašavanja braka, ne spada u obaveze, ali se direktnim hadisima preporučuje od strane Poslanika a.s. i svakako da od toga može biti samo korist, a nikako šteta.

U jednoj predaji koja se veže za Aišu r.a. stoji da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Oglasite vjenčanje, obavite ga u džamiji, a nakon toga priredite gozbu, pa makar jednu ovcu i propratite ga udaranjem u defove.”

Sklapanje braka bez njegovog oglašavanja, to jest javnog obznanjivanja, može imati razne negativne posljedice, kao npr. optužbe i sumnje na račun morala žene, u slučaju nesuglasica i razvoda teškoću objašnjavanja mogućih posljedica braka, poput trudnoće i sl.

U svakom slučaju, preporuka svima koji sklapaju brak jeste da isti obznane, da ga ne drže u tajnosti.

Preporučeno je sunnetom Poslanika a.s. da se vjeridba drži u tajnosti, a brak oglašava, shodno riječima Alejhisselama: “Oglasite (obznanite) sklapanje braka, a tajite (držite u tajnosti) vjeridbu.”

Brak je stvar koja se ne može i ne treba kriti, jer ne postoji razlog za to.

U svakom slučaju, da bi se ispoštovala javnost, tj. oglašavanje braka, koje se u hadisima spominje, potrebno je da za sklapanja braka znaju najbliži članovi porodica mladenaca: roditelji, braća, sestre i slično, što se u krajnjem može smatrati dovoljnim, kao i da se sklapanje izvrši pred ovlaštenim licem, u džamiji, što nije neophodno, već je šerijatsko vjenčanje dozvoljeno obaviti i u porodičnoj kući mladenaca.

Razlozi tajenja braka, uglavnom, mogu biti protivljenje porodice, ili sklapanje braka sa dvije ili više supruga, gdje se druga supruga i muž boje da će znanje prve supruge ugroziti ili onemogućiti drugi brak, ili rezultirati razvodom. Međutim, na ovaj način se problemi samo odlažu, oni se nikako ne rješavaju i njihove posljedice se dešavaju kasnije, tako da ono što bi se desilo na početku uglavnom se desi nakon određenog perioda, kada se za drugi brak sazna, tako da je uzaludno nastojanje da se tajnošću braka problemi prevaziđu. Oni koji razmišljaju o braku sa dvije, tri ili četiri žene trebaju svoje želje ili odluke javno saopćiti, eventualno obrazložiti i tek onda realizovati.

PITANJE:  Je li ispravan brak bez saglasnosti staratelja, ako je budući suprug bar vjerski i moralno podesan? Da li se možemo rukovoditi hanefijskim mezhebom, koji jedino dozvoljava brak bez saglasnosti staratelja?

ODGOVOR: Postojanje saglasnosti staratelja za sklapanje braka jeste jedan od uslova bračnog ugovora, koji se ne smije zanemariti. Za to postoje jasni argumenti u izvorima Šeriata, kao što je sunnet Poslanika a.s., gdje zanemarivanje i nepoštivanje ovog uslova sa aspekta vjere dovodi u pitanje ispravnost bračnog ugovora, a sa druge strane uzrokuje brojne probleme, koji najčešće rezultiraju razvodima.
Istina je da hanefije dozvoljavaju brak bez saglasnosti staratelja, ali to nije generalan stav, već se radi u izuzetnim okolnostima, kao što je slučaj kada se radi o punoljetnoj, obrazovanoj, razumnoj, ženskoj osobi, gdje protivljenje staratelja nije argumentovano, nije opravdano i nema za cilj sprječavanje neželjenih negativnih posljedica, već sprovođenje sopstvene volje i hira, koji mogu biti rezultat ličnog animoziteta prema dotičnoj osobi ili neprihvatanja vjerskih i moralnih  vrijednosti dotične, što je prisutno u praksi.

U ovakvim slučajevima hanefije dozvoljavaju da se brak sklopi bez saglasnosti staratelja, iako savjetuju da se to ne čini sve dok se ne iscrpe sva druga raspoloživa sredstva, kao što je razgovor sa starateljem i pokušaj njegovog uvjeravanja da čini štetnu stvar za sebe i svog potomka, kako bi uvidio neispravnost svog stava i dao saglasnost za brak. Savjetujem svim djevojkama i mladićima da ne zanemaruju volju svojih roditelja i savjete koje im upućuju, jer su oni rezultat znanja i iskustva roditelja, tako da postoji velika vjerovatnoća da su ispravniji nego njihovi stavovi koji su vrlo često rezultat ljubavne zaslijepljenosti. Saglasnost staratelja, roditelja jeste znak njegovog zadovoljstva, koje rezultira dovom Allahu da njihov brak bude blagoslovljen i uspješan, a dova roditelja svom djetetu ima posebno mjesto kod Uzvišenog Allaha.