Allah Uzvišeni u dijelu 148. ajeta plemenite sure El-Bekare kaže: … – ‘’i utrkujte se u dobru…”
Ramazan je idealna prilika da se natječemo u dobru, da ojačamo farzove, izvršavamo nafila ibadete i da popravimo naše međuljudske odnose.
Ovo su tri najbitnije životne utrke čije su trase posebno osvijetljene u Ramazanu i zato ih treba iskoristiti i što više se cilju približiti.
U ovako kratkoj, ali sadržajnoj i jezgrovitoj kur’anskoj sintagmi predstavljen je perfektan program uspješnog fukcioniranja zajednice. Zajednica u kojoj se njeni članovi takmiče ko će više dobra učiniti, vodeći strogo računa da ne izazovu ljubomoru i zavist kod drugoga, zajednica je pobjede nad prizemnim dunjalučkim interesima. Oni pojedinci koji za učinjeno dobro primarno ne očekuju zahvalnost, te dobro koje se njima učini nikada ne zaboravljaju i trude se da uzvrate ljepšom mjerom, to su pojedinci koji su temeljito razumjeli spomenuti kur’anski ajet, željni da ga u potpunosti, svim svojim bićem implementiraju.
Zauzetost članova jedne zdrave zajednice oko takmičenja u dobru, zapravo, ne ostavlja prostora niti vremena da se čini, niti širi zlo. Pohlepa, škrtost, zavist, egoizam, uobraženost i još mnogi termini postaju strani u takvom društvu i napuštaju ga poraženi i potišteni, sa dubokim samoprijekorom što nisu ispunili zadaću svog kreatora – Iblisa l.a.
Relevantna historijska djela potvrđuju da je najduži period blagostanja ovog svijeta (hiljadu godina) kroz demonstriranje čistog monoteizma, prelijepih međuljudskih odnosa, bez ikakvih primjesa mnogoboštva, te mržnje i pakosti,
bio zapravo period od Adema a.s. do Nuha a.s. Tih jedinstvenih i posebnih deset vjekova su protekli, na razini cijeloga svijeta tada, u utrkivanju u dobru i svemu onome što je kvalitetno i džennetsko. Naš miljenik, Muhammed alejhisselam, uči nas da postoje džini šejtani i ljudi šejtani, te da se u Ramazanu, po Allahovoj naredbi, vezuju samo džini šejtani. Teško onom insanu koji uspije da svim svojim negativnim zaslugama poprimi ovaj epitet “šejtan”, iako je preteče šejtana Iblis, zapravo od džinske vrste. Takav čovjek je radio suprotno kur’anskoj naredbi da se treba natjecati u dobru, već je radio po šejtanskoj paroli da se treba natjecati u zlu, sve dok se ne dobije “počasna” titula šejtana.
Prva, od tri spomenute ramazanske utrke, jeste natjecanje u izvršavanju obligatnih obaveza: namaza, sadekatu-l-fitra i zekata, čime se približavamo našem Gospodaru, ali isto tako i pomažemo muhtačne, siromašne, jetime i sve one kategorije kojima je pomoć potrebna. Kroz obavljanje teravih i noćnog namaza, udjeljivanje sadake, ugošćavanja musafira i putnika namjernika, hitrim koracima, preko druge ramazanske dionice, idemo ka konačnom cilju – Allahovom zadovoljstvu.
Poboljšati naše međuljudske odnose, naše odnose u porodici, prema roditeljima, prema komšijama i cijeloj Zajednici, kao i prema pretpostavljenima…, treća je trasa koja nas vodi ka Džennetu.
Kako već reče jedan od naših dobrih prethodnika, bolje ti je da se na Sudnjem danu sretneš sa svojim Gospodarom sa sedamdeset grijeha učinjenih prema Njemu, nego sa jednom pogreškom učinjenom prema bilo kojem čovjeku. Milost Allahova je neizmjerna, a ljudska pakost je nepredvidiva.
Količinski gomilati ibadete prema Gospodaru, a s druge strane gomilati mržnju, pakost, nepravdu i zavist prema čovjeku, prosto je neobjašnjiv postupak i zapanjujući rezon. Međutim, takvu jasnu kontradiktornost i suludu hrabrost može da priredi jedino čovjek koji nije razumio dio našeg ajeta: “…takmičite se u dobru…” Poslanik, alejhisselam, spominje da je propao onaj ko izađe iz mjeseca Ramazana, a ne budu mu oprošteni grijesi, odnosno, drugim riječima, propao je onaj ko se ne bude utrkivao u dobru i što duže istrčao tri spomenute dionice, koje su, istina, prepune raznih prepreka.
Ramazan je, dakle, prilika da dobijemo Allahovu naklonost i oprost, te da nas Gospodar Uzvišeni obaspe Svojom milošću, da izađemo iz ovog mjeseca čisti od grijeha kao na dan kada nas je majka rodila.

Glas islama, 330, A: Nedžad Hasanović