Prva Šerijatsko-sudačka škola (1887-1937) na Balkanu (1. Dio)

Neinformiranost u doba informacija
June 8, 2024
Kuća, džamija i škola – odgoj
June 8, 2024

Prva Šerijatsko-sudačka škola (1887-1937) na Balkanu (1. Dio)

Austrougarska je dolaskom u Bosnu i Hercegovinu zatekla muslimane kojih nije bilo u njenim drugim provincijama. Njeni redovni sudovi, koje je uvela u Bosni i Hercegovini, nisu bili osposobljeni, niti kompetentni da rješavaju pitanja koja su tretirala međusobne odnose muslimana i nemuslimana, a posebno pitanja iz oblasti bračnog, porodičnog, nasljednog i vakufskog prava. Bilo je potrebno formirati instituciju koja će prvenstveno obrazovati, a zatim i zapošljavati kadar koji će se baviti ovim problemima. Od javljanja ideje do implementacije iste u praksi trebalo je da prođe sedam godina. Rješenje je nađeno u otvaranju Šerijatsko-sudačke škole (ŠSŠ) u Sarajevu, gdje bi se na domaćem tlu i pod kontrolom nove vlasti mogli educirati budući kadrovi za šerijatske sudove. Tako je odlukom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 14. maja 1887. godine donesen Štatut o osnivanju (o ustrojstvu) škole za šerijatske suce u Sarajevu. Cilj ovog rada je da utvrdimo kako je tekao rad ŠSŠ u Sarajevu tokom njenog pedesetogodišnjeg postojanja. Postavljeni cilj ćemo ostvariti tako što ćemo istražiti i uporediti promjene u Nastavnom planu i programu po kojem se izvodila nastava u ovoj školi, zatim istražiti i uporediti koje su predmete slušali učenici ove škole te kakav je bio nastavni kadar u ŠSŠ i zvanje koje su svršenici ove škole stjecali.

 

Školstvo u BiH za vrijeme austro-ugarske okupacije (1878-1918)

Od dolaska islama na prostore Balkana (Jugoistočne Evrope) i u Bosnu i Hercegovinu, pa sve do uvođenja reformi u Turskoj, sudsku vlast vršile su šerijatske sudije ili kadije u ime vladara, koji se smatrao vjerskim i svjetovnim vođom muslimana. Kako je šerijatsko pravo bilo sastavni dio islamske vjere, kadije su spadale u vjerske funkcionere. (Begović, 1936.) U oblasti sudstva, prema Karčiću, tanzimat je uspostavio dvojni sistem šerijatskih i građanskih sudova za administraciju, dvije različite komponente osmanlijskog pravnog sistema: islamskog prava i kodificiranih, pretežno sekularnih normi. Tanzimat je po prvi put uspostavio odvojene institucije za provedbu Šerijata i sekularnog prava. (Karčić, 2004.)

U nadležnosti šerijatskih sudova, kako Sikirić tvrdi, spadali su predmeti za koje su i nakon sprovedenih reformi vrijedili šerijatski propisi. Svaki kotar imao je po jednog kadiju, koji u svojoj kompetenciji kao inokosni sudija sudi po propisima Šerijata. Na njegove presude nije bilo apelacije. U nadležnost predmeta za koje je kadija bio zadužen spadali su predmeti bračnog, porodičnog i nasljednog prava muslimana, zatim bračni i nasljedni sporovi nemuslimana kada stranke zatraže intervenciju kadije ili kada dolazi u obzir javni interes, vakufske stvari i razni predmeti vanparničnog postupka.

Ovakvo stanje u sudovima i sudstvu zatekla je Austrougarska u BiH te je tada odlučeno da će svi zatečeni zakoni važiti dok se ne izdaju novi. Za formalno uređenje sudova u BiH izdat je parnični postupak objavljen 24. aprila 1883. godine. Organizacija i djelokrug šerijatskih sudova uređeni su carskim dekretom od 29. avgusta 1883. godine.

Ova je naredba stupila na snagu 30. oktobra iste godine. Dakle, ovim zakonom, a prema tvrdnjama Sikirića, šerijatski sudovi proglašeni su uredima posebnog statusa, a šerijatske sudije imali su ista prava kao i drugi činovnici. (Sikirić, 1937.)

Austrougarska je dolaskom u Bosnu i Hercegovinu zatekla muslimane kojih nije bilo u njenim drugim provincijama. Njeni redovni sudovi, koje je uvela u BiH, nisu bili osposobljeni, niti kompetentni da rješavaju pitanja koja su tretirala međusobne odnose muslimana i nemuslimana, a posebno pitanja iz oblasti bračnog, porodičnog, nasljednog i vakufskog prava.

Dugi niz godina Zemaljska vlada za BiH bavila se idejom da formira instituciju gdje bi se muslimani obrazovali za šerijatske sudije. Brojni su bili povodi za to, a prema mišljenju dr. Nakičevića najbitnija su dva:

– Šerijatski sudije raspoređeni dekretom sa carskog divana u Istanbulu po BiH nisu sačekali ulazak austrijskih četa, nego su se uglavnom povukli zajedno sa turskom vojskom i

– Austrougarska nastoji da se oslobodi utjecaja arapsko-islamskog svijeta koji su sa sobom unosili povratnici u BiH, obrazovani po centrima širom islamskog svijeta. (Nakičević, 1998.)

Prepiska između Zemaljske vlade i Komisije za vjerska pitanja pri Islamskoj zajednici trajala je od 1881. godine. Rješenje je nađeno u otvaranju Šerijatsko-sudačke škole u Sarajevu, gdje su se na domaćem tlu i pod kontrolom nove vlasti mogli educirati budući kadrovi za šerijatske sudove. Tako je odlukom Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu od 14. maja 1887. godine donesen Štatut o osnivanju (o ustrojstvu) škole za šerijatske suce u Sarajevu.

Zgrada Šerijatske sudačke škole sagrađena je 1887. godine po projektu poznatog arhitekte Karla Paržika u bogatom arapsko-magrepskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih škola islamske umjetnosti. Zgrada je smještena na uzvišenju, što je davalo dojam impozantnosti. Unutrašnjost je bila specifična, s dva atrija, odnosno unutrašnja dvorišta sa šadrvanima. Karakterističan je bio prostor džamije. Ona je u tlocrtu činila krug sa četiri mihraba. Graditelj je mihrabima aludirao na četiri mezheba, pravne škole u islamu, potpuno ravnopravne i priznate, pa su i mihrabi bili postavljeni na četiri strane jednakog odstojanja jedan od drugog. Zgrada je imala dva nivoa i dva ulaza, od kojih je glavni ulaz bio povezan s ulicom dugim stepeništem.

Zgrada Šerijatsko-sudačke škole bila je specifična po drvenoj krovnoj konstrukciji i oslikanim zidovima i stropovima. To nisu bile tipične arabeske kao u drugim objektima orijentalnog tipa, već su to bili crteži pravljeni pomoću šablona. Arhitekta Paržik bio je jedan od najplodnijih graditelja svog vremena. Među njegovim prvim realiziranim projektima i monumentalnim djelima je Šerijatsko-sudačka škola sagrađena 1887. godine u bogatom pseudomaurskom dekorativnom maniru sa elementima i detaljima skupljenim iz raznih regionalnih škola islamske umjetnosti. Kasnije, u njoj je otvoren Muzej grada Sarajeva 1949. godine koji ima arheološku, historijsku, etnografsku i umjetničku zbirku. Ovdje je značajno da se koncept organizacije osmansko-turskih medresa zasniva na principu unutrašnjeg dvorišta, što potiče još iz helenističke arhitekture. Danas se u ovoj zgradi nalazi Fakultet islamskih nauka (FIN).

Nastavit će se…

R: Islamske teme, A: Doc. dr. Sumeja Smailagić, Glas islama 335