Kako koji dan mjeseca Šabana prolazi, u vjerniku jača onaj uzbudljivo lijepi osjećaj iščekivanja nekog vrlo dragog. Poslanik a.s. je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka lijepo dočeka i ugosti svoga gosta!”. Obzirom da Ramazan nije bilo kakav gost, to i ovaj osjećaj iščekivanja nije bilo kakav. Trema i uzbuđenje rastu, pripreme su intenzivnije, a vjernikova briga je da li će spremno dočekati ovog gosta, i ako dočeka – strahuje da se neće obrukati. Kod našeg su Bošnjaka uvijek postojala ta dva prsta obraza kad je musafir u pitanju. Uvijek su se i posebno spremale musafirske sobe i uslovi da se musafir lijepo i ugodno osjeća i da ode sretan i zadovoljan te da sutra punih usta priča sve najljepše o tome kako mu je u gostima bilo. Bogami će i ovaj naš dugo iščekivani gost doći i proći, ali će, kao i svaki drugi, pričati kako mu je u gostima bilo. Međutim, ovaj će pričati Rabbu. Hvaliti se ili žaliti. Blagosiljati ili kuditi. Blago onom na koga se ovaj musafir pohvali, jer je njegova pohvala šefaat. U hadisu stoji da će se post zauzimati kod svoga Gospodara za onoga koji ga je lijepo ispostio i na najljepši način, onako džumretanski, Ramazan ugostio. Zato je mjesec Šaban, koji je u toku, prilika da se još malo za ovaj radosni događaj pripremimo i da ono što nemamo spremimo.

Čak je i Poslanik a.s. u Šabanu poduzimao posebne pripreme za Ramazan, intenzivirajući u njemu svoje ibadete do te mjere da je njegova hanuma, hazreti Aiša, govorila kako on, Alejhiselam, i po cijeli mjesec Šaban posti. Ako je najboljem insanu bila potrebna priprema, nama je onda još potrebnija. Ovo su mubarek trenuci svetih Allahovih mjeseci u kojima je posebno zabranjeno nasilje, nepravda i ubijanje, jer se to, između ostalog, kosi sa duhom ovih priprema. Ono što je ugrozilo ovakav ambijent u našem gradu u mjesecu Šabanu jeste nekoliko nemilih događaja na njegovim ulicama. Kao da šejtan pokušava da nam pokvari osjećaj i užitak, da nas odvrati od ovih priprema i naruši svetost ovih mjeseci. Jedno ubistvo, nekoliko povrijeđenih ljudi, ugrožena sigurnost građana ovoga grada. Kao vjernici se moramo ovom zlu usprotiviti, svoj glas dići i nasilnike osuditi, kao i odgovorne za sijanje smutnje i nereda. Želimo da ovaj grad miran i siguran dočeka mjesec Ramazan te da takav i ostane, a da narod u njemu bude zadovoljan i bezbjedan. Nadati se je da će nas Allah dž.š. Svojom milošću u Ramazanu obasuti te da će nam stanje popraviti. Da bi se adekvatno pripremili za nastupajuće mubarek trenutke, činimo dovu Allahu dž.š. da dočekamo mjesec Ramazan i zaslužimo milost i oprost.

Priča Enes r.a. da je Allahov Poslanik s.a.w.s, kada bi nastupio mjesec Redžep, govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u Redžepu i Šabanu i daj da dočekamo Ramazan.“ (Ahmed i Taberani) Prenosi se, takođe, da su prve generacije muslimana po nekoliko mjeseci prije Ramazana ponavljali ovu dovu i strahovali da neće doče[1]kati ovu veliku blagodat, a onda su po nekoliko mjeseci poslije Ramazana Allaha molili da im ukabuli. Zamislimo koliko je onih koji ovaj Ramazan nisu doživjeli, a nama se pruža prilika da ga dočekamo, da ga u postu provedemo i da nam se Allah smiluje, oprosti nam grijehe i oslobodi nas od vatre. Onaj ko ne iskoristi Ramazan i ne zasluži Allahovu milost u njemu – sam je sebi kriv i niko mu na Sudnjem danu neće moći pomoći. Radujmo se ovom posebnom gostu, jer u ovom mjesecu se zatvaraju vrata Džehennema, otvaraju vrata Dženneta, a dobra djela mnogostruko vrednuju.

Allah dž.š. je rekao u hadisi kudsiju: „Post je Moj (isključivo radi Allaha) i Ja za njega nagrađujem posebnom nagradom.” Planirajmo unaprijed kako da provedemo Ramazan, i to na način gdje će najviše biti mjesta za ibadete, a najmanje za besposlice. Planirajmo da što više: proučimo Kur’ana, klanjamo nafi[1]le namaza pored obaveznih, zikrimo, dovimo, udjeljujemo sadaku, kajemo se Allahu i zahvaljujemo Mu na svim blagodatima, čitamo islamsku literaturu itd. Najbitnije od svega za uspješno proveden Ramazan jeste da napravimo dnevni plan naših aktivnosti, počev od ustajanja na sehur, pa do lijeganja u postelju. Ima onih koji se za Ramazan pripremaju više fizički, a manje psihički, tj. duhovno. Pune se fri[1]žideri i zamrzivači, špajzevi i ostave raznim na[1]mirnicama, a takvima ne pada na pamet da se snabdiju vjerskom literaturom, pa da je iščitavaju, niti da se naoružaju imanom i takavalukom, pa da putem ibadeta traže Allahovu milost. Dočekajmo Ramazan s pokajanjem od naših grijeha i čvrstom odlukom da se nikada više na vratimo na njih. “I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.” (En Nur, 31) Susretnimo ga novom stranicom u našem životu: s tevbom, s čvrstim slijeđenjem sunneta Poslanika s.a.w.s, s dobročinstvom prema našim roditeljima i famliji, komšijama i siromašnima te jačanjem naše veze sa braćom i sestrama u islamu. Takođe je bitno da očistimo naše duše i osvje[1]žimo naše znanje o pitanjima Ramazana razumi[1]jevanjem ramazanskih propisa. Ne zanemarimo pozivanje u našu vjeru, upu[1]ćivanje na dobro, a odvraćanje od loših djela. Pozivajmo našu braću i sestre muslimane da prakticiraju post, da uče Kur’an, da klanjaju namaz, daju zekat, sadekatu-l-fitr itd. U hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, navodi se: “Tako mi Allaha, da Allah uputi preko tebe samo jednog čovjeka, bolje ti je od najbo[1]ljeg blaga.” (Muttefekun alejhi)

U toku Ramazana bi trebali što je moguće više da se družimo i zijaretimo, da jedni druge na if[1]tare pozivamo, jer onaj ko nahrani postača ima nagradu tog postača, a i nagradu za svoj post. Naposljetku, znat ćemo da su nam ibadeti u Ramazanu primljeni, kabul, samo ako iz njega izađemo bolji ljudi i jači vjernici, sa više moralnih vrijednosti i kvaliteta, a manje loših navika i hrđavih djela. Prenosi Selman, radijallahu anhu: – Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam se obratio na kraju mjeseca Ša’bana, rekavši: “Ljudi, dolazi vam veliki, mubarek mjesec. U njemu je noć vrjed[1]nija od hiljadu mjeseci. Allah, dželle še’nuhu, je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, dželle še’nuhu, u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je Džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez umanjenja nagrade postaču.” Tada ashabi rekoše: “Poslaniče! Nismo svi u mogućnosti nahraniti postača!?” Muhammed, ssallallahu alejhi we sellem, reče: “Ta nagrada pripada i onome kod koga se po[1]stač omrsi hurmom, gutljajem vode ili gutljajem mlijeka. To je mjesec čiji je početak milost, sredi[1]na oprost, a kraj oslobađanje od vatre. Ko olakša svome podčinjenom u tom mjesecu, Allah, dželle še’nuhu, će mu oprostiti grijehe i osloboditi ga od vatre. Nastojte u ovom mjesecu činiti četiri stvari; dvije sa kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo i dvije koje su vam neophodne. Dvije stvari kojima ćete steći Allahovo, dželle še’nuhu, zadovoljstvo su: šehadet (svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, dželle še’nuhu) i da od Njega tražite oprost. Dvije druge stvari koje su vam neophodne jesu: da Allaha, dželle še’nuhu, molite za Džennet i tražite zaštitu od vatre.