PITANJE: Obzirom da se bliži početak Nove 2012. godine i sve ono što se čini povodom njenog dočeka, želio bih da Vas zamo lim da još jednom ukažete kakav odnos vjernika treba biti prema ovom prazniku? ODGOVOR: Allah dž.š. je čovje čanstvo stvorio od jednog čovje ka i jedne žene, podijelio ljude na različita plemena i skupine, uči nio da se međusobno razlikuju po svojoj vjeri, kulturi, boji kože, na ciji i slično; slao im Svoje poslani ke da ih upute istini i spasu; obja vio im Svoje Kitabe koji su ljudima bili putokaz i vodič za postizanje uspjeha, sreće i spasa na ovom i budućem svijetu. Stoga, sve razlike koji postoje među ljudima ne treba tragično shvatati, već ih treba razu mjeti kao Božji dar i milost prema čovječanstvu, kao podsticaj za me đusobo upoznavanje i zbližavanje. Međutim, u praksi se, nažalost, dešava drugačije. Mnogi afirmativ no i pozitivno govore o razlikama među ljudima, njihovim kultura ma, ali aktivno rade na ostvarivanju uticaja na pripadnike druge vjere, nacije, kulture, sa ciljem nameta nja svojih vrijednosti. Drugim ri ječima, postoji trajna težnja za asi milacijom onih koji ne pripadaju većinskom narodu, kako je to kod nas slučaj. Uzvišeni Gospodar je svakom narodu dao određene dane, ili ih je određeni narod sam izabrao, koji su za njega važni, kojima se radu je i na poseban način ih obilježa va, te se smatra nasiljem i diskrimi nacijom uskraćivati pravo jednom narodu da ima i gaji svoju vjeru i kulturu, a nametati mu ono što nije njegovo, što pripada nekome drugom. Upravo je Nova godina o kojoj govorimo jedan takav primjer. Pripadnici različitih vjera i kul tura su izabrali svoj način raču nanja vremena, tako da muslima ni vrijeme računaju prema lunar- nom, dok kršćani to čine prema solarnom kalendaru. Jedni su za početak računanja uzeli rođenje Isa a.s. (Isusa), dok su drugi uzeli neke druge datume, a muslimani su uzeli Hidžru. Tako su pripadni ci islama prije nekoliko dana doče kali svoju Novu 1433. hidžretsku godinu, a kršćani će, i drugi koji ih u tome slijede, uskoro obilježiti Novu 2012. godinu od Isaovog a.s. (Isusovog) rođenja i sjetiti se svo- jih svetaca, tj. Svetog Nikole, koji se pojavljuje u liku Djeda Mraza kako bi ispunio želje djeci i podije lio im poklone. Međutim, Svetom Nikoli, tj. Djedu Mrazu se ne raduju samo kršćani i njihova djeca, već se ovom kršćanskom svecu raduju i musli- mani sa svojom djecom, ne znajući da on njima ne pripada, jer su ih u školi učili da on pripada svima, da mu se svi trebaju radovati i tražiti da im ispunjava želje, isto kao što se to čini i sa drugim vjerskim au toritetima, poput Svetog Save. Dakle, svjesno se muslimani ma, posebno njihovoj djeci u školi, podmeće ovaj kršćanski praznik kao svoj, nameće Sveti Nikola, tj. Djed Mraz kao dobročinitelj, a rezultat svega toga bude njegovo prihvatanje i poistovjećivanje sa onima kojima on pripada. Tako se dešava da i muslimani u svojim ku ćama kite jelke, a isto se dešava i sa njihovim čaršijama i mahalama. Uvijek se poneko postara da „do vede“ Djeda Mraza sa njegovim kočijama kako bi ga vidjela djeca i bila u prilici da se sa njim fotogra fišu. U zadnje vrijeme je sve više ugostiteljskih objekata koji nude da se kod njih, uz muziku, igru i alkohol, dočeka „najluđa noć“. To čine i veliki gradovi i centri, koji na gradskim trgovima doče kuju Novu godinu, poput Beogra da, Novog Sada itd., čije većinsko stanovništvo pripada vjeri kojoj pripadaju Sveti Nikola i Nova go dina, a odnedavno to čini i naš grad Novi Pazar koji ne želi zaostajati u odnosu na druge gradove Srbi je, tako da Gradska uprava ne škr tari da odriješi kesu, bez obzira na krizu, i plati pjevačima iz zemlje i inostranstva da dođu u Novi Pazar za Bajram ili Novu godinu i razga le srca Pazaraca, kako ne bi osjetili kompleks niže vrijednosti u odno su na Beograđane ili Novosađane, a uz to i kako bi se iskoristila broj nost prisutnih sa slike da bi orga nizatori mogli da potvrde svojim mentorima u Beogradu da je narod uz njih i da imaju najveću podršku u Sandžaku. Sve navedeno da nije tužno bilo bi smiješno, ali smijehu nema mje sta jer se radi o ozbiljnim projek tima koji imaju svoj cilj, koji nisu onako sami od sebe i sami za sebe, već imaju itekako veliku cijenu koju je narod plaćao i još uvijek plaća. Prethodno pomenute stva- ri i mnoge druge su potvrda du gogodišnje težnje da se pripadnici islama na ovim prostorima odre knu i okrenu leđa svojoj vjeri, te da se pod izgovorom borbe za bolju budućnost i integracije ostvari nji- hova asimilacija, to jest prihvata nje vjerskih i kulturnih vrijednosti koje pripadaju drugima. Imajući u vidu da je svaki čovjek najprije odgovoran za sebe i svoju porodicu, svako je dužan poduzeti mjere zaštite koje su njemu dostu pne kako bi sačuvao sebe i svoju porodicu od napuštanja svoje i pri hvatanja tuđe vjere. Naravno, ove riječi mogu biti različito shvaćene i tumačene. Neko će me možda op tužiti za govor mržnje i sl., među tim, to je očekivana reakcija onih kojima se stane na put realizaci je njihovih interesa. Svi oni koji ma ove riječi budu smetale ili ih bude negativno komentirao potvr đuju da su sastavni dio mehaniz ma koji radi na realizaciji projekta asimilacije i pokrštavanja muslima na na ovim prostorima, istina, ne putem sile, već mirnim putem, uz muziku, igru i veselje, koji trebaju poslužiti kao anestezija prilikom nekog hirurškog zahvata. Stoga, muslimanima nije mje sto u kafanama, restoranima, niti na trgovima gdje se dočekuje Nova godina; Djeda Mrazu i njegovim kočijama i poklonima nije mje- sto u našim domovima; naše kuće nisu prostor koji se ukrašava jel kama i svjetiljkama, već je njihov ukras naš namaz, zikr i Kur’an, a sve prethodno pomenuto pripada našim komšijama. Mi to trebamo znati, poštovati i njima čestitati.

Glas islama, 225, R: Pitanja i odgovori, A: Dr. Rešad ef. Plojović