Bilježi se od Zejda b. Sabita, r.a., da je Vje rovjesnik, s.a.v.s., rekao: Onoga koji ima namjeru da ostvari Ahiret Allah učini po stojanim, srce mu ispuni bogatstvom i dunjaluk mu se pokori i protiv svoje volje. Onoga, pak, koji ima namjeru postići uspjeh na dunjaluku, Allah učini rastrojenim i siromaštvo mu učini velikim u očima i od dunjaluka može ostvariti samo onoliko koliko mu je Allah propisao. Bilježi se od Esveda b. Kajsa da je rekao: „Čuo sam Džunduba da je rekao: ‘Omer, r.a., je ušao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., i zatekao ga da sjedi na hasuri. Na čelu mu se ogledao trag hasure. Omer je zaplakao, a Vjerovjesnik, s.a.v.s., upita ga: Zašto plačeš, Omere? On odgovori: ‘Na um su mi pali kisra (perzijski vladar) i kajsar (bizantijsi vladar) i dunjalučko bogatstvo i blagodati koje njih dvojica uživaju, a ti si Allahov poslanik i na tvome čelu je trag nažuljanosti od hasure.’ Vjero vjesnik, s.a.v.s., reče mu: To su ljudi kojima je dato da uživaju na dunjaluku, a nama je uživanje odgo đeno za Ahiret.“ Bilježi se izjava Hasana Basrija: „Tragao sam za hutbom Vjerovjesnika, s.a.v.s., koju je učio četiri godine, svake džume, ali je nisam mogao naći. Onda sam čuo da je posjeduje jedan ensarija. Otišao sam kod njega. To je bio Džabir b. Abdu llah, r.a., i pitao sam ga: Da li si čuo Vjerovjesni kovu, s.a.v.s., hutbu koju je učio četiri godine, svake džume? On odgovori: ‘Jesam, čuo sam ga da kaže: Ljudi, svaki od vas ima oznake, pa slijedi te ih, i svaki od vas ima svoj cilj i kraj, pa zadržite se na tome. Čovjek živi između dva straha: između prošlosti, za koju ne zna kako će mu je Allah obra čunati, i između budućnosti, koja je pred njim i ne zna što mu je Allah dosudio u njoj. Neka se čovjek potrudi da sam zaradi za sebe, da od svog života iskoristi ono što će mu vrijediti poslije smrti, svoju mladost da iskoristi za starost, od dunjaluka da uzme ono čime će se koristiti na Ahiretu. Dunjaluk je stvoren za vas, a vi ste stvoreni za Ahiret. Tako mi Onoga Koji upravlja mojim životom, poslije smrti nema zadovoljštine, niti poslije dunjaluka ima nekog drugog boravišta osim Dženneta ili Dže hennema. Ja rekoh svoje riječi i molim Allaha da oprosti i meni i vama.’“ Bilježi se da je Sehl b. Abdullah Tusteri dijelio svoj imetak na Allahovom putu. Njegova majka i braća su otišli Abdullahu b. Mubareku i, žaleći se na njega, rekli: „Ovaj čovjek ne ostavlja ništa za sebe i bojimo se da će osiromašiti.“ Abdullah je htio da im pomogne, pa je otišao Sehlu. Ovaj ga je pitao: „Oče Abdurrahmanov, šta misliš o čo vjeku koji živi u gradu, a kupio je sebi imanje na selu? Hoće da napusti grad, da bi živio u svojoj kući na selu. Da li bi išta od onoga što ima osta vio u gradu, a to mu je potrebno i na selu?“ Ab dullah odgovori: „Ne bi ostavio ništa.“ Znači, ako bi želio da ode i preseli se na selo, ne bi u gradu ostavio ništa. Tako i onaj koji hoće da se preseli na Ahiret, na dunjaluku neće ostaviti ništa.“ Razuman čovjek će se zadovoljiti neophod nim potrepštinama na dunjaluku i neće se pre davati sakupljanju imetka, nego će se truditi da stekne Ahiret. To je kuća vječnog boravka i uži vanja, a dunjaluk je kuća prolaznosti i nestanka.

Dunjaluk vara i obmanjuje. Džuvejbir prenosi da je Dahhak rekao: „Kada je Allah spustio Adema i Havvu na Zemlju i kada su osjetili dunjalučki miris, izgubili su miris Dženneta. Zbog toga su četrdeset dana bili u ne svijesti. Omamio ih je dunjaluk.“ Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., re kao: Ne mogu se načuditi čovjeku koji vjeruje da postoji vječno prebivalište, a trudi se da stekne ono koje je prolazno. Prenosi se da je neko pitao Ibrahima, a.s: „Zbog čega te Allah uzeo za Svoga prijatelja (ha lila)?“ On je odgovorio: „Zbog tri osobine.

•Prva, nikada nisam birao između dvije stvari, a da nisam izabrao ono što je Allahovo, a zapostavio ono drugo.

• Druga, nisam se sekirao za svoju opskr bu, jer se Allah obavezao da će mi je dati.

•Treća, nikada nisam ni ručao ni večerao bez gosta za sofrom.“ Bilježi se da je Jahja b. Muaz, rekao: „Razuman i dobar će učiniti troje i neće pogriješiti: • ostavit će dunjaluk prije nego što dunja luk ostavi njega,

•izgradit će i srediti svoj kabur, prije nego što ga nastani i

•zadovoljit će svoga Stvoritelja prije nego što se sretne s Njim.“ Prenosi se od Alije b. Ebi Taliba, r.a., da je re kao: „Ko objedini šest svojstava, ispunio je sve potrebno da ostvari Džennet i izbjegne Dže hennem: • prvo je da spozna Allaha i da Mu se po korava, • da upozna šejtana i da mu se odupre, • da upozna istinu i da je slijedi,

•Da upozna neistinu i da je izbjegava, • da upozna dunjaluk i odbaci ga i • da upozna Ahiret i stremi mu.“ Od Jahjaa b. Muaza se bilježi da je rekao: „Du njaluk je oranica Gospodara svjetova. Ljudi su na njemu posijani, smrt to pokosi, a Melek smrti pokupi. U kaburu se to osuši i pripremi za vršid bu, na Kijametskom danu se izvrše, a Džennet i Džehennem su skladište.“ Jedni će u Džennet, a drugi u Džehennem. (Eš-Šura, 7) Prenosi se da je Isa, a.s., rekao: „Čudno je to što radite na dunjaluku, a imate opskrbu na njemu i kada ne biste radili, a ne radite ništa za Ahiret, na kojem nemate osigurane nikakve opskrbe, ako je ne zaradite.“ Neki mudrac je rekao: „Tražili smo četiri zado voljstva, ali smo pogriješili put: • tražili smo bogatstvo u imetku, a ono je bilo u zadovoljstvu onim što se ima; • tražili smo opuštenost (rahatluk) u mnoštvu, a uvidjeli da je ona u malom; • tražili smo počasti kod ljudi, a vidjeli da su one u takvaluku • i tražili smo uživanje u hrani i odijevanju, a vidjeli da je ono u čestitosti i islamu“

Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Ko osvane, a dunjaluk mu bude najveća briga, Allah će mu obavezati srce trima nedaćama: • brigom, koja ga neće nikada napustiti; • zauzetošću, koje se nikada neće moći osloboditi • i siromaštvom, kojeg nikada neće moći zadovoljiti. Prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: Uzviše ni Allah je rekao: „Moj rob, vjernik, se raduje kada mu podarim malo od dunjalučkih dobara, a to ga udaljava od Mene. Tužan je kada mu uskratim dunjalučka dobra, mada ga to približava Meni. Onda je Poslanik, s.a.v.s., proučio ajet: Misle li oni – kada ih imetkom i sinovima pomažemo, da žurimo da im neko dobro učinimo? Nikako, ali oni ne opažaju. (El-Mu’minun, 55-56) Molim Allaha dž.š. da nam podari Svoju mi lost i svoj oprost, da nam omili ibadete, da očisti naša srca od svih vrsta širka, i drugih prljavšti na, da samo Njemu robujemo i samo od Njega pomoć tražimo, da nas spasi od vatre i sastavi u Džennetu. Amin!

Glas islama, 240, R: Ahlak, A: Ifet Aličković