U srijedu, 4. septembra 2013. godine, na Trgu Gazi Isa-bega Ishakovića okupilo se nekoliko stotina građana Novog Pazara koji su skupa u koloni pješke krenuli put Hadžeta da zajedno prouče Jasin i dovu za stradale Bošnjake. Uz tekbire, predvođeni glavnim muftijom Muamer-ef. Zukorlićem i brojnim imamima, i ove godine Bošnjaci Sandžaka dokazali su da ne zaboravljaju šehide Hadžeta. Na vakufu „Mearif“ Jasin je proučen, a zatim je uslijedilo obraćanje Glavnog muftije. Nakon zahvale Uzvišenom Gospodaru, Muftija je poselamio skup i naglasio da je ovo još jedan dokaz da Bošnjaci nikada neće zaboraviti one koji su nepravedno ubijeni i da će se 4. septembar obilježavati kao Dan šehida, bez obzira na vremenske uslove i negodovanje onih koji su slali žandarmeriju da spriječi ovakva okupljanja. „Ova grupa ljudi ovdje predstavlja simbol časti ovoga naroda i ova grupa ljudi danas ovdje predstavlja ovjeru mogućnosti naše budućnosti. Uzvišeni Gospodar kaže: ‘Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe’ i zapravo uvijek je najkvalitetnije ono što nije tako masovno i ono što nije većinsko.“ Prisutni na Hadžetu su dokazali da se ne žele odreći onih od kojih nemaju materijalne koristi. Oni su pokazali teži put svog opstanka jer ne žele zaboraviti svoju prošlost, a lakše je poći za onima koji su živi i koji su na vlasti, pa nude razne privilegije. „Oni su na ovom mjestu položili svoje kosti, ni krivi ni dužni, samo zato što su bili muslimani i Bošnjaci, ali ne samo zato, već i što su bili odluč[1]ni da brane svoje vrijednosti.

Ovdje nisu ubijani Bošnjaci s „repa“ već probrani Bošnjaci. Ovdje su pokopani prvaci Bošnjaka!“ Na Hadžetu je presuđeno Bošnjacima jer su tadašnji vlastodršci smatrali ako ubiju prvi red i eletu da muslimani neće imati šansu za opsta[1]nak. Ubili su prvi red, a drugi i treći je iselio sa ovih prostora. Ostali su oni iza četvrtog reda i pravo je čudo kako su oni opstali, ali ovim svije[1]tom vlada veća Sila, Onaj koji sve određuje. „Dušmani su kazali zatrijet će se ovdje še[1]hadet, zatrijet će se ovdje sve što je bošnjačko i muslimansko, ali se nije zatrlo. Evo nas danas ovdje, glasno i jasno svjedočimo da postojimo, svjedočimo da smo Allahovom dž.š. pomoći ob[1]novili i svoj prvi, i svoj drugi i svoj treći red, u punoj snazi odlučnosti, sa svojim zbijenim safom, sa jasnom kiblom, sa jasnim ciljem, vjerom, identitetom vjerskim i nacionalnim, nikada odlučniji da niti jednu vrijednost našu ne ostavimo. I znajte, braćo i sestre, oni koji su spremni da olako zaborave nevine žrtve svojih predaka – nemaju budućnost.“ – istakao je Muftija.

On je naglasio da onome ko zaboravi ko mu je dželat, ponovo se može ponoviti i Hadžet, i Srebrenica i Štrpci. Moramo učiti svoju djecu historiju ne zato da bi se svetili, već da ne bi zaboravili, da se i njima ne dogodi nešto slično. Muftija se prisutne podsjetio na one koji najavljuju Novom Pazaru novi Vukovar, a Sjenici Srebrenicu te napomenuo da su prošla vremena svih dželata, od Pećanca do Miloševića, a da ova generacija spava sa jednim okom otvorenim. „Niko ne može ubijediti ovaj narod da mu je prijatelj onaj koji sa svoje ministarske pozicije svakodnevno radi da zaštiti Ratka Mladića, Karadžića i njihove porodice. A gdje mu je obaveza da se zapita šta je sa porodicama žrtava na Hadžetu, Štrpcima i Sjeverinu? Naprotiv, oni se toga odriču“ – napomenuo je Muftija. Preko 2000 stradalih na Hadžetu položilo je svoje živote da bismo mi danas preživjeli. Ili kako Muftija reče: „Oni su položili svoje kosti u temelje naše slobode i naše budućnosti!“ Muftija je sa ovog časnog mjesta upozorio prisutne da se klone munafika, osvrnuvši se na povijest Poslanika a.s. Prvo su ga napadali javno, a onda izdavali tajno, a odlike licemjera su kako Poslanika.s. reče: „Kada govori laže, kada obeća ne ispuni, kada mu se nešto povjeri on iznevjeri.“ „Kod koga primijetite ove osobine sklonite ga se da vas ne zarazi i tako ćete se zaštititi. Jedina dobra stvar kada se pojavi munafikluk jeste da je pobjeda blizu, jer munafici se razmnožavaju kada je pobjeda blizu da bi se umiješali u po[1]bjednike. Kad je pobjeda daleko oni bježe, nema ih nigdje.

Samo treba da ih prepoznamo i da se spasimo virusa.“ Ni prava Bošnjaka nisu zaboravljena, jer bez prava ne možemo opstati. Muftija je govorio otvoreno pitajući javno: „Može li kuća biti mirna ako su ukućani nemirni? Ne može, naravno. Zato očekujemo od aktualnih vlasti da otvore novu stranicu, i za njihovo i za naše dobro, kao i za dobro države koju vode. Bez obzira na naš broj i kapacitete, mi od naših ideala i slobode, autonomnosti vjere, nacije i životnog prostora nećemo odustati, a u tome ćemo, ako Bog da inšAllah, do kraja uspjeti“ – zaključio je Muftija. Na kraju, dovu za duše šehida proučio je pomoćnik muftije za južni Sandžak i da’vu hfz. Abdurrahman-ef. Kujević.

Glas islama, 246, R: Analize, A: Nermina Rebronja