Neinformiranost u doba informacija

Pribojski kraj kroz vijekove
June 8, 2024
Prva Šerijatsko-sudačka škola (1887-1937) na Balkanu (1. Dio)
June 8, 2024

Neinformiranost u doba informacija

 

 

 

Živimo u vremenu konfuznih situacija. Ljudima se nameće veliki broj pitanja na koja često ne dobijaju odgovore. Pitanja počinju od iskušenja na ličnom planu. Vjernik koji je shvatio suštinu mudrosti vjere, blagodati koje uživa i utjehu koju mu pružaju Kur’an i Sunnet, bez većih poteškoća izlazi na kraj sa iskušenjima i lahko nalazi odgovore. Međutim, kao što rekoh, živimo u čudnim vremenima. Ovo vrijeme nazivamo „informaciono doba“, ali kao da imamo pristup svim informacijama osim o suštini Allahove vjere. Iako je Kur’an poslat kao lijek, ne znamo kako da ga iskoristimo da prebrodimo razna iskušenja.

Teška pitanja – šejtanove vesvese

U teškim vremenima šejtan napada svime što ima na raspolaganju, ne bi li nagovorio insana da se odrekne obožavanja Allaha i okrene obožavanju šejtana. Neko se razboli i smjeste ga u bolnicu. U toj samoći i muci, guši se u poplavama mračnih misli, dok preispituje svrhu vjere, sudbinu, pa čak i sāmo vjerovanje u Allaha. Kada ljudima krene loše na poslovnom planu, kada imaju užasan brak, kada se muče sa ispitima na fakultetu i u raznim drugim situacijama, vrlo lahko dovode u opasnost svoj iman pitanjima: „Zašto mi se ovo dešava? Zar je ovo pravedno? Čime sam zaslužio ovakvo iskušenje?! Neprestano sam činio dove, ali mi ih Allah nije uslišao. Kao da sam prepušten sam sebi. Cijelog Ramazana sam ibadet činio i dove upućivao Allahu da mi izliječi dijete, ali moje dijete je i dalje bolesno…“

Povrh ovih teških pitanja, tu su i dešavanja na globalnom planu. Skoro kao po pravilu, svi ratovi danas dešavaju se u muslimanskim zemljama, djeca ostaju bez roditelja, ili i ona budu pobijena u strašnim masakrima. Ubijanja su dostigla stepen ispunjenja Vjerovjesnikovog predskazanja, kada je rekao: „Doći će vrijeme kada ubica neće znati zašto ubija, niti će ubijeni znati zašto je ubijen.“ To dovodi mnoge muslimane da, osim velikog broja pitanja o ličnoj situaciji, postavljaju pitanja o Allahovim odlukama u vezi sa trenutnom situacijom u svijetu: „Zašto se dešavaju ova ludila? Zašto samo nedužni pate na ovom svijetu? Gdje je tu Allahova milost?“ Nije da ne činimo dove. Naprotiv, džamije širom svijeta pune su u zadnjim trećinama noći, ljudi mole Allaha da popravi stanje muslimana, da im pomogne ma gdje bili, da ojača vjernike, a oslabi neprijatelje islama. Međutim, čini se da su neprijatelji islama sve jači, a muslimani sve slabiji, neprijatelji su sve efikasniji u prolijevanju muslimanske krvi. Pod najezdom tih pitanja, neki muslimani postaju isfrustrirani sopstvenom vjerom. Frustracija dovodi do odustajanja od dove, uz komentar: „Zašto da činim dove kada se ne primaju, kad se ništa ne mijenja?“

“Plodovi” frustracija

Ovo nisu izolirani slučajevi, već veoma čest problem. Taj problem može za rezultat imati nekoliko situacija. Neki ljudi nakon frustracije prestanu činiti dovu, ili ostave čak i namaz. U opisu namaza, Uzvišeni Allah je rekao da je on zaštita:

„Namaz, zaista, odvraća od razvrata i svega što je loše.“ (El-Ankebut, 45)

Čovjek koji ostavi namaz, svjesno ili nesvjesno obožava šejtana, tj. podložan je svim vrstima zala koji ga okružuju.

Druga vrsta ljudi su oni koji ne idu tako daleko. I pored brojnih nedoumica, ipak obavljaju namaz i koliko-toliko drže se vjere. Međutim, to „koliko-toliko“ znači „jedva, sa poteškoćama“. S mukom obavljaju namaze. Svaki namaz im je posebna borba. Neki ljudi su u toliko lošem stanju da im smeta duži boravak u džamiji. Ako ostanu duže nego što su planirali, osjećaju se nelagodno. Takvih je mnogo, ogroman broj. O njima ne mislim ništa loše, čak smatram da su oni, uglavnom, dobri ljudi. Međutim, smatram i da su u njihovom vjerovanju neki temelji poljuljani, a ideje, koncept vjere i osjećanja prema vjeri veoma oštećeni. Zbog cijele zbrke u njihovim glavama i srcima često idu do samog ruba zablude.

A: Autor: Nouman Ali Khan, Preveo: Senad Redžepović, Glas islama 335