Aiša r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Ne sprovodite šeriatske kazne nad muslimanima dokle god možete. Ako muslimanu ikako nađete izlaza – oslobodite mu put. Bolje je imamu (vlastima) da pogriješi u oproštaju, nego li da pogriješi u kazni!“ (Sahih, Mustedrek, Hakim, br. 8163; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 16839-18073; Šerhu es-Sunneh, Begavi, 10/330; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29094; Sunen Darekutni, br. 3097)

Alija r.a. kaže: „Čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s. kako govori: – Koliko se može, ne sprovodite šeriatske kazne!“ (Sunen Darekutni, br. 3098) Abdullah b. Mes’ud, Mu’az b. Džebel, ‘Ukbe b. Amir el-Džuheni r.a. kažu: „Ako ti nije kristalno jasan zločin – odloži kaznu koliko god možeš!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29086; Sunen Darekutni, br. 3099) Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s. rekao: „Ne sprovodite šeriatske kazne (el-hudud), ako ikako ima načina za to!“ (Da’if. Musned Ebu Ja’ala, br. 6618) Abdullah b. Mes’ud r.a. je rekao: „Ne sprovodite šeriatske kazne i smrtnu kaznu nad Allahovim robovima sve dok ima načina za to!“ (El-Mu’udžem el-Kebir, br. 9580)

Omer b. el-Hattab r.a. je rekao: „Da obustavim sprovedbu šeriatskih kazni zbog sumnji draže mi je nego li da ih sprovedem u sumnji!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29085) E’ameš prenosi od Ibrahima: „Uvijek su govorili: – Ne sprovodite šeriatske kazne nad Allahovim robovima sve dok ima načina za to!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29088) Zuhri je rekao: „Obustavljaj sprovedbu šeriatske kazne zbog ikakve šubhe – sumnje koja se javi!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29089) Ebu Va’il prenosi od Abdullaha r.a. da je rekao: „Obustavljajte sprovedbu smrtne kazne i bičevanja nad muslimanima koliko god se to može!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29090) Ibnul-Munzir kaže: „Svi koji se smatraju ulemom – učenjacima složni su na tome (idžma’) da se šeriatske kazne obustavljaju i ne sprovode ako postoji bilo kakva šubha – sumnja po pi[1]tanju određenog nedjela, shodno hadisu Allahovog Poslanika s.a.w.s. koji kaže: „Obustavite sprovođenje šeriatskih kazni zbog postojanja sumnji – šubuhat!“ (Pogledaj: Menziletul-Sunne fil-Tešri’, 1/36) Imam el-Sujuti el-Šafi’i kaže: „Šeriatske kazne se obustavljaju i ne izvršavaju ako ima ikakvih sumnji (šubhi) shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s. koji kaže: – Ne sprovodite šeriatske kazne nad muslimanima dokle god možete. Ako muslimanu ikako nađete izlaza – oslobodite mu put. Bolje je imamu (vlastima) da pogriješi u oproštaju, nego li da pogriješi u kazni!“ (Sahih, Mustedrek, Hakim, br. 8163; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 16839-18073; Šerhul-Sunneh, Begavi, 10/330; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29094; Sunen Darekutni, br. 3097) Šubha – sumnja se dijeli na tri vrste: a) Šubhetul-fa’il: sumnja koja se našla kod izvršioca nedjela poput čovjeka koji je spavao sa ženom misleći da je bila njegova žena. b) Šubhetul-mehal: sumnja vezana za sami čin, npr. da čovjek, koji je spavao sa određenom ženom, posjeduje istu, ili je u pitanju robinja koja ima više vlasnika ili je u pitanju robinjamukateba, ili robinja-majka njegovog djeteta, ili robinja koja mu je haram. c) Šubhetul-tarik: sumnja načina – pravca, tj. koja je došla kao dozvola od strane mudžtehida, tj. da je neki čin halal kod određene uleme, a haram kod druge, poput mut’ah braka, braka sklopljenog bez dozvole staratelja, ili bez svjedoka, kao i svako sklapanje braka u vezi kojeg se islamska ulema razilazi, kao i pijenje alkohola radi liječenja, iako je jače mišljenje da je u pitanju haram, zbog šubhe razilaženja uleme po tom pitanju. (Pogledaj: El-Ešbah vel-Neza’ir, 1/236)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje kaže: „Naša vjera daje prednost dobročinstvu prema ljudima i opraštanju nad ružnom ophođenju prema njima i osveti, shodno hadisu Allahovog Poslanika s.a.w.s. koji kaže: „Ne sprovodite šeriatske kazne nad muslimanima dokle god možete. Ako muslimanu ikako nađete izlaza – oslobodite mu put. Bolje je imamu (vlastima) da pogriješi u oproštaju, nego li da pogriješi u kazni!“ (Sahih, Mustedrek, Hakim, br. 8163; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 16839-18073; Šerhul-Sunneh, Begavi, 10/330; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29094; Sunen Darekutni, br. 3097)“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh, 4/209)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje kaže: „Svako dobro je u slijeđenju naših dobrih prethodnika (seleful-salih), i što više se upoznavati sa hadisom Allahovog Poslanika s.a.w.s., uz duboko razumijevanje istih (tefekkuh), Allahovog užeta se čvrsto držati, kao i svega onoga što vodi zajedništvu (džema’at) i jedinstvu (ulfeh), uz klonjenje od svega onoga što nas vodi razilaženju (hilaf) i razbijenosti (furka), izuzev ako je u pitanju kristalno jasna stvar za koju nam Allah dž.š. i Njegov Poslanik s.a.w.s. kazuju da je se klonimo – takvo što je dobrodošlo! Ali, ako je u pitanju sumnjiva stvar – da li se zbog određenih riječi ili djela kažnjava neko ili ne – obaveza nam je izostaviti kaznu, shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s. koji kaže: „Ne sprovodite šeriatske kazne nad muslimanima dokle god možete. Ako muslimanu ikako nađete izlaza – oslobodite mu put. Bolje je imamu (vlastima) da pogriješi u oproštaju, nego li da pogriješi u kazni!“ (Sahih, Mustedrek, Hakim, br. 8163; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br. 16839-18073; Šerhul-Sunneh, Begavi, 10/330; Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br. 29094; Sunen Darekutni, br. 3097)

Ovo će se pogotovu odnositi na pitanja koja nas mogu povesti velikom zlu, ili razbijanju Ehli-Sunneta vel-džema’ata. Zlo koje nastaje u ovakvom razilaženju mnogo je veće od zla koje nastaje kod određenih ljudi u sekundarnim pitanjima vjere!“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 6/505; Muntehab min Kutubi Šejhil-Islam, El-Sekkaf, 1/183) Šejh Ibnu Baz kaže: „Predstavnicima muslimana (vulatul-umur), ulemi i emirima obaveza je da obustavljaju sprovođenje šeriatskih kazni ako naiđu na šubhu – sumnju koja je u uskoj sprezi sa određenim zločinom, pa ako kod ha[1]kima – sudije/vladara kazna ne počiva na kristalno jasnim dokazima, bez postojanja ikakve šubhe – sumnje, šeriatska kazna se neće sprovoditi i zadovoljit će se manjom kaznom ta’azira kojom se može uticati na počinjeno zlo, dok se propisana kazna neće sprovoditi, poput kamenovanja oženjenog bludnika, ili bičevanja neoženjenog bludnika, ili odsijecanja ruke lopovu. Ništa se od navedenog neće sprovoditi osim nakon 100% dokazanosti izvršenja zločina, koje ne sadrži u sebi ni najmanju šubhu ili sumnju, uz svjedočenje dva pravedna svjedoka bez ikakve šubhe pri njima – dva svjedoka za krađu i četiri pravedna svjedoka za zinaluk, što isto važi i za sve ostale šeriatske kazne. Nadležni (vulatul-emr) moraju sve navedeno uzeti u obzir te odložiti sprovedbu šeriatskih kazni ako se jave bilo kakve šubhe – sumnje koje utiču na pritvrđenost samog zločina!“ (Pogledaj: http://www. binbaz.org.sa/mat/3413 )

Glas islama, 244, R: Analize, A: Sead ef. Jasavić