Svi smo mi stvoreni od Njega Jedinoga, svima nam je dao život, vazduh, dah, vodu, hranu, sunce, kišu… Jedino On nam sve to može i oduzeti. Allah Uzvišeni je Taj Koji je stvorio kosmos i nevidljivi svijet i pravila u njima. Džibril ne uzima dušu, melek za kišu ne daje vjetar, pisari dobrih djela ne pišu hrđava niti pisari hrđavih pišu dobra djela, već svako radi prema naredbi Vladara.

Svakom čovjeku je data šansa. Način na koji će i kako će živjeti odabira u većini slučajeva on sam.

Osnovni postulat u islamu je očuvanje života, a ne njegovo ugrožavanje ili uništavanje. Očuvanje ljudskog života je jedan od temeljnih ciljeva islama. Očuvanje života, a zatim i normalan način življenja i djelovanja na ovom svijetu.

Porodica je osnovna ćelija društva bez koje jedna zajednica ne može funkcionirati na ispravan način. Ako želimo čvrstu zajednicu moramo imati i čvrstu porodicu, a ako želimo čvrstu porodicu moramo imati ili izgrađivati čiste i čvrste jedinke koje će skupa činiti porodicu.

Porodica je temelj na kojem počiva kompletno društvo. Zbog toga islam poklanja posebnu pažnju izgradnji porodice i precizno određuje metode koje će nam pomoći u izgradnji zdrave i jake porodice. Islam nas uči najboljim metodama izbora supružnika, poklanja veliku pažnju odgoju djece, naglašeno provlačeći nit blagosti, ljubavi i milosti kao duhovnih komponenti koje upotpunjuju porodicu.

Međutim, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve glasnijih poziva, čak i u muslimanskim zemljama, savremenog pogleda na porodicu čije uređenje je u sjeni apsolutnih ljudskih sloboda.

Sve više je devijacija koje prate porodice u cijelome svijetu. Gubljenjem zdrave porodice gubi se i zdrava zajednica. Jedan među prvim razlozima rušenja porodice, zapravo, jeste nasilje u toj ili nad tom porodicom.

Nasilje

O nasilju govorimo kada neko nekog namjerno povrijedi i učini da se osjeća loše. Znači, nasilje je kada neko povrijedi nečije tijelo ili osjećanja.

Nasilje se može desiti svakome – djeci, ali i odraslima. Ako se neki oblik nasilja veoma često ponavlja istoj osobi, onda kažemo da je to zlostavljanje. Nasilje ne podrazumijeva samo batine, već i prijetnje, prisiljavanje, ograničavanje slobode, seksualno i psihičko mučenje.

Nasilje masovno šteti porodicama i uzrokuje mnogo duševnog i fizičkog bola. Zato se ono ne može tolerirati.

Vrste nasilja

Neki islamski učenjaci nasilje su podijelili na sljedeći način:

1. Nasilje roba u odnosu na njegovog Gospodara. Ta vrsta nasilja se zove širk, tj. pripisivanje druga Allahu dž.š. Mudri Lukman savjetujući svoga sina zabranjuje mu činjenje širka, nazivajući ga velikim grijehom, a Kur‘an govoreći o tome kaže: „Kada Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: – O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, veliko nasilje (nepravda).“ (Lukman, 13)
2. Nasilje čovjeka prema sebi na način činjenja grijeha koji su manji od širka. Ovu vrstu nasilja Allah dž.š. će oprostiti ako hoće, a ako hoće za to će ga kazniti. Čovjek kroz grijehe koje čini izaziva na sebe Allahovu srdžbu i kaznu, a On kaže: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati i koji će ono što im se naredi izvršiti.“ (Tahrim, 6)
3. Nasilje prema drugim ljudima na način napada na njih, njihovu čast i imetke.

Sarajevo, 6. redžeb 1423. h/13. septembar 2002. god., hutba, Džamija „Kralj Fahd“, hatib Nezim Halilović – Muderris

Islam na porodicu gleda kao na osnovnu ćeliju od koje se sastoji kompletno društvo. Samo sa zdravim ćelijama društvo može biti potpuno zdravo. Zato se porodici poklanja tolika pažnja u islamu.

Ona ima svoje osnovno i šire značenje. Osnovno značenje riječi porodica u islamu odnosi se samo na roditelje i djecu, a šire na ostale članove porodice, kao što su djed, nana, amidže, daidže, tetke. Dakle, islam teži ka uvezivanju većeg broja jedinki u porodici kako bi veze među njima bile što jače, čime bi ujedno ojačali kompletno društvo. Allah dž.š. kaže: „A rođaci su, prema Allahovoj knjizi, jedni drugima preči, – Allah, zaista sve zna.“ (El-Enfal, 75)

Ova porodična veza među većim brojem rođaka ogleda se u pravu na izdržavanje, nasljedstvu i uzajamnom potpomaganju, sve s ciljem jačanja društva, odnosno boljem povezivanju jedinki unutar društva. Odnos među jedinkama je Allahov zakon iz kojeg nije izuzet nijedan čovjek. Kada je stvoren Adem, alejhis-selam, sa svojom suprugom nastanjen je u Džennetu. Dakle, u Džennetu nije bio sam, nego mu je Allah, dželle šanuhu, podario ženu uz koju se smirio i u kojoj je našao sudruga za svoj život.

Dakle, u čovjekovoj prirodi je da osjeća potrebu za supružnikom. Muškarac zavisi od žene, a žena od muškarca. Oni ne mogu jedno bez drugog. To je pravilo koje je Allah, dželle šanuhu, uspostavio i na kojem se temelji izgradnja porodice u islamu.

Kada se spomene porodično nasilje onda se u većini slučajeva misli na nasilje koje vrše muškarci prema ženama. Međutim, ne smijemo zanemariti činjenicu da je veliki broj i slučajeva nasilja roditelja nad djecom, zatim nasilja nad muškarcima, odnosno nad muževima. To nam potvrđuju i činjenice da se u svijetu otvaraju sigurne kuće kako za žene i djecu tako i za muškarce. Jedna od takvih kuća je prva otvorena na Balkanu u Ćupriji. Međutim, broj nasilja nad ženama premašuje broj nasilja nad muškarcima.

Glas islama 345, a: Fatima Fejzović, r: šerijat i pravo