Prva petorica koja su završili Alauddin medresu u Prištini od 1967. do 1975. su: Muharem Hadži 1967-1972, Rahim Rama 1976-1972, Ismet Rama 1969-1974, Sait Skenderi 1969-1974. i Alija Aliti 1970-1975. godine. Prema posljednjem istraživanju od strane mr. Mirsada Aslanija i Besima Rame na ovu temu, koje je objavljeno u knjizi Alauddin medresa 65 godina u službi vjerskom i nacionalnom učenju, od 1967. godine blizu osamdeset Bošnjaka Kosova završilo je Alauddin medresu u Prištini i Prizrenu.

Također, bilo je i dosta onih koji su završili medresu van države, tj. u regionalnim medresama, u Turskoj, ili u nekoj od arapskih zemalja, tako da, zasigurno, blizu je stotinu Bošnjaka Kosova koji su završili srednje vjersko obrazovanje. Također, na osnovu ovog istraživanja iz 2015-2017. godine, bilo je blizu 70 Bošnjaka Sandžaka, BiH, Crne Gore i Makedonije koji su završili Alauddin medresu u Prištini od 1952. godine, pa do osnivanja institucija na teritoriji Sandžaka. Od najpoznatijih sandžačkih imama koji su završili Alauddin medresu u Prištini su: Mehmed Bećović 1964-1969, zatim Abdulah Bećović 1971-1976, poznati predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji muftija Mevlud Dudić 1981-1985. i još puno drugih poznatih imama. [Više o ovome vidi: Besim Rama – Mirsad Aslani, Uloga Alauddin medrese u odgoju Bošnjaka i njihov doprinos zajednici, u knjizi: Alauddin medresa 65 godina u vjerskoj i nacionalnoj službi, Izdavač: Dituria Islame, Islamska zajednica Kosova, Priština, 2018, str. 355-375.]

Od 1990. sve do 2020. godine veliki je broj bošnjačkih imama koji su završili i visoko obrazovanje, tj. fakultete islamskih studija, a također posljednjih godina ima dosta onih koji su magistrirali, pa čak i onih koji u posljednje vreme i doktoriraju. (Rama&Aslani, 2017: 355-371)

Islamski obredi i tradicije   

Stari bošnjački imami u vremenu komunizma bili su pod velikim pritiskom države, ali njihova oštroumnost i iskustvo bilo je toliko veliko, možemo slobodno reći, da je bošnjačka tradicija 80%, a možda i više, zasnivana na islamskoj tradiciji. Na primjer, nema niti jednog događaja, a da imam ne bude pozvan, bilo da je to svadba (ženidba-udaja), obrezivanje (sunet), useljenje u novi dom, novorođeno dijete, ispraćaj u vojsku ili na studije i sl.

Kakva god da se svečanost ili bilo šta u zajednici dogodi, pametni i oštroumni bošnjački imami su kroz tradiciju ubacivali vjerske obrede, kroz tradiciju bi ljudima pojašnjavali islam, te su gotovo cijelu tradiciju zasnovali isključivo na vjerskim – šerijatskim propisima. Zato se svadbe i sve druge proslave i dan-danas odvijaju po šerijatskim propisima.

Na primjer, ni dan-danas se muškarci i žene ne miješaju na svadbama. I dan-danas mora biti šerijatskog vjenčanja na svadbama itd. Dakle, velikom zaslugom starih bošnjačkih oštroumnih imama, možemo slobodno reći, da se i dan-danas bošnjačka tradicija svih događaja odvija generalno u okvirima šerijatskih propisa. To je velika olakšica novim generacijama imama.

Mevlud kao tradicionalni identitet Bošnjaka Kosova   

Gotovo da nema niti jednog vjersko-tradicionalnog ili bilo kakvog događanja, a da na tom skupu ne bude mevludsko učenje, tako da je mevlud neodvojivi vjerski identitet Bošnjaka Kosova i on se prakticira u svim dešavanjima. Mevludi su izvanredna prilika za da’vetsku misiju imama. Toliko mevlud ima posebno mjesto kod Bošnjaka Kosova da često njemu prisustvuju ljudi koji su i dalje ostali kod komunističkih ideala, ili oni koji uopće ne prakticiraju islam prisustvuju mevludu smatrajući ga tradicijom. Mevlud ne samo u dijelovima bošnjačke zajednice, nego i albanske i drugih zajednica, igrao je veliku ulogu u očuvanju vjerskog identiteta, ali također i samog islama na Kosovu tokom historije.

Mevlud su komunisti smatrali nacionalnom tradicijom i nisu ga svrstavali u vjerske obrede, pa se tako putem mevluda u vremenu komunizma islam čuvao, pa čak i jačao vjernike. Mevlud je i dan-danas aktivan u krajevima bošnjačke zajednice i uči se na svim dešavanjima. Mevlud je vremenom dobio oznake običaja koji se kod Bošnjaka priređuje u različitim periodima godine i vezuje se za različite značajne događaje. Mevlud kao tradicija prakticira se kako u džamijama tako i po kućama.

Mevlud u džamijama određuje se u nekoliko slučajeva:

1. Obilježavanje Dana rođenja Božijeg poslanika Muhammeda a.s.;
2. Povodom otvorenja džamije;
3. Povodom seoskih suneta;
4. Povodom obilježavanja odabranih noći.

Mevlud u kućama priređuje se povodom:

1. Obilježavanja Dana rođenja Božijeg poslanika Muhammeda a.s.;
2. Odlaska na hadž;
3. Rođenja prinove u kući;
4. Useljenja ili kupovine nove kuće;
5. Otvaranja lokala i radnje;
6. Za umrle članove porodice i za poznate ličnosti, i to sedmog i četrdesetog dana, te nakon pola godine i godine od dženaze;
7. Prije suneta i svadbe. (Baškim Čabrat, Mevlud u Prizrenu, Prizren, bez izdavača i godine, str. 5. [Također opširnije o ovome vidi i: https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=48555])

Mektebi i hatme dove   

Mektebi i hatme dove nešto su posebno što identificira Bošnjake Kosova. Gotovo sve džamije u svim mjestima bošnjačke zajednice održavaju redovnu mektebsku nastavu i na proleće ili jesen skoro u svakom selu održavaju se zajedničke ceremonijalne hatma dove. Što se tiče organizacije mekteba i tradicije hatma dova, Bošnjaci Kosova u ovom segmentu nemaju premca na Kosovu i svi im zavide na organizaciji mekteba i zajedničkim svečanostima.

Također, i sva druga bošnjačka sela ovu tradiciju skoro svake godine poštuju i prave ovakve lijepe vjerske hatma skupove.

Ramazan, zajednički iftari i proslava Bajrama   

Mjesec Ramazan poseban je i odabran mjesec u islamu. U svakoj bošnjačkoj kući vrše se pripreme za doček ovog mubarek mjeseca. U mjesecu Ramazanu Bošnjaci Kosova su dosta aktivniji, ali također i džemati, kao i cijela Islamska zajednica. U mubarek mjesecu džamije su ispunjenije klanjačima. Običaj je, također, da se u džamijama uče i ramazanske mukabele, po jedan džuz dnevno. Teravih namaz klanja se u svim bošnjačkim džamijama.

Poseban doživljaj u mjesecu Ramazanu su iftari, pogotovo oni zajednički. Tradicija posljednjih godina jeste da se skoro u svakom džematu organizira makar jedan zajedniči iftar, na kome prisustvuju desetine, ponekad stotine vjernika, pa čak u pojedinim džematima i čitavo selo organizira iftare. Također je tradicija da se prije iftara upriliči vjerski program učenja Kur’ana, ilahija i kasida.

U mjesecu Ramazanu, također na podnebljima Bošnjaka Kosova, obilježava se noć Lejletu-l-Bedr i Lejletu-l-Kadr. Često se pripreme ugodni programi učenja Kur’ana, ilahija i kasida i obelježavaju se ove dvije posebne noći. Tokom Ramazana, pogotovo u posljednjoj trećini, dijele se paketi za socijalno ugožene porodice, prikuplja se zekat i sadakatu-l-fitr. Bošnjaci Kosova u ovom segmentu svjesni su davanja zekata i sadakatu-l-fitra i to u apsolutnoj većini rade tako što ga usmjeravaju Islamskoj zajednici za njene potrebe. Može se reći da je ova tradicija aktivnosti u mjesecu Ramazanu zauzela posebno mjesto kod Bošnjaka Kosova i tako prakticirajući svake godine postala dio bošnjačkog kulturnog i vjerskog identiteta.

Bajram je posebna radost svakog vjernika, tako da nema Bošnjaka koji mu se ne raduje. Prije dolaska bajramskih mubarek dana pripremaju se kolači, čitava kuća se čisti, kupuju se i oblače najljepša odjeća i obuća itd. Bošnjaci prakticiraju tradiciju da obiđu čitavu porodicu tokom dana Bajrama i tako makar jednom godišnje provedu po par minuta u druženju sa svojom bližom i daljom rodbinom. Kada je Kurban bajram, također praksa Bošnjaka je da kolju kurbane i većinom ih čitave poklanjaju. Bajramska čestitka je: Bajram šerif mubarek olsun ili tradicionalna: Hairli ti Bajram (na lokalnom: Airljija ti Bajram).

Šerijatska vjenčanja, svadbe, rođenje djeteta, akika i sunećenje (obrezivanje)   

Šerijatska vjenčanja uglavnom se događaju prije svadbe. Ukoliko se to ne dogodi prije svadbe, onda se u prisustvu imama zajedno sa porodicom odvija šerijatsko vjenčanje tokom svadbene ceremonije. Dvije porodice se okupe, daju svoj izn, dogovori se mehr u prisustvu svjedoka i na kraju se prouči dova. Često puta se prije svadbe odlazi u Islamsku zajednicu i tamo šerijatski vjenčavaju, gdje ujedno dobijaju i vjenčani list. Svadbe su uobičajene nakon šerijatskog vjenčanja. Svadbe su na ovim prostorima baš bogate gdje se poziva veliki broj rodbine i prijatelja. To je upravo sunnet da se povodom vjenčanja napravi svadbena svečanost, na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostali gosti.

Na našim podnebljima slabo se prakticira akika. Većinom se pozove uža porodica i tako kafom i nekom drugom poslasticom počaste gosti. Akika nije rasprostranjena tradicija naših podneblja. Pojedini je prakticiraju, ali to su izuzeci. Novorođenčetu se na desno uho izuči ezan, dok na lijevo uho ikamet, zatim mu se prouči dova za zdravlje i bereket. Okupljanja prilikom rođenja djece nisu toliko istaknuta i većinom se to radi unutar najuže porodice. Ponekad se i mevlud prouči.

Što se tiče sunećenja, tj. obrezivanja, ovo je bila dosta istaknuta tradicija naših podneblja, pa su se pravile velike svečanosti, gdje su bile pozivane na stotine porodica, ali posljednjih godina ova tradicija počela se gubiti, pa često sada mladi obrezuju svoju djecu u ranoj fazi života, prouči se mevlud, dova i tako se u krugu porodice sve završi.

Narodna nošnja   

Kulturno naslijeđe i tradicija kosovskih Bošnjaka uglavnom se vežu za njihove vjerske običaje. Kompletna kultura Bošnjaka naslanja se na islamsku kulturu, uz mješavinu kulture srodnih islamskih naroda, kao i zaostalih paganskih elemenata iz davne prošlosti. Narodna nošnja u općini Prizren i Dragaš kod Bošnjaka ima veliku umjetničku vrijednost i ljepotu. Ona pripada balkanskom tipu i djelimično je još u svakodnevnoj upotrebi. Međutim, val evropeizacije u pogledu odijevanja zahvatio je i ovaj kraj, mada se tradicionalna nošnja dobrim dijelom još održava. Veću pažnju u tom pogledu pokazuje ženska nošnja, dok je muška podložnija promjenama. (Saliji, 2013.)

Ženska nošnja sa dimijama i šamijama svakodnevna je pojava kod starijih i udatih žena. Djevojke i mlađe udate žene također nose dimije šarolikih boja, ali u novije vrijeme ne nose šamije. (Opširnije o ovome vidi: https://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=48555)

Glas islama 347, R: Historija , A: Mr. Mirsad Aslani