Nadali smo se da su dani kada je Srpska pravoslavna crkva i njeno svećenstvo blagoslovilo ratničke horde, tenkove i puške daleko iza nas, te da se više nikada Bosna i Bošnjaci neće naći na spisku za odstrjel kod onih koji bi svojim pozivom trebali da šire Isaovu alehi selam toleranciju, ljubav i mir. Taman smo odahnuli od izjave Ireneja „da se muslimanima ne može vjerovati i da oni kad su u manjini poginju glave, a kad ojačaju nastoje silom nametati svoju ideologiju“, kad eto ti nove odapete strijele koja pogađa u srce nezavisne države Bosne i svih njenih poštenih, civiliziranih građana. Poslije ovih izjava evidentno je da se radi o jasnom konceptu uništenja Bosne i Bošnjaka na prostorima tzv. Velike Srbije, a sve na osnovu Memoranduma 2 kojega bezdušno sprovodi srpsko političko i duhovno rukovodstvo.

Dok su sadašnji bošnjački politički predstavnici lijeni i nezainteresirani za ono što se dešava na interesnom polju Bošnjaka, dotle SANU, SPC, Tadić i ostali „terenci i šumari“ rade organizi rano, sistemski i sistematski na omalo važavanju islama, muslimana Bošnjaka i svega onoga što predstavlja vrijednosti u našem vjersko-nacionalnom identitetu. Politički predstavnici Bošnjaka sa obje strane Drine svojim podaničkim odno som prema Borisu Tadiću svrstali su sebe u neprijatelje svega bošnjačkog i musli manskog. Da stvar bude gora, oni sasvim svjesno bivaju njegovi sluge utrkujući se da više štete nanesu Bošnjacima. A sve to za hatar kvazi-demokrata koji su istinski nosioci kontinuiteta devedesetih godina. U beogradskoj antimuslimanskoj kuhi nji pakuje se sve što se radi na štetu Boš njaka, a na terenu odrađuju zajedno svi prethodno pomenuti. Da li su to sadaš nji bošnjački politički predstvanici pro dali vjeru za večeru? Zašto šute i zbog čega se dodvoravaju Tadićevom režimu? Je li moguće da je njima slađi beogradski dinar negoli svoj din i svoja nacija? Većina njih pati od kompleksa niže vrijednosti i smatara da sve najbolje do lazi iz Beograda. Oni su zadovoljeni sa mnogo novca, udobnim foteljama i auto mobilima, beneficijama što im Beograd daje, a za Bošnjake ih baš briga. Beogra du odgovara činjenica što dva bošnjač ka ministra i njihovi poslanici jedu više miliona eura (kradu na štetu Bošnjaka) nego da u razvoj Sandžaka ulaže stoti ne miliona eura. Na takav način režim postiže dva cilja. Zadovoljava lopovsku pohlepu oba ministra i njihovih podani ka, jer oni nakon toga ne traže ništa za poboljšanje sveukupnih životnih uslova za Bošnjake. Jednostavno su dobrovolj no pristali da budu Tadićevi plaćenici. A sa druge strane, zvanični Beograd prema međunarodnoj javnosti ima opravdanje kako poštuje Bošnjake jer, vidi čuda, samo oni imaju dva ministra u Vladi Sr bije. Zbog ovakvog servisiranja od strane Borisovog režima bošnjački ministri šute kada on primi orden Republike Srpske na lenti, kojim su prethodno odlikovani pojedini haški optuženici za ratne zloči ne što počiniše nad nedužnim Bošnjaci ma u Bosni. Šute politički plaćenici, i oni u Sandžaku i oni u Bosni. Prosto je nedopustivo da predsjednik Srbije učestvuje u obilježavanju datuma kada je formirana paravojska koja je klala i ubijala Bošnjake, na čijoj žrtvi je iznikla genocidna tvorevina, sadašnji manji en titet u Bosni. Prihvatanjem ordena Boris je prihvatio vođenje politike kontinui teta etničkog čišćenja i genocida. On se svojevremeno poklonio žrtvama genoci da u Srebrenici, a onda je u ponedjeljak 9. januara obilježio početak genocida nad Bošnjacima. On je na putu da nasta vi tamo gdje je Slobodan Milošević stao. Da li licemjerstvu kvazi-demokrata pred vođenih Tadićem ima kraja? Kada čovjek spusti glavu pred robom zaboravljajući na snagu i veličinu Rabba, dešava se poniženje prema njemu, nepo štovanje, gubljenje dostojanstva i slobo de. Tako stoje stvari sa sadašnjim boš njačkim predstavnicima. Zato oni ne maju hrabrosti da podignu glas kada ih Dodik nazove „lešinarima“ i kada svojim govorima, radom i ponašanjem udara na integritet i suverenitet Bosne. Pa i ako reagiraju, to se najčešće odnosi na otr cane fraze „ispitat ćemo, vidjet ćemo“, a da stvar bude još gora bošnjački član tročlanog Predsjedništva reče „da će pi tati Tadića šta se to dešavalo u Banjoj Luci“. Vjerovatno će to učiniti na poda nički način, baš kao i do sada. Mlako, bli jedo, strašljivo, sa kompleksom i željom da mu se ponovo desi Karađorđevo, kako bi se primakao Borisu i oslovljavao ga sa „predsjedniče“. Srpskim ministrima iz bošnjačkih re dova odavno ne smetaju uvrede naše vjere i nacije od strane Tadićevog režima, Dodika, patrijarha i drugi anti-muslima na i anti-Bošnjaka. Oni su davno izgubili dostojanstvo. Posebno su nisko pali kada su u saradnji sa režimom napali Islamsku zajednicu, Internacionalni univerzitet, BNV i unijeli sjeme razdora među boš njačkom braćom. Daleko je otišla njiho va izdaja da bi im zasmetale krajnje zlo namjerne, tendenciozne i neodgovorne riječi patrijarha SPC koje je izrekao 9. ja nuara u Banja Luci: „Neka je sretan ovaj dan i neka je blagoslov Božji na narod i Republiku Srpsku, najmlađu srpsku dr žavu!“ Nadali smo se da su dani kada je SPC i njeno svećenstvo blagoslovilo ratničke horde, tenkove i puške daleko iza nas, te da se više nikada Bosna i Bošnjaci neće naći na spisku za odstrjel kod onih koji bi svojim pozivom trebali da šire Isao vu alehi selam toleranciju, ljubav i mir. Taman smo odahnuli od izjave Ireneja „da se muslimanima ne može vjerovati i da oni kad su u manjini poginju glave, a kad ojačaju nastoje silom nametati svoju ideologiju“, kad eto ti nove odapete stri jele koja pogađa u srce nezavisne države Bosne i svih njenih poštenih, civiliziranih građana. Poslije ovih izjava evidentno je da se radi o jasnom konceptu uništenja Bosne i Bošnjaka na prostorima tzv. Ve like Srbije, a sve na osnovu Memorandu ma 2 kojega bezdušno sprovodi srpsko političko i duhovno rukovodstvo. Ovakve nebulozne izjave ne smeta ju bošnjačkim ministrima u Vladi Srbi je, ali im žestoko smetaju riječi Glavnog muftije koji temeljito, argumentirano i sa pravom brani muslimane Bošnjake od planiranog pogroma što se nadvio nad njima u „svilenom plaštu“ kvazi-demo kratskog ambijenta. Kada patrijarh vrijeđa muslimane, Bosnu i Bošnjake zadirući u njihova ele mentarna osjećanja to se zove „srpska nacionalna stvar“. A kada Glavni muftija nešto kaže, oni to nazivaju nedopustivim miješanjem vjerskog vođe u politiku. Naravno da ćemo se miješati u sve što je važno za opstanak muslimana Bošnja ka, Bosne i Sandžaka. Miješat ćemo se do te mjere da ćemo obići svaku bošnjač ku kuću i rastrijezniti svakog Bošnjaka govoreći mu o bitnosti očuvanja vjere i nacije. O bitnosti postojanja Sandžaka kao autonomnog regiona. Radit ćemo na tome svim dozvoljenim sredstvima jer ste nas vi na to natjerali, vašim nacional šovinističkim stavovima, vašim napadom na Islamsku zajednicu, na naš obraz, čast i dostojanstvo. Kako Glavni muftija reče: „Vi ste nam velikom branom pregradili rijeku kojom smo plovili i njoj nije ostalo ništa osim da se izlije i poplavi okolinu.“ E ta poplava je spasonosna za muslima ne Bošnjake na našim prostorima. Ona je berićetna i bez štete jer nakon nje niču ugodni plodovi koji rastu pošto nestane nagomilanog korova što se izdaja zove. Sandžačko proljeće dolazi, a sa njim i poplava slobode. Izdržite još malo Bošnjake na našim prostorima. Ona je berićetna i bez štete jer nakon nje niču ugodni plodovi koji rastu pošto nestane nagomilanog korova što se izdaja zove. Sandžačko proljeće dolazi, a sa njim i poplava slobode. Izdržite još malo Boš njaci, zar Allahova pomoć nije blizu?

Glas islama, 226, R: Naše viđenje