Neobična tema

Mnogi se u čudu pitaju: “Šta obilježje/etiketa ima sa islamom i muslimanima!?” Već na samom početku se čudite šta je svrha ove teme, a ja sam na početku citirao sljedeći ajet: – A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Selamun alejkum!” (El-En’am, 54)

Ovim ajetom je muslimanima naređeno da nazivaju selam jedni drugima kad god se sretnu. U drugom aje- tu Uzvišeni kaže: – Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti. (En-Nisa, 86) Dakle, obavezni smo na svaki pozdrav uzvratiti još boljim pozdravom, ili makar istim. Ako nam neko kaže: “Esselamu alejkum!”, odgovorit ćemo: “Alejkumus-se- lam ve rahmetullah!” Ako nam neko kaže: “Esselamu alejkum ve rahmetullah!”, odgovorit ćemo: “Alejkumus[1]selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!” Mnogi muslimani, koji su vlasnici velikih kompanija i zapošljavaju veliki broj ljudi, kada radnici prolaze pored njih i nazivaju im selam, odgovaraju klimanjem glavom ili nešto promrmljaju. Nekima je, čak, muka uopće od- govoriti na selam. Takvi direktno krše Allahovu naredbu navedenu u 86. ajetu sure En-Nisa.

“Dobro jutro”

Najzastupljeniji pozdrav na Zapadu glasi: “Dobro jutro.” To je zapadnjacima omiljeni pozdrav. Zamislite dan koji je počeo kišom. Kiša lije “kao iz kabla”. Magla se spustila i hladno je. Ulicama teku potoci kišnice. Po takvom vremenu, nervozni pješačite ka poslu. Neko vas na ulici sretne i kaže: “Dobro jutro!” Šta je dobro u ta[1]kvom tmurnom jutru!? Kad učitelj uđe u učionicu, svi učenici su obavezni ustati i u horu reći: “Dobro jutro!” Možda je učitelj došao nervozan na nastavu. Možda je prije polaska na posao imao žestoku svađu sa ženom. Možda duboko u svome srcu proklinje to jutro i želi da mu se više nikad takvo jutro ne ponovi. Uprkos tome, kad mu učenici u horu kažu: “Dobro jutro!”, on odgovara: “Dobro jutro!” Šta je dobro u jutru koje počinje porodičnom svađom!?

Muslimani imaju najbolji pozdrav: Esselamu alejkum/Neka je mir na vas! Bez obzira da li je dan sunčan ili je “provala oblaka”, bez obzira da li ste se sa nekim svađali i bez obzira da li ste dobro raspoloženi ili nervo[1]zni – pozdrav Esselamu alejkum je prikladan za svaku priliku. Pokušavam shvatiti zašto hrišćanski svijet koristi bilo koji drugi pozdrav osim onog koji je Isus koristio u Bibliji. U Novom Zavjetu se spominje slučaj nakon na[1]vodnog Isusovog raspeća, kada je ušao u Gornju sobu i okupljene apostole pozdravio riječima: Šalom alekum! (Luka, 24:36) Prevedeno sa hebrejskog na arapski, rekao je: Selam alejkum/Neka je mir na vas. Najbolji oblik pozdrava je univerzalni pozdrav: Esselamu alejkum. Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.s., je uvijek prvi nazivao selam. Mnogi njegovi ashabi su pokušali prvi nazvati selam, ali ih je Vjerovjesnik svaki put prete[1]kao. Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Onaj na jahalici naziva selam pješaku, pješak naziva selam čovjeku koji stoji, manja grupa ljudi naziva selam većoj grupi.” (Muslim, 3. tom, Knjiga selama, poglavlje broj 901, hadis broj 5374)

Vjerovjesnik, s.a.v.s., je, također, rekao da je pravo svakog muslimana kod njegovog brata da mu odgovori na selam. (Muslim, 3. tom, Knjiga selama, poglavlje broj 903, hadis broj 5378) Mlađa osoba naziva selam starijoj, a osoba koja silazi naziva selam osobi koja se penje. Ovako nas je naučio Vjerovjesnik, s.a.v.s. Uzvišeni Allah kaže u Kur’anu: – A kada ti dođu oni koji u riječi Naše vjeruju, ti reci: “Esselamu alejkum/Mir vama! (El-En’am, 54)

Kako ćemo ispoštovati ovu Božiju naredbu? Kako ćemo prepoznati osobu koja vjeruje u Allahove riječi? Kako ću znati da je neko vjernik, osim ako to na njemu prepoznam? Na svakoj konferenciji, delegati nose etikete ili bed- ževe. Na njima piše ime delegata, njegova titula, ili mjesto odakle dolazi. Ako se radi o konferenciji intelektualaca, bude navedena profesija delegata: doktor, inženjer, advokat i slično. Ako je u pitanju konferencija medicinskih nauka, na etiketi se, čak, spominje uža oblast specijalizacije svakog delegata, naprimjer: kardiolog, neurolog, urolog, pedijatar i slično. Ta etiketa, koju delegat nosi, je vrsta neformalnog predstavljanja. Ukoliko želite sa nekim započeti razgovor o srcu, pitat ćete osobu koja nosi etiketu kardiolog. Ukoliko želite više informacija o mozgu, prići ćete osobi sa etiketom na kojoj piše neurolog. Dakle, etiketa i bedž su oblik ne[1]formalnog predstavljanja. Svaki musliman bi trebao nositi etiketu. Ne mislim samo na bedževe, koji su korisni ali nisu praktični. U našoj organizaciji, IRF, imamo bedževe na kojima piše: Nema boga osim Allaha, Kur’an je Božja riječ i slično. Bedževi mogu biti korisni, jer privlače pažnju nemuslimana, sa kojima možete započeti razgovor o islamu. Ipak, bedževi nisu praktična etiketa kao što je praktična ona koju muslimani nose vijekovima i koja je prisutna i danas. Govorim o bradi i kapi.

Zašto današnji muslimani izbjegavaju ova dva velika obilježja

Neko će upitati: “Kakve veze brada i kapa imaju sa islamom? Moram li nositi kapu i puštati bradu, da bi me Allah prepoznao da sam musliman?” Naravno, Allahu naša spoljašnja obilježja nisu potrebna da bi znao da li smo vjernici ili ne. On je Poznavalac skrivenog, Svezna[1]jući. Pitanje koje se postavlja glasi: “Kako ću ja, obični čovjek, musliman, znati da je osoba koja mi prilazi mu- sliman ili nemusliman?” U Kur’anu Časnom ne postoji nijedan ajet koji na[1]ređuje puštanje brade. Međutim, na mnogo mjesta se kaže: “Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku.” To znači da praksa Božjeg Poslanika, s.a.v.s., postaje obaveza za nas. Ibn Omer, r.a., prenosi da je Božji Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Razlikujte se mušrika. Puštajte brade, a kratite brkove.” (El-Buhari)

Na osnovu ovog hadisa, značajan dio uleme smatra da je puštanje brade vadžib/ obavezno, zbog spomenutog kur’anskog ajeta: – Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku. Neki smatraju da puštanje brade nije stroga obaveza, već sunnetulmuekkide/pritvrđeni sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Bez obzira na to da li je brada obavezna ili samo poželjna, svaki pravi musliman će nositi bradu. Neki će reći da im brada ne stoji dobro i da im se ne uklapa sa fizionomijom lica. Dok sam studirao medici- nu, imao sam veoma rijetku bradu. Ipak sam je pustio, iako mi nije dobro stajala kao što stoji drugim musli- manima sa jakom i bujnom bradom. Jedan kolega me je ohrabrio riječima: “Hvala Allahu, brada ti lijepo stoji. Lice ti je postalo svijetlo.” Čak i danas, brada mi nije jaka kao kod mnogih, ali je ipak puštam iz poštovanja pre- ma sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Oni koji imaju gustu i lijepu bradu i puštaju je, imat će veliku nagradu, ako Bog da. Međutim, oni koji imaju rijetku bradu, za koju bi mnogi rekli da im se ne uklapa sa fizionomijom lica, pa je ipak puste iz ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, imat će još veću nagradu kod Allaha. Pitat ćete se kako možete prepoznati da je neko mu- sliman samo na osnovu brade, jer ima i nemuslimana koji puštaju bradu. Od svih muškaraca sa bradom, 75% su muslimani. Njih 25% su nemuslimani. Međutim, veo- ma lako ih možete razlikovati. Nemuslimani, iako pušta- ju brade, ne krate brkove, već i njih njeguju. Neki, pored brade, imaju i druga obilježja i simbole, kao što su tika kod hindusa i krst kod hrišćana. Neki puštaju moderne brade, koje podsjećaju na slavne ličnosti. Dakle, skoro uvijek možete na osnovu brade zaključiti da li je neko musliman ili ne. Pored brade, muslimani imaju još jedno značajno obilježje. To je kapa. Nošenje kape nije obaveza, jer nije naređena ni u Kur’anu ni u hadisima. Međutim, poželj- na je, sunnet. Na osnovu nekoliko hadisa koje bilježi El-Buhari, a prenose ih Ibn Abbas, Enes ibn Malik i Ab- dullah ibn Omer, r.a., razumijemo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., pokrivao glavu turbanom ili nekim drugim odjevnim predmetom kad god bi izišao iz kuće.

Neki hadiski učenjaci su išli tako daleko da nisu prihvaćali hadis od osobe koja nije pokrivala glavu. Kad bi im neko bez kape ili turbana ispričao hadis, odbacivali su taj hadis, jer nisu htjeli prihvaćati hadis od osobe koja ne prakticira sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Kapa je jeftina. Lako je možete nabaviti. Jednostavna je za nošenje. Ne može nikoga povrijediti, ali može čuda napraviti. Često putujem, hvala Allahu. U zemljama na Zapadu, moja kapa uvijek upada u oči, jer je neobična u spoju sa odijelom i kravatom. Često me pitaju šta znači bijela kapa koju nosim, a ja im odgovaram da je to moja etiketa, znak da sam musliman. Tako počinje razgovor i prilika za činjenje da’ve, koju nikad ne propuštam. To su ta čuda o kojima govorim. Bijela kapa privlači znatiželju nemuslimana, što vam daje priliku da otvorite usta i progovorite nešto lijepo o islamu. Veliki broj muslimana nosi bijelu kapu u džamiji, za vrijeme namaza, ali čim izađu iz džamije, stavljaju je u džep. U čemu je problem?

Da li se bojite da se identificirate kao muslimani tamo vani? Raspitajte se kod vaših starijih, reći će vam da su bijela kapa i brada nekada bile pokazatelj časne i poštene osobe. Danas je, nažalost, drugačije. Za takvo sta[1]nje smo najviše krivi mi, muslimani. Obezvrijedili smo značaj nošenja brade i kape. Istina je da su neki musli[1]mani zloupotrijebili ove dvije etikete. Žele se pokazati “mačo” muškarcima, hodajući nadmeno ulicom. Zbog njih su mnogi skromni muslimani odustali od nošenja kape. Međutim, to što je jedna mala grupa ljudi zlou[1]potrijebila bradu i kapu, ne sprječava nas da tim etike[1]tama ukažemo puno poštovanje, noseći ih. Čak, hipo[1]tetički, da su svi koji nose bradu i kapu loši i arogantni, budite prvi koji će ih nositi iz skromnosti i poštovanja prema sunnetu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Vaš primjer će ubrzo slijediti desetak ljudi, zatim stotinu njih i tako redom. Moramo mijenjati predrasude u društvu. To je naša odgovornost. Druga skupina muslimana koja izbjegava nositi javnu oznaku muslimana su političari. Boje se, ukoliko puste bradu i stave bijelu kapu, da će im ljudi dobacivati: “Dakle, i vi ste muslimani!? Isti oni muslimani koji dozvoljavaju poligamiju? Isti oni muslimani koji ponižavaju žene? Isti oni muslimani koji zabranjuju alkoholna pića?” Zamislite da morate proći kroz gradsku četvrt koja je puna gangstera. Međutim, u ruci nosite automatsku pušku i znate kako se koristi. Da li ćete se plašiti da prođete kroz taj kvart? Naravno da nećete. Gangsteri vam neće prilaziti, a vi ćete mirno ići svojim putem. Isto tako, ukoliko dobro znate odgovore na najčešće postavljena pitanja o islamu, nećete se bojati da se javno identificirate kao muslimani, niti ćete se stidjeti zbog toga. Naš strah nastaje zbog toga što nismo obučeni kako da odgovorimo na pitanja nemuslimana. Iz tog razloga sam napisao knjižicu Odgovori na dvadeset najčešće postavljenih pitanja o islamu. Ako naučite odgovore na sva ta pitanja, nikad se nećete ustručavati da se javno deklarišete kao muslimani, da nosite neku islamsku etketu i da odgovorite na sve izazove.

Nastavit će se…

Glas islama, 258, Preveo: Senad Redžepović