U ponedjeljak 30. oktobra navršava se 30 godina od osnivanja Mešihata Islamske zajednice Sandžaka. Nakon inicijative pokrenute na skupu vjerskih službenika sa Reisu-l-ulemom 9. februara 1992. godine u Rožajama svi odbori Islamske zajednice u sjevernom i južnom Sandžaku 1993. godine podržali su ideju za formiranje Mešihata. Od tada skoro pa da napunismo tespih godina. Gledajući iza sebe sa ove distance u dubine i širine svega onoga što smo bili, šta smo prošli, kako smo se prikupili, okupili, sabrali, organizirali iz zgarišta i ostataka koje je za sobom ostavilo 50 godina komunističke uzurpacije duhovnosti i onoga što danas jesmo, šta smo postigli i sa koliko truda, mudrosti, odricanja, svega onoga što su mnoge generacije utkale u ovo što je danas Islamska zajednica u Srbiji, kao svjedok i sudionik svih događaja tvrdim da je postignuto mnogo dobra.

Listao sam obimnu arhivu Mešihata i među mnoštva pedantno vođenih dokumenata posebno sam se zadržao na Elaboratu o opravdanosti i realnim mogućnostima za osnivanje Sabora i Mešihata za Sandžak iz juna 1993. godine, prvog formalno-pravnog akta koji je bio temelj na kome smo gradili našu Zajednicu. To me je vratilo trideset godina u prošlost i iznova sam proživio sve ono što smo sa rahmetli muftijom akademikom Muamer-ef. Zukorlićem i mnogim drugim velikanima našeg naroda i inšallah džennetlijama uradili od hizmeta za naš narod. Sigurno da ove Zajednice, ovakve kakva je danas, ne bi bilo da nam se Allah nije smilovao da pred sobom imamo rahmetli Muftiju i uz njega sve druge divne insane koji se nisu umarali na putu činjenja haira za ummet, među kojima su i mnogi naši merhumi, koje historija neće zaboraviti.

Islamska zajednica je od obamrle starice majke postala zvijezda vodilja muslimanskom narodu na ovom prostoru. Obnovila je i višestruko uvećala klanjačke prostore, uspostavila sistem ustanova, a posebno smo ponosni na naše odgojno-obrazovne ustanove od vrtića, mekteba, preko Medrese, Škole Kur’ana Časnog, Fakulteta za islamske studije do Internacionalnog univerziteta, gdje se sa vrela Istine napajaju naraštaji koji slobodno i dostojanstveno, bez kompleksa i osjećaja niže vrijednosti, stupaju na scenu i već obavljaju ozbiljne funkcije u Zajednici i društvu općenito. Ponosni smo i na naš humanitarni sektor, već sada u svijetu respektiran i pouzdan Centar za humanitarni rad Hajrat, koji čini dobro i omogućava svim vjernicima i dobrim ljudima da preko njega čine dobra i stiču velike sevabe. Također, i medijski sektor od jedinog printanog medija koji izlazi u kontinuitetu više od dvije i po decenije – Glasa islama, preko Refref radija najslušanijeg u regionu do Televizije Sandžak. Isto tako, naš biser El-Kelimeh, koji je uspio nametnuti se za vodećeg izdavača vjerske i nacionalne literature.

Svako dobro koje smo postigli propraćeno je velikim kušnjama i tegobama. I nekako, po pravilu, Allahovom milošću, najveće kušnje dolazile su kada smo bili duhovno najjači – tako je na dunjaluku, pa i ona najteža – pokušaj puča i udar na Islamsku zajednicu 2007. godine. Nismo to zaboravili i nikada nećemo. Nečasni ljudi pomognuti lokalnim i državnim političarima pokušali su tada uzeti muslimanima jedinu instituciju koju su imali – njihovu Islamsku zajednicu. Božijom milošću, muslimani su odbranili svoje svetinje i danas, šesnaest godina od tada, spremni smo isto tako da čuvamo i branimo našu Zajednicu, još odlučnije i još intenzivnije od bilo kakvih pokušaja, dolazili oni iznutra ili spolja, jer muslimani i Bošnjaci imaju samo jednu Islamsku zajednicu.

Naravno, osnova svih dostignuća su ljudi, naši vrijedni i časni pojedinci koji su vakufili sebe, svako na svoj način, za dobrobit islama, muslimana koji su, više nego bilo kome drugom, vjerovali i vjeruju svojoj Islamskoj zajednici, njenim čelnicima, a mi smo, ma koliko bilo teško i izazovno, iz njihovog povjerenja i predanosti crpili snagu da nikada ne odustajemo i da grabimo naprijed čvrsto ubijeđeni da jedino koračanjem naprijed imamo šansu da, kao mali autentično evropski muslimanski narod, možemo da opstanemo na ovoj balkanskoj vjetrometini. I hvala Allahu na tome, a hvala i našim muslimanima i muslimankama koji vole, čuvaju i unaprjeđuju svoju Islamsku zajednicu.

Taj proces ne staje. Iz dana u dan, iz godine u godinu, mi predano radimo na unapređenju Zajednice. U konstantnoj smo izgradnji, te svjedočimo velikim gradilištima na Muškoj medresi u Novom Pazaru, Ženskoj medresi u Sjenici, islamskim centrima u Brodarevu, Tutinu, ali i u Novom Sadu i na prostoru cijele države gdje žive naši muslimani i imaju potrebe za infrastrukturom. Graditelji smo i time se ponosimo, svjesni da tako budućim generacijama ostavljamo velike vakufe u nasljedstvo, ali ih podučavamo i da budu graditelji mira, suživota, tolerancije, da vole i njeguju svoje, a poštuju tuđe, da znaju šta je komšijski hak i dobro upamte mudrost naših starih koji su znali kazati: „Bolji ti je bližnji komšija nego daljnji brat.“ Da, tako su znale kazati naše mudre glave. A danas nam, u ovom svijetu izazova, više nego bilo čega drugog treba njihove mudrosti i „sitne“ pameti kako bismo dostojanstveno i bez poniženja ispunili svoju misiju na dunjaluku.

Duboko smo svjesni težine povjerenja koje imamo od naših vjernika, kao i trenutka u kome se nalazimo.

Allahu sam zahvalan da smo kao narod i kao Zajednica dio ummeta, Zajednica koja poziva na dobro i odvraća od zla, ali smo i dio velike porodice Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na čelu sa vrhovnim poglavarom reisu-l-ulemom dr. Husein-ef. Kavazovićem.

Neki koji su jedno vrijeme gradili ovu Zajednicu izašli su iz nje, praveći nekakvu kvazi zajednicu, u početku jednu, a sada dvije, pa tri… Nekada nas pitaju kada će opet bitni jedna Zajednica.  Kažem im: „Jedna ummetska zajednica u Srbiji postoji i to je Mešihat, a sve drugo je ništa, jer je original prepoznatljiv, a falsifikat uvijek ostaje bižuterija. Falsifikat nikada neće biti original ukoliko se ne vrate sebi. Da bi opet bili original, moraju da, slično kao na putu za Evropsku uniju kojoj svi težimo, ispune uvjete i budu saburli. Samo i isključivo kada te uvjete ispune mogu se vratiti u ummetsku Zajednicu i porodicu, a i to će biti sukcesivno. Što prije se odluče pridružiti ovoj porodici, lakše će im biti, jer svako odgađanje je odlazak u suprotni pravac iz koga im neće biti povratka. Ne mogu oni napraviti problema koliko mi možemo održati. Allaha molimo da nas pomogne u onome čime je On zadovoljan, a da nas sačuva znanog i neznanog šera i zlobe zavidnika.

Islamska zajednica neće iznevjeriti svoje vjernike, već ćemo časno i dostojanstveno nositi naše emanete u interesu islama i muslimana, bez obzira na cijene koje kao pojedinci plaćamo ili ćemo plaćati. Ono što je građeno prethodnih trideset godina mora se očuvati, unaprijediti i dalje razvijati na opću radost muslimana i svih dobrih ljudi.

Neka nam je mubarek olsun 30 godina Mešihata.