Muftija Muamer Zukorlić, čovjek koji ima viziju prosperite ta bošnjačkog naroda u Sandžaku, koji otvoreno, u ko munikaciji sa javnošću, izlaže koncepciju razvoja demo kratskog društva u kojem Bošnjaci neće biti obesprav ljeni, postao je neprikosnoveni lider bošnjačkog naroda u Sandžaku. Uz vjersko iskustvo, muftija Zukorlić je, silom prilika, stekao i politič ko. Dosljednom borbom za bošnjačka prava dokazao je srbijanskoj vla sti, koja je bila navikla na izdajničke ustupke likova tipa Sejda, Rahmana, Adema, Rasima, Sulejmana, da konačno bošnjačke interese zastupa neko ko razmišlja svojom glavom, ko posjeduje snagu vjere, iskrenost, dosljed nost, ko narodu ulijeva sigurnost, vodi ličnim primjerom, ispunjava entu zijazmom i kome su vjerski i nacionalni interesi Bošnjaka ispred svih dru gih interesa. Uz pomoć likova kao što je Adem Zilkić, srbijanska vlast se dosjetila da poradi na razjedinjenju Islamske zajednice, plasirajući javnosti priču na početku da se, eto, Bošnjaci, iz nekog razloga, međusobno svađaju, a da ona nije u to uključena. Međutim, kada je Turska odlučila da pomogne u vraćanju jedinstva zajednici, ispostavilo se da je beogradski režim veoma važan faktor koji onom drugom stranom posve dominira i kroji joj mjeru zalaganja za bošnjačke interese kako sam hoće! Možemo onda zaključiti kolika je, u tom smislu, bila vrijednost ljudske časti i dostojanstva za koje su se muftija Zukorlić i njegovi sljedbenici izborili i u najtežem vremenu sačuvali. Razjedinjenje zajednice je, ustvari, samo jedan u nizu srpskih projeka ta kojima se Put bošnjačke slobode pokušao učiniti što trnovitijim. Poseglo se i za raznim vidovima diskriminacije Bošnjaka koja je, već duže vri jeme, prisutna u skoro svim sferama života bošnjačke populacije, kao i za montiranim političkim procesima u kojima su nevino zatvarani i maltreti rani sandžački Bošnjaci, a evo došlo se i do prijetnji fizičkim likvidacijama! Kada su se takve prijetnje objelodanile, režim je pribjegao licemjernim pravdanjem pred javnošću da tu nije bilo riječi o stvarnim prijetnjama, već da su u pitanju nečiji „marketinški trikovi“, poričući da raspolaže operativ nim saznanjima o prijetnjama. Ne treba se onda čuditi ljutnji mnogih izrevoltiranih Bošnjaka koji su svom lideru poručili: „Muftija, donesi fetvu i mi ćemo prema njoj postupi ti!“ A Muftija, bošnjački sin, vjerski velikodostojnik, otac sedmero djece, ličnim primjerom podučava da se plemeniti ciljevi za koje se Bošnjaci bore moraju ostvariti upotrebom, prije svega, svih demokratskih sred stava! Do čega će dovesti srpska politika ovakva kakva jeste? Premijer Zoran Đinđić, koji je Bošnjacima pružio ruku saradnje, likvidiran je. Sa takvom Sr bijom nije htio ostati ni pravoslavni crnogorski narod. Nadati se je da će Srbija, radi dobrobiti svih naroda, hitno promijeniti svoju politiku i odnos prema Bošnjacima, eliminirajući diskriminaciju svih vrsta, zatim, da će zaustaviti ometanje rada Islamske zajednice i izboriti se za svoje političke ciljeve legitimnim sredstvima, a ne metodama koje je do sada upotrebljavala. U suprotnom, regionalna autonomija Sandžaka će biti minimum koji će bošnjački narod biti prinuđen tražiti. A što se tiče prijetnji koje su uvaženom Muftiji sandžačkom upuće ne, mudro bi bilo prihvatiti činjenicu da je bošnjački narod iznjedrio još mnogo svojih sinova, hiljade drugih „Zukorlića“ koji bi, u slučaju da se nji hovom lideru nešto desi, zasigurno bili spremni preuzeti baklju i nastaviti voditi narod putem slobode, jasno osvijetljenim Putem kojeg im je trasi rao njihov lider muftija Muamer Zukorlić.

Glas islama, br. 228, R: Analize, A: Mersada Nurddina Agović