“Muslimanski” terorizam vs. zapadni terorizam

Ne opravdavam na bilo koji način, niti promoviram ljude koji čine ovakva djela represije. U mnogim slučajevima, frustrirani muslimani se doista ponašaju kao teroristi. To moramo priznati. Neki muslimani su za način borbe odabrali terorizam. Ali, u kakvim razmjerama? Koliko smo ono miliona ubijenih spomenuli maloprije? U toku 200 godina, 487 miliona ljudi ubijeno od strane zapadnih zemalja! Koliko miliona ljudi su ubili ti muslimani-teroristi? Jesu li ubili bar jedan milion u posljednjih 30 godina? Prelistajte arhive svih mogućih novina u zadnjih 20 godina, nećete naći čak ni 45 hiljada ljudi koji su ubijeni od strane takozvanih terorista.

Uporedite 45 hiljada sa 487 miliona i pokušajte ih izjednačiti. “Muslimanski terorizam” je posljedica, a ne uzrok Kakva je historija ovakvog stanja muslimana? Brzo ću vam navesti redoslijed. Historija ove frustracije, koja je neke muslimane prinudila da se ponašaju kao tero- risti, je sljedeća: 1) Kolonijalizam. 2) Nakon kolonijalizma – represija i tiranija od strane muslimanskih vladara koje su postavili nevjernici, vla- dara koji su ugnjetavali sopstveni narod i punili svoje džepove. 3) Politička dominacija i ekonomska eksploatacija, te okupacija muslimanskih zemalja. Tu spadaju sistemat- ska ubistva i zatvaranje islamskih učenjaka, gušenje vjerskih osjećaja i zabrana islamskih pokreta. To je historija ove frustracije. Šta nam je činiti sada? Šta mi muslimani možemo učiniti? Moramo se takmičiti! Oko ovoga se moramo takmičiti. Ako je musliman bačen u zatvor, a nikakvog dokaza protiv njega nema, moramo njega ili nju podržati. Ne možemo samo reći: “Mora da je uradio nešto loše, čim su ga strpali u za- tvor.” – a zatim se najesti, otići na spavanje i zaboraviti tog muslimana. Ne! Moramo reći: “Taj musliman je nedužan!”, jer čak i na Zapadu postoji pravilo da je svako nevin dok se ne dokaže njegova krivica. Ako muslimana otmu iz kuće ili sa ulice, pa ga tek tako zadrže, na osnovu sumnje, mi muslimani moramo se osjećati kao da nam je odsječen jedan prst, kao da nas je neko zgazio, kao da nam je neko udario sina ili kćer, da dođemo u policijsku stanicu, da zovemo telefonima, da postavljamo pitanja, i u najmanju ruku –nabaviti tim muslimanima advokate. Ali, pošto se ne radi o našim sinovima ili kćerima, ne vidimo ih, i ne reagiramo. Jesmo li krivi samo zato što smo muslimani? Šta čekate? Čekate da se jednog jutra probudite uz kucanje na vrata, da vas neko izvuče iz kuće, odvoji od žene i djece i da vas smjeste u zatvor?

Muslimani, hoćete li čekati da se to desi hiljadama vas, jer je to uvijek moguće? Kažete: “Neće valjda u Australiji! Neće valjda u Americi! Neće u Britaniji! Neće u slobodnim zemljama! Neće u zemljama demokratije! Neće u zemljama gdje se poštuju prava pojedinaca! To se tamo ne može desiti.” Pa dešava se, to vidite i sami. Svuda oko nas. Ali, pošto se dešava samo jednom po jednom, a vi ujutru morate na posao, morate voditi računa o svom poslu i morate samo na njega misliti, kažete: “Da Allah pomogne tom bratu ili sestri, inša-Allah…“ – i nastavljamo svojim poslom. Uzet će vam sina. Uzet će vam unuka. Uzet će i vas. Uzet će Halida. Možda jednog dana čujete da su Halida uhapsili i bacili u zatvor, a vi ćete reći: “Šta!? Pa šta im je on skrivio!?” – i nakon toga ćette slegnuti ramenima, reći: “SubhanAllah…” – i ubrzo zaboraviti na Halida.

“Šta ja mogu učiniti”

Sada kažete: “Ne brate, nećemo tako!“ – ali vi to upravo sada radite. I vi i ja.” Moramo podržati muslimane!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Musliman je muslimanu brat.” Ne ostavljaj muslimana na cjedilu. Moramo uložiti novac i vrijeme, podići glas, utrošiti energiju, neke noći ne prespavati, napraviti nekoliko telefonskih poziva, potpisivati peticije, moramo iskreno pitati: “Šta ja mogu učiniti?” Na taj način, pred spavanje, možeš mirna srca reći: “Allahu, trudim se koliko mogu. Allahu, dao sam novac. Allahu, pozvao sam advokata. Allahu, stajao sam ispred sudnice. Allahu, brinem se za toga brata. Pisao sam pisma. Allahu, brinem se za njegovu porodicu. Allahu, ja se trudim, a Ti mi oprosti ako se ne trudim dovoljno.” Ne govorimo o tome da pakistanski musliman podržava pakistanskog zatvorenika, niti o somalijskom muslimanu koji podržava samo Somalijce, niti samo o Arapima ili Libancima, koje zanima stanje samo njihovih sunarodnika. Govorimo o muslimanu koji se brine za svog brata muslimana. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Neće biti pravi musliman onaj koji svom bratu muslimanu ne bude želio isto što i sebi.” Voliš slobodu? Voliš dom? Voliš svoju hranu? Voliš gledati svoju djecu dok spavaju? Voliš biti sa suprugom? Voliš se šetati, govoriti šta hoćeš? Voliš mir i sigurnost? Voliš da ti život ide bez problema? Ako sve voliš za sebe, kako možeš zaspati a ne podržavati svoju braću!?

Druga stvar, moramo se držati jedni drugih. Šta to znači? Budite strpljivi i tolerantni, ali se držite jedni drugih. Okupljajte se. Okupite sve svoje resurse: materijalne i duhovne. Raspitajte se o potrebama muslimana. Udružite svoj novac. Zajedno ga dajte na čuvanje. Živite zajedno, u okolini džamija. Formirajte svoje zajednice. Činite što i svi ostali: volite jedni druge, štitite se, živite jedni sa drugima, podržavajte se. Živite i umirite jedni za druge. Jer, ako to ne učinite, bit ćete sklonjeni. Allah će vas zamijeniti drugim ljudima. Znajte ovo – dok vi sjedite ovdje, jedni muslimani zamjenjuju druge.

Svake godine 118 hiljada novih povratnika u islam

Između Australije, Velike Britanije i Sjeverne Amerike 118 hiljada ljudi svake godine prihvaća islam. 118 hiljada ljudi prihvaća islam svake godine!

To je duplo više nego prije napada 11. septembra 2001. godine. Prije 11. septembra, oko 62 hiljade ljudi je prihvatilo islam, a nakon 11. septembra taj broj se popeo na oko 118 hiljada. Šta je razlog tome? Nije zato što muslimani čine više da’ve i truda, već zato što je Allah otvorio vrata koja više nikada neće zatvoriti.

Muslimani su daleko od napada 11. septembra

Ne kažemo da podržavamo ono što se desilo 11. septembra. Nijedan musliman pri čistoj svijesti to neće podržati. Ja ne vjerujem, čak, da muslimani imaju bilo kakve veze sa tim napadom. Zato, nemojte osjećati krivicu zbog 11. septembra. Ako je i bilo muslimana umiješanih u to, oni nisu bili organizatori. Postoje jasni dokazi da muslimani nikada ne bi mogli izvesti takvu akciju.

Ako je neki musliman uopće bio umiješan, znajte da je bio prisiljen. “9/11” je operacija izvedena iznutra! U svakom slučaju, Allah čini ono što je Njemu volja. On daje znakove na nebu i na Zemlji. Nakon 11. septembra vrata islama su otvorena šire nego ikada i nikada se više neće zatvoriti.

Molite Allaha za čašu vode, a On vam dadne rijeku

Mediji nas napadaju i ljagaju. Mi smo u sopstvenim kućama zarobljenici medija. Mediji nas šikaniraju, a mi ne činimo ništa povodom toga, jer nemamo sopstvene medije. E pa, braćo i sestre, i to se polako mijenja. Hvala Allahu, uskoro postavljamo temelje ne jednom, već velikom broju TV-kanala. Pazite kad nešto tražite od Allaha. Molite Ga za čašu vode, a On vam dadne rijeku. Pripremamo teren za islamski multimedi- jalni centar, koji će biti host 50 kanala. Naša sopstvena zgrada. Hostovat ćemo 50 kanala i 5 FM radio-stanica.

Ta Islamska brodkasting organizacija će biti u stanju svakom muslimanu u svijetu koji želi da, u skladu sa našim propisima, svoj kanal emituje preko nas da ga emituje preko satelita. U međuvremenu, strpite se. Ne srdite se. Ne budite budale, ne budite zločinci, ne budite zapaljivi! Nemojte se ponašati neozbiljno. Svojim mladim, bijesnim sinovima recite: “Ohladite se. Smirite se. Ne upadajte u zamku reakcionizma.”

Sva će Zemlja biti muslimanska

Mi muslimani smo konstruktivni. Proučavajte svoje neprijatelje. Proučavajte i sebe. Učite Kur’an, sa razumijevanjem. Učite kako se ponašao Božji Poslanik, sallalla[1]hu alejhi ve sellem. U Britaniji je prikazana jedna emisija, gdje je jedan evropski musliman razgovarao sa svojim ocem. Otac mu kaže: “Sine, ne smeta mi da budeš musliman, ako je to ono što želiš. Ali, zašto moraš nositi tu smiješnu odjeću? Zašto moraš nositi bradu? Zašto moraš raditi to i to?” Sin mu odgovara: “Oče, neću te pitati kako da se oblačim. Ovako se oblačio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, a ja ga volim! Nosim bradu zato što je to činio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i sviđa mi se to. Musliman sam i volim islam. Volim islam više nego tebe, oče!” Ovaj razgovor je prikazan na televiziji. Otac mu kaže: “U redu, ali ako želiš to činiti, ali zašto mi govoriš da želiš ići u Siriju, Pakistan, Jordan, Arabiju… Zašto to želiš?” Sin mu odgovara: “Zato što želim svoju djecu zaštititi od nereda koji se događa u ovoj zemlji.” Šta mu otac odgovara? Kaže: “Sine, zar ne vidiš da ne moraš nigdje ići? Uskoro, ova zemlja u kojoj živimo će sva biti muslimanska!” Otac nemusliman tako kaže svo[1]me sinu. To je bilo njegovo razmišljanje. “Kako se stvari odigravaju, ne moraš nigdje ići. Uskoro će islam postati najdominantnija vjera svugdje.” To je istina, jer Uzvišeni Allah kaže: On je poslao Svoga Poslanika sa Uputom i vjerom Istine da bi je uzvisio nad svim ostalim vjerama, pa makar ne bilo po volji nevjernicima. Allah je rekao istinu! I Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao istinu. Imamo sreću što smo u ovom vremenu pripadnici islama. Allah će nas pitati za tu blagodat i odgovornost koju smo ponijeli. Nastavit će se…

Glas islama, 258, Preveo: Senad Redžepović